GODINA koja je iza nas na europskoj je nogometnoj sceni ponudila brojna uzbuđenja, ali pretjeranih iznenađenja nije bilo. Prvake u Ligama petice moglo se predvidjeti već na pola sezone, iako smo u Španjolskoj i Engleskoj svjedočili gustoj trci, Sevilla je, očekivano, obranila naslov osvajača Kupa Uefa, a Milanov kapetan Paolo Maldini još jednom podigao pehar Europskog klupskog prvaka.

Primera najuzbudljivija

No, kako se sezona primicala kraju, na vrhu su ostala samo dva vječita konkurenta, a bodovna prednost koju je Blaugrana imala nad Kraljevskim klubom polako je kopnjela zahvaljujući padu forme Ronaldinha i društva u posljednjim kolima. Pitanje prvaka odlučeno je tek u posljednjem kolu, a sve je bilo u rukama Reala. Madrižanima je bila potrebna pobjeda protiv Mallorce; svi ostali rezultati značili bi da je Barcelona novi/stari prvak. Toj su utakmici prethodile brojne priče o stimulacijama, raspravljalo se o milijunima eura koje će Juan Laporta iskrcati na Mallorcin račun ukoliko dobije povoljan rezultat, ali koliko god da je nudio, nije bilo dovoljno. Gosti su se držali dobro, sve do 80. minute kada pri rezultatu 1:1 Fabio Capello u igru uvodi Juana Antonija Reyesa, a ovaj neželjeni napadač s dva gola odvodi Real na vrh. No, ni to nije moglo spasiti posao talijanskog stručnjaka. Capellu je otkaz uručen samo dva tjedna nakon što je osvojio naslov prvaka; njegova igra nije bila dovoljno atraktivna za Real. Na klupu španjolskog prvaka sjeo je Bernd Schuster, a Talijan je, nakon nekoliko mjeseci pauze, preuzeo mjesto izbornika engleske reprezentacije.

Ramon Calderon je Schusterovim imenovanjem za trenera pogodio ravno "u sridu". Real je ovo prvenstvo osvojio sjajno, pojačanja za koja se Schuster odlučio pokazala su se punim pogotkom (Sneijder, Robben, Heinze), a polusezona je okončana pobjedom na Barceloninom Nou Campu zahvaljujući kojoj je Real drugoplasiranoj Barci pobjegao na velikih sedam bodova razlike. Prema drugom mjestu, iza uzdrmane Blaugrane, opasno se uspinju i Espanyol, Villarreal i Atletico Madrid, svi unutar tri boda. Svoje su navijače ove sezone neugodno iznenadile Valencia i Sevilla, koje se trenutno nalaze na 7. i 8. mjestu. I dok se Sevillina kriza može pripisati smrti Antonija Puerte, koja je ovog ljeta potresla nogometni svijet, iznenadnom padu Valencije, zbog kojeg je novi trener Koeman najavio čišćenje svlačionice i već se oprostio s dva najiskusnija igrača, uzrok se ne nazire.

U Premiershipu Chelsea nije mogao dostići Manchester

Roman Abramovič je u međuvremenu zatvorio čak i svoju kesu bez dna, smatrajući kako je u Chelsea već uložio dovoljno da bi trebali bez problema dominirati Europom, što je izazvalo svađu s Mourinhom. Portugalac je uskoro nakon početka tekuće sezone napustio Chelsea, ostavivši ga u situaciji u kojoj nije navikao biti: iza Arsenala i Manchester Uniteda. Upravo su to dva kluba koja bi se ove godine trebala boriti za naslov; uoči Nove godine Manchester je od Arsenala preuzeo prvo mjesto, koje je klub Arsenea Wengera držao od početka sezone, te Crveni vragovi sad imaju minimalnu prednost od jednog boda nakon što je Niko Kranjčar sa svojim Portsmouthom izborio bod protiv Topnika.

Serie A obilježena aferama

A na najboljem su putu da to ponove i ove godine Nakon 17 odigranih utakmica, bez ijednog poraza, Inter na odmor odlazi s velikih 43 bodova, a sa sedam bodova manje na drugom ga mjestu slijedi Roma. Na trećem je mjestu Juventus s bodom manje od Rimljana dok su svi ostali, od Udinesea prema dolje, u ovoj trci ipak autsajderi. A zabrinjavajuće je što se među autsajderima nalazi i Milan. Rossoneri u europskim utakmicama i dalje pružaju predstave dostojne svog imena, ali u talijanskom prvenstvu ne mogu pronaći pravu formu pa se, s 4 pobjede, isto toliko poraza i 6 remija, nalaze tek na 12. mjestu tablice bez ikakve šanse da osvoje Scudetto, a neće im biti lako uhvatiti ni Ligu prvaka.

Lyon nema pravog suparnika u Le Championnatu

Bundesligu obilježio krah Bayerna

Prošle sezone u Bundesligi pričalo se samo o jednoj stvari: velikom Bayernovom podbačaju! Bavarski gigant sezonu je završio tek na 4. mjestu, s 10 bodova manje od prvaka Stuttgarta, i zbog toga propustio ovogodišnju Ligu prvaka. U gustoj završnici priliku za osvajanje naslova imao je i Schalke, ali Švabe su na kraju ipak bili bolji, dok je Ligu prvaka s trećeg mjesta, kroz dodatne kvalifikacije na kojima je izbacio i Dinamo, osigurao Werder Bremen. Bayern je prijelazni rok iskoristio da se osigura kako se prošlosezonski debakl neće više nikad ponoviti. Na pojačanja je potrošeno gotovo 100 milijuna eura, a u Muenchen su, između ostalih stigli Franck Ribery, Miroslav Klose i Luca Toni. Uspjeh se, pokazali su Bavarci, ipak može kupiti. Nakon polovice sezone Bayern je prvi, ali za vratom mu opasno puše Werder (koji ima jednak broj bodova, 36) i HSV (koji zaostaje četiri boda). 

Milan slavio u Ligi prvaka

A tamo ih je čekao Bayern. Bavarci su već tada bili svjesni kako će tekuće prvenstvo biti njihov najveći podbačaj u posljednjem desetljeću; Liga prvaka bila je sve što im je ostalo. Ali Milan je uvijek najbolji kad je najteže. Prva utakmica završila je rezultatom 2:2, strijelci za Milan bili su Pirlo i Kaka, a oba gola za domaćine, od čega jedan u 3. minuti sudačke nadoknade, zabio je Van Buyten. Upravo je taj drugi gol bio razlog velikog Bayernovog optimizma uoči uzvratne utakmice, ali nakon pola sata igre i dvije izvrsne Milanove akcije koje su okrunili Pippo Inzaghi i Clarence Seedorf bilo je jasno da Nijemci više nemaju šanse.

U polufinalu favorita više nije bilo, a od četiri kluba koja su preostala, Milan jedini nije bio engleski. I dobili su upravo najtežeg protivnika, Manchester United. Drugi polufinalni par bili su Chelsea i Liverpool, i tad se polako počelo govoriti o finalu koje svi žele gledati - reprizi susreta u Istambulu otprije dvije godine u kojem je Liverpool preokrenuo tri gola zaostatka za Milanom i nakon jedanaesteraca okrunio se naslovom europskog prvaka. Milijunima nogometnih entuzijasta diljem svijeta, želja se ispunila.

24. travnja 2007. Milan je došao na Old Trafford, u tom trenutku vjerojatno najteži gostujući teren u Europi. Već u 5. minuti Cristiano Ronaldo je pokazao Talijanima zašto Crveni vragovi igraju najbolji nogomet u Engleskoj, no Milan je uskoro uzvratio preko Kake, koji je najprije izjednačio, a zatim i doveo goste u vodstvo. Engleze je izvukao Wayne Rooney, koji je zabio za 2:2 u 59. minuti, a u sudačkoj nadoknadi doveo Manchester do neizvjesne pobjede u utakmici za pamćenje. No, sve je to bio, uskoro će se pokazati, uzaludan trud. Tjedan dana kasnije na San Siru Milan je nanio Manchesteru najteži poraz te sezone. Za 3:0 domaće ekipe zabili su Kaka, Seedorf i Gilardino.

Nakon što su Liverpool i Chelsea obje svoje utakmice završili rezultatom 1:0 (strijelci Joe Cole i Agger), drugi je finalist odlučen tek izvođenjem jedanaesteraca, u kojima je Chelsea podbacio, pa su Rafa Benitez i njegovi Redsi već mogli lagano početi pakirati kofere za put u Atenu.

Krcate tribine OACA Spyro Louis stadiona nadale su se kako će im Milan i Liverpool pružiti još jednu utakmicu za pamćenje, poput njihovog posljednjeg susreta koji je brzo ušao u nogometnu legendu i nisu se prevarili. Iako ovo finale Lige prvaka nije ponudilo velike preokrete poput njihovog prethodnog susreta, publika je svjedočila uzbudljivoj i napetoj utakmici. Na kraju je, ipak, presudilo iskustvo. Milan je slavio rezultatom 2:1, a još se jednom pokazalo koliko znači u momčadi imati Pippa Inzaghija. Talijanski reprezentativni napadač možda ne zabija lijepe golove, ali zabija golove. A tu je večer zabio oba. Liverpool je uspio smanjiti tek Kuytovim pogotkom u 89. minuti, a nakon toga više nije bilo dovoljno vremena da se prekine Milanovo slavlje.

Skupine ovogodišnje Lige prvaka ponudile su nam nekoliko ugodnih, ali i neugodnih iznenađenja. A iako se konačni rasplet čekao sve do posljednjih kola, u knockout fazi uglavnom su se našli - favoriti. Najveće razočaranje Lige prvaka zasigurno je Valencija, koja se četvrtim mjestom u skupini s Chelseajem, Schalkeom i Rosenborgom oprostila od nastupa u Europi, a upravo je Rosenborg, s dvije pobjede protiv Šišmiša i remijem na Stamford Bridgeu bio hit-momčad natjecanja, ali od Lige prvaka su se oprostili nakon što je u posljednjoj, ključnoj utakmici, bolji bio Schalke.

Parovi osmine finala Lige prvaka:

Schalke - Porto
Roma - Real Madrid
Olympiakos - Chelsea
Liverpool - Inter
Glasgow Celtic - Barcelona
Lyon - Manchester United
Fenerbahce - Sevilla
Arsenal - Milan

Sevilli drugi pute zaredom pokal Kupa Uefa

35. izdanje Kupa Uefa publici je ponudilo dobre utakmice, ugodna i neugodna iznenađenja. Zanimljive uloge odigrali su marginalci Ethnikos Achnas s Cipra, koji su prošli kroz Intertoto kup i gotovo zaigrali u Kupu Uefa, ali Lens ipak nisu uspjeli svladati. To je pak pošlo za rukom belgijskim poluamaterima Waregemu, koji je iz Kupa Uefa izbacio moskovski Lokomotiv.

Natjecanje po skupinama će, nažalost, ostati zapamćeno prije svega po Feyenoordu, koji je iz Kupa Uefa izbačen zbog divljanja svojih navijača u Francuskoj, a neredi su obilježili i PSG-ovo gostovanje kod Hapoela u Tel Avivu.

Jedan od najuzbudljivijih dvoboja knockout faze vidjeli smo u četvrtfinalu; obračun Seville i Tottenhama mnogi su nazvali finalom prije finala i, kako se pokazalo, bili u pravu. Nakon neizvjesnog ukupnog rezultata 4:3 Sevilla se plasirala u polufinale, u društvu Werdera, Osasune i Espanyola koji su bili bolji od AZ Alkmaara, Bayer Leverkusena i Benfice.

S ukupnih 5:1 Espanyol je u polufinalu s lakoćom razbio Werder, dok su Sevilla i Osasuna odigrali dvije neizvjesne utakmice. Gostujući poraz rezultatom 1:0 i domaća pobjeda 2:0 Sevillu su očekivano odveli na Hampden Park, u doista veličanstveno finale.

Sevilla je povela u 18. minuti pogotkom Adriana, deset minuta kasnije izjednačio je Riera, a rezultat se, unatoč izrazito agresivnom nogometu i velikim prilikama na obje strane, do kraja regularnog dijela više nije mijenjao. U produžecima, sličan rasplet. Nekoliko sekundi prije kraja prvog produžetka opet je povela Sevilla; strijelac je bio Freddie Kanoute, koji je čitavu večer najavljivao taj gol. No, Espanyol još nije  bio spreman razviti bijelu zastavu; veličanstvenim topovskim udarcem utakmicu je do jedanaestaraca odveo Jonatas. Svijetla pozornice zatim su preuzeli vratari, a Andres Palop opet je pokazao da je rođena zvijezda. Tri jedanaesterca je obranio, promakao mu je samo udarac Waltera Pandianija, a Kanoute, Dragutinović i Puerta zabili su za Sevillino veliko slavlje.

Ovogodišnji Kup Uefa u natjecanju po skupinama nesretan je bio za prošlogodišnjeg četvrtfinalista AZ Alkmaara, koji se od Europe oprostio ranije nego što su planirali, a među najveće gubitnike svakako treba upisati i Francuze Toulouse i Rennes, treću i četvrtu momčad prošlogodišnjeg Le Championnata, koji su svoje skupine završili na posljednjem mjestu.

Ništa više sreće nije imala ni susjedna nam Crvena Zvezda, ali prolaz beogradske momčadi u skupini s Bayernom, Boltonom, Bragom i Arisom nitko nije ni mogao realno očekivati.

Parovi šesnaestine finala Kupa Uefa:

Aberdeen FC - FC Bayern München
AEK Atena - Getafe
Bolton Wanderers - Atletico Madrid
Zenit - Villareal
Galatasaray - Bayer Leverkusen
Anderlecht -  Bordeaux
Brann -  Everton
Zurich - Hamburger SV
Rangers - Panathinaikos
PSV Eindhoven - Helsingborg
Slavia Prag - Tottenham
Rosenborg - Fiorentina
Sporting - Basel
Werder Bremen - Braga
Benfica - Nurnberg
Marseille - Spartak Moskva

Petar Vidov
Foto: AFP