IVAN BEBEK našao se u središtu velike afere nakon što je odsudio prvenstvenu utakmicu između Hajduka i Lokomotive (1:0) na Poljudu.
Snimka koja je postala viralna, na kojoj priča o Hajdukovom mijaukanju i vrijeđa novinara, samo je dodatan argument u korist onih koji kažu kako ne postoji povjerenje u pošten domaći nogomet. Bez obzira na to koje bile posljedice, krivicu ne smije preuzeti samo Bebek.
Problem nije samo u tome što je njegov stav postao javan
Podsjećamo, Bebek je prema mišljenju brojnih stručnjaka, medija i navijača oštetio Hajduk kada mu nije svirao penal nakon starta De Haasa na Livaji. Torcida ga je zbog toga vrijeđala te je Hajduk kažnjen s 50 tisuća kuna, a u javnost je danas procurila snimka na kojoj Bebek priča o toj svojoj odluci.
I dok nitko ne može Bebeku oduzeti pravo da ima vlastiti stav i pojašnjenje o tome zašto nije sudio penal, nedozvoljivo je da sudac tog ranga i istaknuta osoba ispred HNS-a javno difamira novinare i kulturu navijanja na jednom domaćem stadionu. Naravno, afera ne bi izbila da je Bebek bio dovoljno mudar da takva njegova razmišljanja izađu u javnost, ali daleko od toga da je to jedini problem.
Puno poraznija činjenica je da jedan istaknuti sudac, rekorder po broju odsuđenih HNL utakmica koji je tu već 20 godina, ima unaprijed zadan okvir razmišljanja. Ako Bebek uistinu misli da "svatko tko je tu malo duže zna o kakvoj se kuhinji dolje radi" i ako "nema snage živcirati se" te je spreman rezonirano i cinično zaključiti da svaku utakmicu treba započeti s 2:0 kako bi se "zadovoljio hajdučki puk", onda se opravdano postavlja pitanje - kvragu, zašto Bebek sudi utakmice na Poljudu?
Pitanje je u kojoj mjeri sudac s unaprijed zadanim okvirom razmišljanja i očekivanja može donositi točne odluke pod velikim pritiskom, a ambijent Poljuda definitivno predstavlja najveći mogući pritisak u domaćoj ligi. U ovoj situaciji Bebek se automatski postavlja kao arbitar koji a priori "igra i sudi" i protiv domaće publike. Možda u HNS-u ne postoji sudac koji drugačije razmišlja, ali zasigurno postoji sudac koji bi bolje reagirao pod takvim pritiskom. Bebek to dokazano ne može i ne zna.
Bebek i Hajduk imaju bogatu i ružnu prošlost
Potez delegiranja Bebeka na Hajdukovu utakmicu utoliko je čudniji ako znamo prošlost između njega, Hajduka i navijača Bijelih. Oni su protiv suca iz Rijeke više puta dizali glas da ih je oštetio.
Najpoznatija scena s Bebekovog suđenja Hajduku je ona iz derbija protiv Dinama na Poljudu iz 2013. godine. U 88. minuti je prema golu gostiju pucao Tino-Sven Sušić, a Šime Vrsaljko je s poda očigledno obranio gol rukom. Bebek, kao ni petorica drugih sudaca, nisu se oglasili i Plavi su na kraju slavili s 2:1.
Iste sezone su ga čelni ljudi Hajduka optužili da je Interu dosudio nepostojeći jedanaesterac, dok je sezonu prije toga u derbiju isključio Brkljaču već u 20. minuti. Gotovo svaku utakmicu Bebeka je domaća publika u Splitu dočekala kao neprijatelja, a ne treba zaboraviti ni činjenicu da je u ljeto 2019. godine i fizički napadnut ispred diskoteke u Sinju.
Kada sudačka komisija već zna koliko su loša kombinacija Bebek i Hajduk, zašto uporno inzistira na tome da ih upari? Kome je u interesu da na tribinama gledamo psihologiju mase i vrijeđanje nakon čega klub ostane bez čitave zarade od utakmice? Kome je u interesu da svog suca stalno dovodi u neugodnu situaciju, izlaže pritisku pod kojim on uporno puca i stavlja ga kao topovsko meso ispred javnosti?
HNS mora preuzeti odgovornost
Suvisle odgovore na ova pitanja teško ćemo ikad dobiti. Na kraju krajeva, prvo od pitanja u nizu trebalo bi biti zašto se Ivana Bebeka uopće gura kao najboljeg hrvatskog suca, kad je očito da čovjek ne zna suditi. Možda savršeno poznaje materiju i pravila, možda odlično razumije igru, ali dalek je put od toga do odličnog suca.
Dobar sudac je onaj koji se brine da utakmica ide u dobrom smjeru, dok je Bebek sudac koji je mora voditi. Stalno inicira rasprave s igračima nakon čega brzopotezno poteže kartone kako bi na silu uspostavio autoritet. To dovodi do velikog porasta nervoze kod obje ekipe, povećava se broj prekršaja, prigovora i simulacija te se vrlo brzo utakmica pretvara u kaos. Nije slučajno da je puno Bebekovih europskih utakmica popraćeno vrlo negativnim ocjenama i nije slučajno da nitko u HNL-u ne voli da im on sudi.
Međutim, Bebek ne delegira sam sebe za utakmice. HNS je godinama generirao nepovjerenje u domaći nogomet, a stanje u sudačkoj komisiji nije indikator da će se stvari promijeniti. Podsjetimo, na čelu komisije je Bruno Marić, čovjek koji je u jeku afere u kojoj je uhićen vrh sudačke organizacije na čelu sa Željkom Širićem zbog uzimanja mita, snimao videouratke u kojima pjeva brazilske hitove s Dinamovim igračima.
Ako je HNS-u uistinu stalo do vraćanja povjerenja u domaći nogomet, on mora preuzeti odgovornost i za ispad svog glavnog suca, ali i za greške u domaćoj ligi koje unatoč VAR-u ostaju brojne i teško objašnjive. Bez tog povjerenja HNL neće nikad imati bolji imidž od balkanske beton-lige, koliko god rastao po svim parametrima koji se tiču igre i talenta. Javnost već godinama postavlja pitanja, krajnje je vrijeme da netko iz Saveza na njih odgovori.