NENAD BJELICA izgledao je kao najsretniji čovjek na svijetu nakon što je Dinamo pobijedio Rosenborg u prvoj utakmici play-offa za Ligu prvaka. Osim odličnog rezultata koji mu pruža veliku šansu za prolaz u grupnu fazu Lige prvaka, Dinamo nije propustio ni gurnuti svoja dva igrača prema popisu reprezentacije. Riječ je o Nikoli Moru i Dinu Periću.
I dok mladog veznjaka Moru, računajući na pravilan razvoj i izostanak ozljeda, mnogi uskoro očekuju u reprezentaciji, izjava Bjelice o 25-godišnjem Dinu Periću kao budućem stoperu Hrvatske prilično je hrabra i prva takvog sadržaja koja je stigla u javnost.
"Dino Perić je igrač za kojeg sam siguran da će brzo biti u reprezentaciji. On je naš najbolji stoper kad se radi o iznošenju lopte, ne boji se igrati pod pritiskom, a iz utakmice u utakmicu će još rasti, nadam se i do hrvatske reprezentacije", rekao je Dinamov trener.
Je li Perić kalibar za reprezentaciju?
Osječanin visok 198 centimetara odskače u odnosu na svoju okolinu u dva segmenta: skok-igri i dugim dodavanjima. U skoku je zbog visine i tajminga jedan od najboljih skakača lige, što osim u obrani može iskoristiti i pred suparničkim golom kod prekida. Perić ima i prilično finu nogu, sposoban je pogoditi dugu dijagonalu i dovoljno je dobar s loptom da je bez turbulencija preda veznom redu. Bjelica je ipak precijenio njegovu mogućnost da izađe s loptom u suparničku polovicu. Perić teško može zakoračiti s loptom ispred napadača i organizirati napad u pokretu, pod puno većim pritiskom i na manjem prostoru.
U tom segmentu igre bi mogao imati problema na europskoj sceni, a slaba karika u fazi izgradnje napada je luksuz koji si većina ekipa ne može priuštiti. Perićeve dijagonale lijep su dodatak njegovoj igri, ali hrvatska reprezentacija trenutno igra bez velikog inputa obrambenih igrača u organizaciji napada. Modrić češće, a Rakitić nešto rjeđe, u pravilu dolaze stoperu u krilo kako bi započeli napad. U takvom sustavu reprezentacija ne bi imala koristi od Perićevih dijagonala i njegove kvalitete. Puno bolje odgovarao bi mu sustav s tri stopera, u kojem jedan uvijek ima vremena biti na lopti, dok ekipa širi teren istrčavanjima bekova.
Koje su Perićeve mane?
Perić nije elitan ni u jednom segmentu igre, a stvari koje radi dobro zasad je isprobao na razini koja se ne može usporediti s nastupanjem za reprezentaciju.
Ove sezone odigrao je tri vrlo dobre europske utakmice, koje su nagnale Bjelicu da ga gurne prema širem popisu Hrvatske. Prošle sezone odigrao je tek dvije pune utakmice u Europi, obje protiv Spartaka iz Trnave, i to zato što su Dilaveru bila napuknula rebra, dok je Theophile-Catherine odrađivao suspenziju zbog crvenog kartona.
I ove sezone Perić je uskočio u momčad zbog tuđih ozljeda i sporog ulaska Theophile-Catherinea u optimalnu formu. Perić je Bjelici bio plan B, a možda je na toj poziciji i danas. To sigurno nije dovoljno dobro za hrvatsku reprezentaciju.
Perić nije dominantan u duelima na podu, a bez toga teško može uspjeti na većoj sceni. Za svoju visinu nije spor, ali s obzirom na to da je Hrvatska u većini svojih utakmica ekipa koja napada suparnika i traži rupe u njegovoj obrani, nužno je da stoperi budu brzi kako suparnik ne bi iskorištavao visoko podignutu zadnju liniju. Sustav srednjeg i niskog bloka koji Bjelica preferira puno je više u Perićevoj zoni komfora i sasvim je druga priča u odnosu na ono što igra reprezentacija.
Važno je istaknuti da Perić nije klinac, nego igrač s 25 godina koji trenutno igra najbolji nogomet karijere i nema puno prostora za rast. Upitno je što dugoročno može dati reprezentaciji.
Sve to ipak nije dovoljno za konačan odgovor na pitanje je li Perić igrač za Hrvatsku. U obzir treba uzeti i konkurenciju u reprezentaciji te podsjetiti na neke primjere iz prošlosti s kojima se može usporediti.
Konkurencija nije prevelika, ali Perić ne donosi dodatnu vrijednost
Obrambena linija hrvatske reprezentacije u velikom je padu. Lovren i Vida su u godinama kada već moraju imati spremne zamjene. Lovren je i u klubu izgubio status prvotimca. Jedvaj može pokriti stopersku poziciju, ali njegove igre u reprezentaciji abnormalno variraju. Mile Škorić nije ozbiljna opcija i poziv u reprezentaciju dobio je kao nagradu za konstantu i upornost u HNL-u. Mitrović je prošle sezone, uglavnom zbog ozljeda, odigrao tek trećinu utakmica za Club Brugge, dok Filip Benković čeka šansu u Leicesteru.
Iz ove perspektive izgleda da dobrom stoperu dugo nije bilo lakše upasti u reprezentaciju. Konkurencija je stara, nedovoljno kvalitetna i bez potrebne minutaže. Perić može dobiti poziv u reprezentaciju po istom principu kao Mile Škorić, uz bitnu razliku što kapetan Osijeka nije igrač koji može podići kvalitetu zadnje linije.
Mitrović i Benković, posljednja dva igrača s popisa obrane, najbolji su primjer za usporedbu i analizu Perićeve pozicije.
U identičnoj konkurenciji bili su, poput Perića, dominantni igrači u zraku, ali i puno bolji u ostalim duelima. Oni su stoperi prema kojima se organizirao ostatak obrane. S loptom u nogama nisu bili lošiji od Perića i njihov stil u posjedu puno je više odgovarao potrebama reprezentacije. Mitrović i Benković imali su bolju startnu poziciju i bili su dominantniji igrači nego što je Perić danas.
Bili su i bitno mlađi pa se očekivao njihov veći rast nakon odlaska iz HNL-a. Danas tek trebaju oživjeti svoje karijere, a pravu afirmaciju u reprezentaciji nisu nikad ni doživjeli.
To pokazuje koliko je težak put iz komfora HNL-a i dominacije Dinama do mjesta u reprezentaciji, gdje se igrača puno više testira, a pogreške se skupo plaćaju. Tri Perićeve utakmice, koliko god bile dobre, nisu jamstvo da on može uspješno proći težak put i postati pojačanje za reprezentaciju. On je odličan igrač za HNL, koji može postati solidan europski igrač, ali reprezentacija Hrvatske za njega je prevelik zalogaj.