DINAMO je u tri od četiri poluvremena nadigrao Viking. Stvarao je šanse, promašivao zicere, pogađao stative i suparničkog golmana, donosio loše odluke u zadnjem pasu, a ponešto i zabio. I uz sve to, sasvim je zasluženo ispao iz kvalifikacija za Ligu prvaka. To dovoljno govori o tome koliko je ova momčad ozbiljna za razinu nogometa koja u Dinamu uvijek mora biti cilj.
Sjajnih 20 minuta
Iako se dan nakon poraza sve kritike pretvore u bezličnu masu kojom se dobrim dijelom liječe frustracije i promovira stav da sve treba pokopati, uvodnih dvadesetak minuta u Stavangeru bilo je fenomenalno. Do glupog VAR penala Dinamo je radio točno ono što je trebao.
U odnosu na prvu utakmicu, kada je momčad prelako gubila kontrolu time što je pristala na igru dugih lopti, ovdje je Mario Kovačević napravio jasnu adaptaciju. Dinamo je jako često resetirao napad kako bi suparniku otupio prve linije presinga, a onda ga je dugim posjedom potisnuo na svoju polovicu.
Strpljenje je bilo ključno. Lopta se stalno vraćala do Nevistića, ali ne kao posljedica izostanka ideje, nego kao jasan plan u otvaranju napada. Oba stopera i Josip Mišić nudili su mu se u prilazu, a novost je bilo spuštanje Mihe Zajca.
Nevistić je prema Zajcu i Mišiću često igrao "mamac pas". Dao bi loptu veznjaku pod pritiskom, Viking bi se podigao, a Mišić ili Zajc bi mu s igračem na leđima odmah vratili loptu. Nevistiću bi se nakon toga otvorio prostor za odigravanje kratke dijagonale prema bekovima ili duge lopte prema krilima i Belji. A onda je Dinamo opet nestao s terena.
Dinamo u Europi nestaje kad naleti na tvrdo
Posljednjih deset minuta prvog dijela bilo je prvo razdoblje u ovom dvomeču u kojem je Viking kroz nešto duži period držao kontrolu. Plavi su nekako preživjeli do poluvremena, ali nakon odmora nastavilo se u istom tonu. U zraku se osjećalo da je Dinamo pred pucanjem, a Viking je u prvih pet minuta zabio dva gola i gurnuo Dinamo u provaliju.
Više puta prošle sezone bilo je vidljivo ono što se dogodilo i u Norveškoj. Dinamo ne zna patiti. Prvak Hrvatske je momčad koja igra fin i oku ugodan pozicijski nogomet koji je ofenzivno vrlo potentan protiv ekipa Vikingove razine. Ono u čemu je Dinamo očajan jest način na koji reagira čim se utakmica makne iz njegove zone komfora.
Ova momčad ne zna patiti. Kad god osjeti da je teško, Dinamo se pogubi, u igrače uđe strah i prestanu izvršavati svoje zadaće u oba smjera. Teško vraća utakmicu u svoj ritam, a još teže se brani onda kada suparnik ima momentum. Nema nikakav instinkt za preživljavanje.
Prošle sezone kroz čitavu ligašku fazu Europa lige gledali smo isti motiv. Celta, Betis, Midtjylland, Lille i Genk nisu 90 minuta razbijali Dinamo na proste faktore. Dovoljno im je bilo 15 ili 20 minuta u kojima Plavi potpuno nestanu s terena, utrpaju dva ili tri gola i riješe utakmicu protiv suparnika koji djeluje potpuno nedoraslo i zalutalo.
Dinamo je neozbiljan
Dinamo je u zadnje dvije sezone odigrao 16 europskih utakmica. U samo jednoj, onoj domaćoj protiv Kauno Žalgirisa, nije primio gol. Ukupno ih je primio 31, ugrubo dva po utakmici. U pet utakmica primio je barem tri gola, a u njih devet barem dva.
Kriviti u svakoj utakmici drugog igrača i isticati ih kao krivce najgori je mogući pristup situaciji. Problem je očito sistemske i kadrovske naravi. Ima previše igrača koji ne mogu izdržati cijelu utakmicu u europskom intenzitetu, a to se na ovoj razini ne oprašta. To je pitanje kadroviranja za koje Kovačević nije ni najmanje kriv.
Ono za što jest kriv jest to što i dalje nije pronašao rješenje kako da ekipa funkcionira bez lopte. Ova momčad očajna je u postavljenoj obrani. U presingu je puno bolja, ali nema dovoljno organizacije ni discipline da ga igra kroz duži period.
Linije pritiska nisu uigrane, podjela zadataka nije jasna, a Viking je jučer spuštanjem veznjaka i podizanjem beka na svojoj desnoj strani vrlo lako nalazio igrača viška preko kojeg je izlazio, dok je Dinamova struktura pucala.
Kad se sve uzme i zbroji u ovih 180 minuta, Dinamo je imao puno više šansi. Nakon deset minuta u obje utakmice imao je 2:0 i 1:0, s jasnom tendencijom da se to pretvori u nedohvatljivo vodstvo. Realizacija mu je uvelike presudila, ali greške kojima je poništio svoje golove nisu tek pojedinačni kiksevi, nego jasan simptom da je ovo i dalje neozbiljna momčad za višu europsku razinu. Što si prije prizna tu istinu, to će prije moći riješiti problem.