IGRALA se 86. minuta utakmice Varaždina i Dinama u 23. kolu SHNL-a. Iz igre je izlazio Josip Mišić, a prve minute u Dinamovu dresu upisao je 18-godišnji slovenski veznjak Sven Šunta. Samo dvije minute nakon ulaska asistirao je Marku Soldi za četvrti Dinamov pogodak.
Zaigrao je i u produžecima utakmice Genka i Dinama u uzvratnom susretu doigravanja za Europsku ligu, a dobio je minute i u Dinamovoj pobjedi protiv Gorice prošle nedjelje. Očekuje se da će zaigrati i protiv Kurilovca u Kupu. Dao je intervju za Dinamovu klupsku stranicu u kojem je opisao te važne trenutke u svojoj karijeri.
"Prije utakmice s Varaždinom nisam znao da ću igrati, a onda mi je pomoćni trener Bloudek rekao da idem na zagrijavanje jer bih mogao ući. Samo sam čekao trenutak kada će me trener pozvati. Kad sam čuo svoje ime, stvarno sam se naježio. Stadion je bio pun, atmosfera odlična, a zamijeniti kapetana Josipa Mišića bila je velika čast i trenutak koji ću pamtiti cijeli život", rekao je Šunta.
U razgovoru se Šunta prisjetio i svojih početaka, svakodnevnih putovanja na treninge iz Slovenije te razdoblja kada je u Maksimiru bio dječak koji je tek sanjao priliku kakvu danas živi.
"Kad sam tek došao u Dinamo, skupljao sam lopte i gledao prvu momčad s tribina. Nisam mogao zamisliti da ću jednog dana igrati europske utakmice. Zato sam danas posebno ponosan i zahvalan svima koji su vjerovali u mene jer znam koliko je rada i odricanja bilo potrebno da dođem do ovdje."
Mladi veznjak posebno naglašava važnost svlačionice i podrške starijih igrača, ali i vlastiti pristup karijeri, korak po korak, bez velikih najava. "Ne gledam previše unaprijed. Najvažnije mi je da svaki trening i svaku minutu koju dobijem iskoristim maksimalno. Nije važno krećem li od prve minute ili ulazim s klupe, moj je cilj uvijek dati sve od sebe i pokazati da mogu pomoći momčadi."
Igranje pred Dinamovim navijačima, priznaje, donosi poseban osjećaj koji se teško može usporediti s bilo čim iz mlađih kategorija. "Kad izađeš na maksimirski travnjak i čuješ navijače, to je nešto posebno. Na terenu se stvarno naježiš i tada shvatiš gdje si došao i za koji klub igraš. To ti daje dodatnu energiju i motivaciju da budeš još bolji."