Gejmeri se ozljeđuju kao MMA borci, a karijere im traju do sredine dvadesetih

Foto: Index

CLINTON Loomis (28), po mnogima najbolji svih vremena, u karijeri je zaradio oko 2,4 milijuna dolara. U karijeri dugoj desetak godina osvojio je sve što je mogao, no morao je na godinu dana prestati igrati zbog strašnih problema s laktom i zglobom desne ruke. Bolovi su bili toliko jaki da je imao problema u svakodnevnom životu.


Hai Lam (24) je u 23. godini umalo prekinuo karijeru zbog teške ozljede lakta zbog koje je završio na operaciji i šavovima duž cijele desne nadlaktice, a Geoff Robinson je 2013. godine osjećao je nepodnošljive bolove u koljenu zbog čega je prestao igrati. Kasniji pregledi su pokazali da mu se u koljenu stvorio krvni ugrušak koji je, da ga nije na vrijeme otkrio, mogao završiti u plućima što bi moglo biti kobno.


Loomis, Lam i Robinson su profesionalni sportaši. U profesionalce su ušli s 15 godina, a pred kraj karijere, u srednjim dvadesetima moraju polako razmišljati o mirovini i o nekom drugom poslu. U nekim drugim sportovima s 24 ili 28 godina bili bi u naponu snage, no u sportu kojim se oni bave spremni su za penziju.

“Fear”, “Hai” i “iNcontroL”, kako se zovu u svojem svijetu, su profesionalni gejmeri. Namjerno nismo napisali da se bave “sportom”, jer su electronic sports, poznatiji kao eSports, danas definitivno u rangu “pravih” sportova. Videoigre su već odavno nadišle “Super Marija”, “Prince of Persia” ili “Doom”, one su danas nevjerojatno kompleksne, izrazito psihički i fizički zahtjevne, a gejmeri su sve češće ozbiljno ozlijeđeni.

Konkurencija je brutalna. Predviđa se da će ove godine eSports industrija prvi put prijeći cifru od milijarde dolara. Na turnirima se dijele stotine tisuća dolara zarade, a igrače je iz dana u dan sve više. Kao i u svakom drugom sportu, i ovdje samo najbolji uzimaju šlag, a da bi se došlo do tog nivoa potrebni su sati i sati treninga.

Igrači koji na najvišem nivou igraju, primjerice, najpopularnije igre League of Legends ili DOTA 2, u minuti naprave i do 600 akcija, dakle, deset u sekundi. Onima koji igraju “first-person shootere”, poput Counterstrikea, vrijeme reakcije je ispod 200 milisekundi za što se mora biti u fantastičnoj igračkoj formi.

Igrači svakodnevno, a osobito tijekom priprema za velika natjecanja, dnevno treniraju i igraju po 15 sati. To znači otprilike 15 sati sjedenja u stolici s rukama u neprirodnom položaju na mišu i tipkovnici i neprestano gledanje u ekran.

“Nakon MMA boraca, u moju kliniku dolazi najviše profesionalnih gejmera. Ni košarkaša, ni nogometaša, nego igrača videoigara. Problem je u toj industriji što je tek u povojima, užasno brzo se razvija, a postoji jako malo ili nimalo organizacija ili ljudi koji brinu o igračima, čak i o njihovu zdravlju. Oni nemaju nikakav sindikat”, rekao je doktor Levi Harrison iz Los Angelesa kojemu svakodnevno u kliniku dolaze igrači iz cijelog svijeta.

“Ozljede šaka kod UFC boraca su zastrašujuće. Tu je riječ o strašnim udarcima od kojih pucaju kosti. No, vjerujte mi, kod gejmera su ozljede ruku jednako ozbiljne, iako je samo riječ o pokretima”, kaže dr. Harrison.

Repetitivni pokreti mišem i prstima na tipkovnici uzrokuju nekoliko tipova teških ozljeda. Najčešće je riječ o sindromu karpalnog tunela, donjeg dijela dlana koji je pod konstantnim pritiskom dok držimo ruke na kontrolama. Uzrokovat će bol šake i prstiju, a u težim slučajevima može se proširiti na cijelu ruku.

Profesionalni gejmeri, poput Nike Kovača koji je nedavno postao najskuplji gejmer u povijesti, često pate od “teniskog lakta”, ozljede identične tenisačima, a vrlo teška je i ozljeda kažiprsta ruke s kojim se drži miš, jer se on s godinama lagano zgrči u polusavinutom položaju. Ne manje važni su i problemi s prehranom, budući da je gejmerska populacija poznata po notorno lošoj prehrani, najčešće fast foodu i pizzama.


Braxton “Brax” Poulson se prije karijere profesionalnog gejmera bavio sportom. Lakša ozljeda ruke koju je tad imao, potencirala se kad je počeo ozbiljno igrati Dotu 2.

“Kad god igram moram stati na nekoliko minuta da se istegnem i protegnem. No, tijekom natjecanja, koja traju satima, nemaš ni sekunde vremena za odmor. Nekada me ruka toliko jako boli da ne mogu doći k sebi, ali ne mogu stati jer bih ostavio suigrače u svojoj momčadi na cjedilu”, kaže Poulson.

Svi mi, koji na poslu sjedimo za računalom po osam sati, ćemo prije ili poslije imati slične probleme, no to je neusporedivo s opterećenjima na zglobove esportaša.

“Kad se pripremamo za turnire, što traje tjednima, svi zajedno živimo. Ustajemo se oko devet sati i igramo do dva sata iza podneva. No, to je samo timski trening. Nakon toga analiziramo snimke i poteze te raspravljamo o potrebnim promjenama, a onda je na redu individualni trening do kasno u noć. Ukratko, spavaš, umiješ se, igraš i opet spavaš. Tu i tamo nešto pojedeš”, kaže Jimmy “DeMoN” Ho, koji igra Dotu 2 za američku momčad Champions od Summer’s Rift.

Što su ozljede ozbiljnije to su i očitije na borbenom polju. A s njima idu i kritike. Dok u nogometu, košarci ili nekom drugom sportu kritiziraju uglavnom mediji, u eSportsu su igrači često izloženi valovima brutalnih kritika, najčešće pripadnika mlađe populacije izrazito povezanih kroz društvene mreže i neki igrači se s time teško nose.

“Ozljeda zgloba je nešto što više ne mogu ignorirati. Ograničava me i više ne mogu igrati kao prije i nisam podrška suigračima. Ne odlazim zbog kritika, ali lagao bih kad bih rekao da me nisu pogodile. Izgubio sam i podršku članova svojeg tima i odlazim”, napisao je 2015. godine u službenom priopćenju tada 23-godišnji Hai Lam, u tom trenutku najbolji svjetski igrač League Of Legends.

Lam se godinu i pol kasnije ipak vratio, no više nije na vrhu i neki novi klinci su ga pregazili.

Zbog goleme konkurencije, najviše korejskih igrača koji danonoćno treniraju, količina sati provedenih u treninzima i igranju nikada nije bila veća. Samim time se povećava i broj ozljeda pa je prošle godine napokon osnovana udruga Game Without Pain, koja se bavi stručnom pomoći i savjeta oko treninga i vježbi za razgibavanje zglobova kao i pomoć oko odabira odgovarajuće prehrane.

Rick Fox, bivši košarkaš Los Angeles Lakersa i Boston Celticsa danas je vlasnik Echo Foxa, esports momčadi koja se natječe u desetak najvećih igara.

"Nedostatak svakodnevnog kretanja problem je gejmera, ali i svijeta općenito. Članove svojeg tima podučavam da je, kako bi ostali u vrhu, ključno da su dobrom psihofizičkom stanju i u tom smjeru radimo sa svakim od njih. Moraju se toga pridržavat", rekao je Fox.

A ako o tome priča trostruki osvajač NBA prstena, možda je vrijeme da se svi na njega počnu ugledati.

Pročitajte više