Svjetsko prvenstvo 2026. godine, koje će se održati u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi, sve je bliže, a s njim raste i san mnogih nogometaša o nastupu na najvećoj svjetskoj smotri. Jedan od njih je i Rokas Pukštas, 21-godišnji veznjak Hajduka, koji se nada prvom pozivu u američku reprezentaciju. Time bi se izjednačio sa svojim ocem, olimpijcem, po broju nastupa na velikim natjecanjima u svojim sportovima, piše FourFourTwo.
Pukštas je sin dvoje bivših litavskih sportaša. Njegov otac Mindaugas nastupio je na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni, gdje je u maratonu zauzeo 74. mjesto, dok je majka Živilė, bivša troskokašica, provela više od 20 godina kao trenerica na Sveučilištu Oklahoma State. Upravo su mu oni usadili mentalitet koji ga danas gura naprijed.
"Ja sam natjecatelj. Taj natjecateljski duh naučio sam vrlo rano. Nije bilo poklonjenih pobjeda. U mojoj obitelji sve je bilo natjecanje, tako da mislim da su mi roditelji, oboje vrlo uspješni sportaši, usadili taj mentalitet discipline i napornog rada", rekao je Pukštas.
"Sjećam se da sam kao mali htio pobijediti roditelje u nečemu, recimo u utrci oko kuće, a oni mi nikad ne bi dali. Mislim da se taj odgoj, taj razvojni mentalitet i sve što sam naučio u mladosti, uistinu prenijelo na moj današnji nogomet i sposobnost prilagodbe na teškoće.
U nogometu si, naravno, jedan tjedan na vrhu svijeta, a već sljedeći nisi nitko. Zato mislim da je jedna od mojih vrlina upravo prilagodljivost, zahvaljujući mentalitetu koji su mi roditelji usadili", objasnio je.
"Moji su roditelji vrlo strogi. Uče vas disciplini. Vrlo su izravni. Mislim da je to isti mentalitet kakav imaju i ljudi u Hrvatskoj. I oni su vrlo izravni", dodao je.
Ove sezone Pukštas je jedan od vodećih igrača Hajduka, koji se bori za prvi naslov prvaka nakon više od 20 godina. Svestrani veznjak, koji pokriva velik dio terena i posjeduje izvanrednu izdržljivost, dosad je upisao šest golova i tri asistencije. Svojim igrama nastoji privući pažnju izbornika američke reprezentacije Mauricija Pochettina.
Pukštas ističe kako mu je sportsko nasljeđe pomoglo u razvoju. Majka ga je od malih nogu učila tehnikama sprinta, dok je otac, unatoč maratonskoj karijeri, veliki nogometni zaljubljenik koji "zna sve o svakoj momčadi u Europi" i koji ga je trenirao u djetinjstvu.
"Znali smo bacati loptu i slično, a moja sposobnost da procijenim pravi trenutak za skok kako bih uhvatio loptu u najvišoj točki, sve mi je to pomoglo u atletičnosti koju danas pokazujem u igri. Što se nogometa tiče, on mi je jednostavno donosio najviše radosti", kaže Pukštas.
"Rekao bih da je mentalni dio igre najvažniji. Vidio sam igrače koji su bolji od mene, ali kad dođe prilika da se dokažu, mentalno nisu spremni.
Nikada nisam bio najbolji u svojoj generaciji, recimo tehnički ili po nekim drugim odlikama, ali mislim da mi je mentalitet pomogao da nadiđem vlastiti potencijal i ono što su ljudi mislili o meni. I nikad nisam zadovoljan. Mislim da je taj mentalitet ključan."
Njegov put nije bio lak. U Hrvatsku je stigao sam sa 16 godina iz Oklahome, no na samostalan život bio je spreman. "Imao sam sreću da sam se osamostalio već s 13 godina, kad sam otišao u akademiju Sporting Kansas Cityja.
Mislim da su moji roditelji znali da će moj odlazak u Split biti težak za našu obitelj, ali da će dugoročno biti koristan. Zaista sam zahvalan što su me gurnuli u tom smjeru i što danas imam prilike koje imam zahvaljujući žrtvama koje sam podnio kao dječak."
Pukštas je prošao sve mlađe uzraste američke reprezentacije, od U-15 do U-23, no konkurencija u veznom redu seniorske momčadi je žestoka. Tu su igrači s iskustvom iz Premier lige poput Tylera Adamsa i Brendena Aaronsona, kao i zvijezda Juventusa Weston McKennie te drugi talenti poput Gija Reyne i Malika Tillmanna.
Unatoč litavskim korijenima, dvojbe oko reprezentacije nikada nije bilo. "Uvijek su to bile Sjedinjene Države. Osjećam se kao Amerikanac svaki put kad odjenem taj dres. Ispuni me ogroman ponos. Prošao sam cijeli taj američki put, od U-15 do U-23 selekcije, i moje je srce, naravno, uvijek uz SAD", naglašava.
"Puno bi mi značilo debitirati za reprezentaciju. Svaki se dan pripremam kako bih mogao ispuniti zadatke u svom klubu. Znam da će te prilike doći i činim sve što mogu da se sada pripremim. Tako da, kad god dobijem priliku, budem spreman uskočiti", rekao je Pukštas.
Pukštas u svom nogometnom životopisu ima i rad s legendarnim Gennarom Gattusom, talijanskim osvajačem Svjetskog prvenstva iz 2006. godine. "Puno sam naučio od njega jer je on tip vođe, borbene naravi.
Vrlo je strog. Svidjelo mi se što me podsjetio na moje roditelje, jer je bio discipliniran i strog, tražeći točno ono što je htio. Od njega sam vidio kako se svlačionica promijenila, kako su ga svi igrači poštovali kao legendu."
No prije nego što počne razmišljati o pozivu u reprezentaciju, Pukštas je potpuno usredotočen na borbu za naslov s Hajdukom. Klub se sjeća sezone 2023./24., kada je veći dio prvenstva bio u vodstvu, no na kraju je posustao i završio treći.
"Značilo bi mi sve. Navijači to zaslužuju, čekaju 20 godina. Mislim da je naš mentalitet kao momčadi sada takav da imamo svoj krug, da se ne zanosimo previše emocijama nakon svake utakmice. Idemo utakmicu po utakmicu i samo se fokusiramo tijekom tjedna, jer imamo stvarno veliku priliku da to ostvarimo."
Pukštas ostaje prizemljen i svestran, bilo da u slobodno vrijeme igra šah i stolni tenis ili s prijateljima na splitskim terenima šutira na koš. No natjecateljski duh nikad ga ne napušta. Samo nekoliko dana nakon ovog razgovora, u utakmici protiv Varaždina, veznjak Hajduka sudjelovao je u čak 24 duela tijekom 90 minuta, a osvojio ih je 17, uključujući devet od deset zračnih.