Foto: Getty Images/Guliver Image
KAZUYOSHI MIURA mjesec i pol prije 51. rođendana potpisao je jednogodišnji ugovor s japanskim drugoligašem Yokohamom.
Tako će odigrati i 33. sezonu karijere ispunjene rekordima i podvizima.
Pretprošle sezone postao je najstariji strijelac u povijesti japanske lige nakon što je golom u 49. godini nadmašio slavnog Zica.
5. ožujka prošle godine postao je najstariji nogometaš u povijesti koji je igrao profesionalni meč. Utakmicu njegove Yokohame i Nagasakija igrao je s 50 godina i sedam dana i tako za dva dana nadmašio rekord Stanleyja Matthewsa iz 1965.
Tjedan dana kasnije, srušio je još jedan rekord velikog Engleza. Jedinim golom na utakmici, za pobjedu nad Thespakusatsu Gunmom, postao je najstariji strijelac u profesionalnom nogometu.
U Yokohami se ovaj globetrotter, koji je igrao od Brazila i Hrvatske do Australije i Italije, napokon skrasio 2005. U 13. klub karijere Miura je došao s 38 godina i već je tada, prije dolaska iz Vissel Kobea, bio najstariji igrač u prvoj japanskoj ligi.
Miura je 12 godina kasnije, povodom potpisa aktualnog ugovora, izjavio: "Uvijek ću ostavljati srce na terenu i nadam se da ću nastaviti rasti kao igrač."
A rast ovog nevjerojatnog lika počeo je davne 1982. Tada je kao tek 15-godišnjak otišao na drugi kraj svijeta, u Brazil, kako bi postao nogometaš. To mu je uspjelo četiri godine kasnije, kada je debitirao za Santos. Iste godine prešao je u Palmeiras, drugi veliki brazilski klub.
Čim je u Japanu 1993. pokrenuta profesionalna liga, vratio se u domovinu i u prvoj sezoni J.League bio najbolji strijelac i MVP, ispred Zica i Garyja Linekera. Isluženi velikani su na tada popularno groblje slonova svjetski poznatih nogometaša došli po zadnji ugovor karijere.
Miura je u 26. godini tek bio na polovici karijere, a trijumfalni povratak u Japan okrunio je time što je 1993. postao prvi nogometaš te zemlje koji je proglašen azijskim igračem godine.
Kralju Kazuu klanjao se cijeli Japan osim izbornika Takeshija Okade. Iako je Miura sa čak 14 golova u kvalifikacijama odveo reprezentaciju na prvo SP u povijesti, nije ga pozvao u Francusku 1998.
Tako Miura nije upoznao hrvatske nogometaše s kojima je njegova reprezentacija igrala u skupini, ali to je nadoknadio nekoliko mjeseci kasnije, kada je s novim suigračima bio u zagrebačkom HNK-u, na svečanoj proslavi "95. rođendana" NK Croatije.
Podsjećamo, megalomanski projekt stvaranja "najjačeg kluba srednje Europe", kako je vrhovnik Franjo Tuđman u drugoj polovici 90-ih zamislio Dinamo kojem je ime promijenio ime u svjetsko, ali naše Croatia, kao jednu od sastavnica imao je upravo navedeni internacionalni štih. Pa su tako na Maksimiru osvanuli argentinski trener Ardilles, a napadački duo trebali su činiti Litvanac i Japanac.
Grazvydasa Mikulenasa sjećamo se samo po neobuzdanoj fudbalerki, ali iste godine kao i on, 1999., Croatiju koju su svi osim jednog čovjeka zvali Dinamo pojačao je Kazuyoshi Miura. S obzirom na to da je došao u 31. godini, za njega se pisalo i govorilo da mu je Dinamo zadnji ugovor na kraju karijere. Miura je plaćen pola milijuna njemačkih maraka (oko 250 tisuća eura), a doveden je kako bi glumio hrvatsku verziju Nakate, odnosno kako bi privukao japanske novinare i turiste te prodao dresove.
Iako je bio velika zvijezda u rodnom Japanu, Miura nikako nije uspio u dvama europskim izletima: 1994. u Genoi te pet godina kasnije u Dinamu. Superzvijezda japanskog nogometa i s 55 golova drugi najefikasniji strijelac u povijesti njihove reprezentacije, u Dinamu se pokazao kao potpuni promašaj. Zadržao se tek pola godine, a za to vrijeme nije uspio zabiti ni jedan gol, ali je uspio promašiti penal.
Osim na igračkom, Dinamo je što se tiče Miure bio na velikom gubitku i na financijskom planu. Marketing Croatije nikako nije iskoristio to što su Maksimir napadali brojni japanski novinari željni doznati bilo što o njihovu nogometnom božanstvu, da ne spominjemo kako nije profitirano ni na nogometnom turizmu, odnosno dovlačenju imućnih, nogometom i putovanjima zaluđenih Japanaca.
Kao i svim igračima iz vremena Tuđmanove rupe bez dna, u koju su se salijevali šleperi novca poreznih obveznika, e da bi padom režima to naglo prestalo, Croatia je i Miuri ostala dužna veliki iznos, konkretno 150 tisuća maraka. Za razliku od brojnih domaćih dečki i legendi kluba, Miura se ipak uspio naplatiti nakon što se obratio UEFA-i.
Uslijedio je povratak u Japan, a iako je već i u Dinamu bio daleko bliže veteranskim nego najboljim godinama, Miura se uporno odbijao umiroviti, a s tom tvrdoglavošću nastavio je sve do danas.