HRVATSKA je svladala Nigeriju 2:0 i nakon prvog kruga postala je vodeća momčad skupine D SP-a u Rusiji. I premda nije popularno u ovim krajevima pobjedi gledati u zube, ona ne smije zamaskirati probleme u igri.
Nelogična Hrvatska
Tipičan primjer Hrvatske u izgradnji napada ukazuje na to kako je Modrić često ostajao usamljen u sredini terena. S obzirom na to da ga je Etebo pratio u stopu, sasvim je jasno da je njegov posao bio gotovo nemoguć. Talent koji ima u napadu je strašan i Hrvatska je konačno imala tri igrača koji mogu driblingom stvoriti višak i sjajno su realizirali takve situacije, ali pravo pitanje jest – je li optimalno igrati ovakav divlji, nestrukturirani nogomet onda kada su vam u veznoj liniji Modrić i Rakitić? Na ovom mjestu se mora pohvaliti i igrača utakmice, uz Dejana Lovrena, a to je Ante Rebić – u situacijama kada se činilo da Hrvatska nema rješenja, na vrijeme je zabadao s krila u sredinu kako bi preuzeo loptu kao spojka. Samo je gol falio da upotpuni izvanrednu utakmicu – veći dio prvog dijela Hrvatska je u posjedu disala isključivo preko njega. Hrvatska je zabila dva gola, ali (de facto) iz dva kornera, uz jedan udarac u okvir gola. Hrvatska se jako kockala ovakvom postavom i imala je dosta sreće što je utakmica prevagnula na njenu stranu. Problem nije bio samo u napadu.
Nuđenje suparniku i nigerijska impotencija
Hrvatska je pokušavala igrati srednje visoku zonsku obranu s nejasnim okidačima za presing koji je u potpunosti zakazao. Problem takve zone bili su krilni igrači koji su stajali izrazito visoko, markirajući suparničkog beka. To je ostavilo ogromne kratere oko i iza Modrića i Rakitića. Srećom, veći dio utakmice Nigerijci to nisu znali kazniti. Ali ovo je bilo daleko od stabilne Hrvatske.
Visoka hrvatska zona bez ikakvog pritiska, s ogromnim prostorom iza leđa veznoj liniji - obranu nigerijski napadači drže preduboko na terenu.
Nigerija je imala jednostavnu taktiku u napadu - suradnja trojice veznjaka koji su koristili bočne igrače za kruženje lopte u zadnjoj liniji sve dok ne bi odvojili prednji hrvatski red od ostatka ekipe. Ipak, oni nisu imali igrača koji bi iskoristio velike koridore i međuprostore koji su se tako otvarali. Mikel je pomagao u sredini terena, dok su se Moses i Iwobi striktno držali linije, očito uvjereni u svoju nadmoć nad hrvatskim bekovima te da će lopte do njih stizati. Bio je to tipičan primjer kako se rigidno držanje trenerovih uputa može loše odraziti na igru ekipe – umjesto da dođu u zone gdje je bilo puno mjesta, Moses i Iwobi su izolacijom sami sebe isključili iz igre.
Rohrova promjena i Dalićevo čitanje utakmice
To nije funkcioniralo za Super orlove i Rohr je odlično reagirao – u drugom dijelu promijenio je raspored veznih igrača Nigerije. Umjesto dva zadnja vezna i jednog prednjeg, sada je povukao jednog veznog duboko dok su preostala dva otišla visoko, svaki sa svoje strane.
U drugom dijelu Etebo se povlači sam na zadnjeg veznog, a Mikel i Ndidi kao "osmice" okupiraju prostor pored Modrića i Rakitića kojeg ima napretek.
Ovo je točno ono što je Afrikancima trebalo jer su konačno dobili igrače koji su okupirali najranjivije hrvatske zone. Hrvatska je živjela jako opasno prvih 15 minuta drugog dijela i tu je suparnik bio najbliže dobrom rezultatu. Ipak, najprije zahvaljujući seriji prekida na nigerijskoj polovici terena koja im je razbila ritam, a onda i ispravnim Dalićevim čitanjem igre, Hrvatska se oporavila. Uvođenjem Brozovića umjesto Kramarića dobili su igrača više u sredini terena i podignut je opći energetski nivo te su Nigerijci izgubili pozicijsku prednost i psihološki momentum. Definitivno najbolji Dalićev potez sinoć.
Što dalje?
Hrvatska ima velikih razloga za zadovoljstvo. Idealno je otvorila Svjetsko prvenstvo i sada treba samo jednu pobjedu iz preostale dvije utakmice kako bi osigurala prolaz u iduću fazu. Za Island već znamo da se može pobijediti, dok je Argentina ponovno stigla u bljedunjavom izdanju i ne bi bilo ni najmanje iznenađenje da Hrvatska i tu uzme bod(ove). Pa ipak, zadovoljstvo ne smije prerasti u aroganciju, a samouvjerenost u iluziju – Hrvatska je bila kaotična i tek je kratak period utakmice uistinu u potpunosti kontrolirala. Izolacijski nogomet nije najbolja formula za ovu momčad – osim što u fazi izgradnje napada neutralizira učinak najboljeg igrača, defenzivno ostavlja rupe koje će netko drugi možda znati iskoristiti. Generalizacija zaključaka možda se najbolje vidi na primjeru Mandžukića – iako je svojim udarcem i skokom posredno donio pobjedu Hrvatskoj, u ovakvoj igri on može pružiti jako malo, puno manje nego Kalinić ili Kramarić na toj poziciji. Dalić je već najavio kako će kadar prilagođavati suparniku, a to se prije svega odnosi na tu poziciju – protiv stabilnijih ekipa Mandžukić može biti igrač manje u izgradnji igre, što će se puno više osjetiti. Konačan učinak može baciti drastično krivu sliku na njegov doprinos i na izborniku je da to prepozna. Tu leži i najveći problem uoči Argentine.
Ne treba gajiti ni iluziju o tome da na Svjetskom prvenstvu može dominirati nad svim suparnicima osim nad tri najbolje reprezentacije, ali Dalić mora puno više faktora staviti pod svoju kontrolu. Rezultatski, psihološki i kadrovski ova ekipa stoji izvanredno i može, uz malo sreće u ždrijebu, otići daleko. Ali da bi to napravila, mora samu sebe preispitivati, a ne tapšati po ramenu. Ako se ta teza čini nategnutom ili pesimističnom, samo si postavite ovo pitanje – da lopta nije (ne)sretno pogodila Eteba i ušla u gol i da Troost-Ekong nije imao trenutak čistog ludila, koliko biste bili zadovoljni sinoćnjom Hrvatskom?
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Svjetsko prvenstvo u Rusiji, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag SP 2018
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.