VICTOR WEMBANYAMA debitirao je u noći na četvrtak u NBA ligi u kojoj je proglašen za novo košarkaško čudo i prije no što je bacio prvu loptu prema obruču u konkurenciji najjačih košarkaša svijeta. Slične epitete prije 20 godina o sebi je slušao Darko Miličić, jedan od najvećih promašaja NBA klubova na draftu.
Srpski centar bio je proglašavan za čudo od djeteta kad su ga čelnici Detroit Pistonsa uočili u Hemofarmu i kao drugog ukupno izabrali na draftu 2003. Ispred njega je bio izabran samo LeBron James, iza njega NBA legende kao što su Carmelo Anthony, Chris Bosh, Dwyane Wade...
Izabran ispred legendi
Miličić ne samo da nije opravdao očekivanja, iako je već u prvoj sezoni s Detroit Pistonsima stigao do NBA naslova, već i danas ostaje zbunjujuće kako je tako visok pick bio pretpostavljen nekim od najboljih košarkaša generacije i svih vremena.
Foto: EPA
U Detroitu se zadržao nepune tri sezone, a kasnije igrao još za Orlando Magic, Memphis Grizzliese, New York Knickse, Minnesota Timberwolvese i Boston Celticse. Skupio je više od 450 utakmica u NBA ligi uz prosjeke od 6.0 koševa i 4.2 skoka po susretu. U doigravanju tijekom šampionske sezone Pistonsa sudjelovao je s prosjecima od 0.1 koša i 0.4 skoka po susretu.
Veličao je četnički pokret
Miličić je završio košarkašku karijeru s 27 godina, kao potraćeni talent, a kasnije se isticao po tome što se nakon rano završene karijere pod obručima još kraće okušao u kick boxu, a najviše po veličanju četničkog pokreta i njegovih najvećih zločinaca, od Draže Mihailovića do Vojislava Šešelja.
Tako je prije par godina šokirao snimkom na kojoj gol do pasa pjeva s Bajom Malim Knindžom i ulijeva pivo sebi u grlo, ali i po liku masovnog zločinca Mihailovića tetoviranog na tijelu.
Miličić je zatim otkrio ljubav prema poljoprivredi te je kupio njivu od 15 hektara i na njoj zasadio jabuke. "Ja sam seljak u duši i četnik i bit ću uvijek četnik i seljak", objasnio je spoj svojih najvećih strasti čovjek koji je prošle godine derbi Zvezde i Partizana gledao u majici Delija s natpisom "Četnici sever". Sad je dao veliki intervju jednom grčkom mediju.
"Proživio sam noćnu moru, ali sam kriv sam za to"
"Ljudi nisu razumjeli kroz što sam prošao u NBA-u. Nikada nisu shvatili da je to bio najteži dio mog života. I naravno, ni ja nisam mogao zamisliti kad sam imao 16-17 godina da će košarka postati moja noćna mora. Zato što sam proživio noćnu moru", rekao je i dodao da je povrijedio sam sebe, mislio da je savršen a da su mu u NBA ligi drugi bili neprijatelji.
"Bio sam jedan od najvećih talenata, ali nisam bio spreman, bio sam klinac. Razmišljao sam o tome kako da uspijem, ali ne, nećeš uspjeti samo zbog talenta. On je 20 posto. Prekasno sam to shvatio. Ako ne radiš, onda ćeš ostati talent i s 30 i 25 godina."
"Bio sam najtalentiraniji mladi igrač na svijetu, ali nisam završio posao. Nisam radio, nisam pokušavao slušati što mi govore. Bio sam kao krava koja daje 20 litara mlijeka i onda šutne kantu i prospe ga. Ne možeš ući u NBA s 18 i misliti. Pojest će te! Moraš raditi. To je ono što se očekivalo od mene. Otišao sam u tim koji će se boriti za titulu. Nisam ih poštivao."
"Nisam živio za košarku"
Miličiću je danas najvažnije da njegova djeca ne krenu putem koji je on prošao. Sinovi Lazar i Luka igraju košarku, kći Lara najbolja je u tenisu u Srbiji u konkurenciji do 12 godina. Djeca su vidjela njegove neprimjerene snimke na internetu i sad mu je najvažnije da ne rade što je radio i on. Ponove li njegove pogreške, kaže, bit će to najveća greška koju je napravio u životu i govori da se mijenja i da se trudi mijenjati.
"Danas od djece ne možete ništa sakriti. Snimka s pivom? Moja greška, ali znaš što? Čak i kad sam bio pijan, nisam tražio probleme, tučnjavu ili nekog da ga povrijedim ili ubijem. Moja djeca rastu i imaju pitanja. Pametna su i njihova pitanja nisu lagana. Morate im dati pravi odgovor", istaknuo je i nastavio o svojoj košarkaškoj propasti:
"Nisam onaj tip koji živi samo za košarku. I možda je to bio jedan od razloga zašto nisam uspio. Volim raditi druge stvari. Odlazak na pecanje i u lov, izlazak u kafiće s prijateljima, slušanje srpske glazbe. Nisam navučen na košarku."
"Ne plačem ni zbog čega"
Tijekom razgovora Miličić je u više navrata govorio o tome kako danas pomaže drugima, manje sretnima od njega, cijelo vrijeme spominjao Boga i zahvalnost na drugoj prilici koju je dobio. Nedavno je otkrio da mu je odlazak na Hilandar, planinu u Grčkoj koju pravoslavci nazivaju Svetom Gorom, promijenio život. Tako i u odgovoru na pitanje o drugoj šansi rekao:
"Bog mi je dao priliku. Sad se osjećam sretno u polju, uzgajam jabuke. Nikada nisam mislio da ću raditi ovako nešto. Stari Darko bi taman sada završio karijeru, zaradio dovoljno novca, vratio bi se u kafiće i napijao se do jutra. Košarka je bila moj život, ali nisam uspio. Što bih trebao napraviti? Baciti se s mosta? Ne! Ići ću dalje! Sada imam farmu u Bosni i Hercegovini, imamo malo ovaca, malo krava. Učim o tome. Ne plačem ni zbog čega. Što je bilo, gotovo je. Idemo dalje."
"Briga me što ljudi misle"
Danas vodi drugačiji život, daleko od kamera i bez potrebe da se samoreklamira bilo na dobar ili loš način.
"Radije bih da se ne sviđam ljudima, tako se osjećam bolje. Prijatelji me poznaju, a ponekad dođu stranci, pozdrave me i traže fotografije. Nikad ih neću odbiti. Vidiš me... Ovdje smo u otmjenom restoranu u koji ponekad dođem u japankama i prljavim kratkim hlačama. Zašto? Jer sam možda gladan. Pojedem i odem kući. Neću sjediti i piti 10 kava i raditi PR od toga.
Briga me što ljudi misle kako bih trebao biti obučen dok dolazim jesti. Idem u najprljavije kafiće da bih jeo s prijateljima. Oni su većinom vozači kamiona. Sjedimo, pijemo pivo, jedemo meso i briga nas što se oko nas događa. Neću napraviti ništa da bih to stavio na Instagram. Društvene mreže ocjenjuju je li netko uspješan? O čemu pričamo?"
Želio sam igrati, ali sve sam pogrešno radio"
Miličić danas nikoga osim samog sebe ne krivi za svoje neuspjehe u košarci. Priznaje da je bio lijen, prgav i nespreman za rad kad je kao tinejdžer došao u Sjedinjene Američke Države. Priznaje i da je na treninge znao dolaziti pijan.
"Igor Kokoškov je bio asistent u Detroit Pistonsima. Zgrabio bi me i rekao: 'Mali, smrdiš kao govno!' Nije me bilo briga. Smrdio sam se po alkoholu, ali nije me bilo briga. Izlazio sam iz kluba u sedam ujutro i bio na treningu u devet. Samo mi daj loptu i rastrgat ću te. Postao sam negativac priče. Htio sam im dokazati da su griješili što me nisu pustili da igram. Želio sam uspjeti, ali sve je bilo pogrešno."