HAJDUK je pobijedio Dinamo 2:1 na Poljudu i prekinuo niz od šest prvenstvenih velikih derbija bez pobjede. U utakmici koja je završila na gotovo neupotrebljivom terenu i trajala 107 minuta, Dinamo je u dubokoj nadoknadi dvaput bio blizu izjednačenja, ali Hajduk je tijekom većeg dijela susreta napravio dovoljno da zasluži tri boda. Garcia je napokon pobijedio u derbiju i skinuo ogroman teret sa sebe, a bolji uvod u težak niz utakmica protiv Ajaxa, Varaždina i Thuna domaći nisu mogli zamisliti.

Najvažnija priča nije ni nevrijeme ni gol Bambe koji je pokazao da više nije samo "ljetni Bamba". Važnije je kako je Hajduk do pobjede došao. Garcijina momčad na početku je teško izlazila iz Dinamova pritiska, primila je jednostavan gol i opasno pogriješila pred vlastitim vratima. Ali nije se uplašila i nije odustala od načina igre. U tome je najveća vrijednost ove pobjede. Hajduk nije odustao od svojih principa unatoč teškom protivniku i teškom terenu, a pobijedio je. Zasluženo.

Galerija

Ulaz u utakmicu nije izgledao obećavajuće za Hajduk

Mario Kovačević imao je jasan plan za Hajdukovo izvođenje lopte od vratara. Dinamov lijevi bek Perez Vinlöf izlazio je vrlo visoko prema Acapandieu, McKenna se pomicao ulijevo, a Dinamo je s četvoricom igrača mogao zatvarati Hajdukove prve opcije dodavanja.

Marešić je teško pronalazio slobodnog suigrača, a Del Moral i Fayad primali su loptu pod pritiskom. To nije bio neprekidan visoki pressing. Kada bi Hajduk osvojio loptu tijekom igre, Dinamo se češće povlačio prema sredini. Ali pri organiziranom izlasku od vlastitog gola Hajduk je u početku imao ozbiljan problem.

Dinamo je u 21. minuti poveo nakon jednostavne akcije. Kravtsov je vratio loptu Vinlöfu, Bamba nije na vrijeme zatvorio ubačaj, a Beljo je ostao sam između Hajdukovih braniča i zabio glavom. Posebno je loše reagirao Raci, koji je napustio prostor u kojem je Beljo čekao loptu. Takve situacije protiv napadača njegove kvalitete ne smiju se ponavljati, a ponavljaju se (pre)često.

Brzi povratak je bio iznimno važan

Hajduk je izjednačio tri minute kasnije. Hrgović je odlično ubacio iz slobodnog udarca, Raci je pritiskao McKennu, a Dinamov stoper skrenuo loptu u svoju mrežu. Autogol ima element sreće, ali lopta u tako opasan prostor i pritisak na braniča nisu slučajni. Hrgović u kontinuitetu pokazuje da mu je ubačaj vrhunski, a sve se više čini da je ovo sezona njegove pune afirmacije.

Od tog trenutka Hajduk je sve lakše pronalazio put prema naprijed. Marešić je i dalje slao rizična dodavanja veznjacima koje je Dinamo pokrivao s leđa, no sve su češće slijedile brze kombinacije kojima se otvarao prostor za krila. Hajduk nije odjednom postao dominantan, ali razlika između prvih petnaest minuta i ostatka poluvremena bila je vidljiva.

Promjena se nije očitovala u velikom broju šansi. U prvom poluvremenu obje momčadi imale su po jednu veliku priliku, a Dinamo nešto veći xG. Ali Hajduk je prestao izgledati kao momčad koja samo pokušava preživjeti suparnikov plan. Sve je češće sam birao gdje će se igrati i kako će razvijati napade. To se nastavilo nakon odmora, kada Dinamo dugo nije stvarao gotovo ništa.

Pritom ne treba uljepšavati izvedbu. Silić je dvaput pogriješio pokušavajući dodavanjem otvoriti napad, a jednu takvu situaciju Ivanušec je završio udarcem. Ipak, jedno je problem same ideje, a drugo pogrešna izvedba relativno jednostavnog dodavanja. Hajduk je pokazao da može izaći kroz Dinamove linije i nije bilo razloga da od toga potpuno odustane.

Važno je i ne izvrnuti priču o Garcijinoj igri. Hajduk nije zabio nakon dva duga napada s dvadeset dodavanja. Prvi pogodak došao je iz prekida, a drugi nakon Dinamove izgubljene lopte i brze reakcije. Ali način na koji je Hajduk igrao između tih situacija objašnjava zašto je postupno preuzeo inicijativu i zašto se Dinamo sve češće morao braniti.

Bamba je pretvorio prednost u opasnost

Hajdukova krila sve su više radila probleme Dinamu. Šotiček je uz Hrgovića redovito dolazio u dobre situacije protiv Tabinasa, dok je Bamba na drugoj strani stvarao višak driblingom. Nisu svi njihovi potezi završavali u prilici, ali Dinamovi braniči nisu ih uspijevali jednostavno zaustaviti. Hajdukova krila su radila razliku, a Dinamova nisu. Autor ovog teksta ne sjeća se takve utakmice ovih momčadi dugi niz godina.

Bamba je pritom odigrao utakmicu koja se ne može svesti na pobjednički pogodak. Prema Sofascoreu imao je šest uspješnih driblinga iz sedam pokušaja, dobio devet od 11 duela na tlu i stvorio dvije velike prilike. Njegovih 0.91 očekivanih asistencija posebno dobro opisuje koliko je napravio za suigrače, premda nije upisao asistenciju.

U 59. minuti Dinamo je izgubio loptu, Hrgović je odmah pronašao Šegu, a Hajdukov napadač primio je loptu prsima i odložio je Bambi. On je s ruba kaznenog prostora pogodio suprotni kut. Nije to bio gol iz nemoguće pozicije, nego kvalitetna završnica dobre i brze akcije.

Šego do tada nije bio posebno uvjerljiv ni u pritisku ni u napadačkom učinku, ali kod najvažnijeg pogotka odigrao je baš ono što je trebalo. To je još jedan razlog zašto utakmicu ne treba svoditi na jednostavne ocjene igrača. Još bolju priliku Bamba je stvorio u 71. minuti. Nakon Hajdukova napada četiri na četiri prošao je čuvara i pronašao Šotičeka na sedam-osam metara od gola.

Šotiček je jako loše zahvatio loptu i propustio priliku za 3:1. Upravo taj napad najbolje pokazuje razliku između toga koliko je Bamba stvarao i koliko je na kraju zapisano u statistici pogodaka i asistencija. Mogao je to biti jako skup promašaj Šotičeka, ali na kraju nije bio. Hajdukovo vodstvo uoči završnice bilo je rezultat igre i sjajnog pristupa Bijelih na otvaranju drugog poluvremena. Hajduk je u prvih 20 minuta drugog dijela osvojio 14 od 17 duela.

Dinamo je sve teže izlazio, ali Beljo je ostao prijetnja

Kako je utakmica odmicala, uvjeti su postajali sve teži, a Hajduk je zapravo imao sve više kontrole. Bez Josipa Mišića Dinamo je sve teže povezivao igru kada bi Hajduk visoko reagirao nakon izgubljene lopte. Tu je Garcijina momčad bila posebno dobra u drugom poluvremenu. Nije samo čuvala posjed, nego je često sprječavala Dinamo da mirno započne sljedeći napad.

Kovačević je nakon pogotka za 2:1 odjednom promijenio trojicu igrača, uključujući Tabinasa, koji se mučio na svojoj strani. Dinamo je potom postao aktivniji, ali nije vratio onu sigurnost koju je pokazivao na početku. Mnogo toga u napadu i dalje je ovisilo o Belji koji radi nevjerojatnu razliku kao nekad Marko Livaja u SHNL-u. Mogao je sam izvući Dinamo na Poljudu, ali na kraju ipak nije.

Beljo je više puta ostajao neopravdano sam, u 105. minuti pogodio stativu, a Dinamo je u završnici imao još jednu ogromnu priliku koju je Hajdukov igrač zaustavio na gol-crti. Da je jedna od tih lopti ušla, raspravljali bismo o izgubljenoj pobjedi, Garcijinim kasnim zamjenama i svim ostalim površnostima.

Garcia je postao nedodirljiv

Ali posljednje minute ne mogu izbrisati prethodnih sedamdesetak. Nakon prekida zbog baklji i sve jače kiše lopta je zapinjala u lokvama, igra se raspala na duge lopte, skokove i odbijance. U takvim uvjetima bilo je gotovo nemoguće kontrolirati utakmicu na način na koji je Hajduk pokušavao igrati.

Garcia ovom pobjedom nije dokazao da njegov model nema mana. Obrambeni propusti i pogreške u izlasku ostali su ozbiljna upozorenja. Dokazao je nešto važnije. I protiv Dinama, koji je imao dobar početni plan, Hajduk može ostati vjeran svojoj igri, pronaći bolju izvedbu i pobijediti.

Nakon teškog poraza od Rijeke i uoči zahtjevnog rasporeda to je vrijednost koja nadilazi tri boda. Ovo je njegova pobjeda, kao što su bili njegovi i porazi u derbijima. Zaslužio je da se ugase zadnji tračci sumnje prema njemu. Garcia je sada nedodirljiv. Pljesak Poljuda nakon mjeseci zvižduka je samo šlag na tortu.