Cicinho (45), bivši desni bočni Sao Paula, Reala, Rome i reprezentacije Brazila, u otvorenom je intervjuu progovorio o svojoj borbi s alkoholizmom, otkrivši šokantne detalje iz razdoblja ovisnosti. Priznao je kako je s pićem počeo već s 13 godina, a nogomet mu je služio isključivo kao sredstvo da zaradi novac za zabavu. Danas živi potpuno drugačijim životom kao evangelički pastor, a iza sebe je ostavio demone prošlosti, piše La Gazzetta dello Sport.
Put prema vjeri
Cicinho danas živi u São Paulu, radi kao televizijski komentator, ne pije već 14 godina, a prije deset mjeseci postao je i evangelički pastor. Za svoj preokret zahvaljuje supruzi. "Sve je zahvaljujući mojoj supruzi Marry. Ona me u Rimu prvi put odvela u crkvu. Danas držim službe, govorim o Isusovoj priči, a sljedeće godine ću čak i vjenčati dvoje brazilskih prijatelja u Italiji. Čvrsto vjerujem u Boga, on ti pomaže da se očistiš od zla", rekao je.
Samouništenje alkoholom
Na pitanje osjeća li se pročišćeno, odgovara potvrdno. "Da. Alkoholom sam se samouništio. Sve je počelo s 13 godina na jednoj zabavi s prijateljima. Probao sam pivo i zaljubio se u njega kao u ženu. Što sam bio stariji, to sam više pio. Vraćao bih se kući u pet ujutro, a da moji roditelji ništa ne bi otkrili. Idući dan bio bih dobro, čak sam uspijevao i trenirati", prisjeća se.
Gubitak kontrole
Kontrolu je, kaže, počeo gubiti 2001. godine kada je prešao u Botafogo. "Tamo sam pio dvadeset piva i deset caipirinha dnevno. Sa 17 godina počeo sam i pušiti. No, ja sam nogomet doživljavao ovako: htio sam doći na vrh, zaraditi puno novca i zabavljati se. Kad sam stigao u Sao Paulo, a zatim i u reprezentaciju, mislio sam da sam već sve postigao."
Razdoblje u Real Madridu
Situacija se pogoršala u Real Madridu. "Godine 2005. doveli su me kao nasljednika Michela Salgada, a ja sam pomislio: 'Savršeno, sad mogu slaviti do kraja života.' Kupovao sam automobile, odjeću, organizirao zabave kod kuće. Gotovo nikad nisam izlazio jer su u Madridu paparazzi bili posvuda. Zato sam s prijateljima pio u svojoj vili", ispričao je.
Ovisnost je uspješno skrivao. "Spavati bih išao u četiri ujutro, a u osam bih već bio na treningu, i to pijan. Prije izlaska popio bih tri-četiri kave i pojeo kutiju žvakaćih guma da prikrijem miris alkohola. Na terenu sam bio prilično dobar. Čak ni Capello nije ništa sumnjao."
U Madridu je razvio i strast prema tetovažama. "Oduvijek sam ih želio, ali bojao sam se igala. Zato sam se počeo tetovirati pijan da ne osjetim bol. U Madridu sam ih napravio 15, a u Rimu još 10. Ukupno ih imam 33, a samo osam sam napravio trijezan."
Prisjetio se i jedne anegdote iz svlačionice: "Capello je jednom prilikom pred svima uštipnuo Ronalda Fenomena za trbuh. Bilo je to u razdoblju kad je Ronny bio vrlo debeo."
Transfer i život u Rimu
U Romu je stigao 2007. godine na poziv sunarodnjaka. "Zahvaljujući Doniju. Uspostavio je videopoziv preko Skypea s Tottijem, koji mi je rekao: 'Čuj, mi smo Galacticosi, dođi k nama.' Odmah me uvjerio. A Rim je već imao važne brazilske igrače poput Cafua, Aldaira i Zaga."
U početku se, kaže, smirio. "Kod Spallettija mi je bilo jako dobro i puno sam igrao. Onda sam 2009. ponovno teško ozlijedio koljeno i počeo pretjerivati. Tada sam shvatio da patim od depresije, iako to nisam htio priznati."
Tada je dosegnuo dno. "Prešao sam svaku granicu. U Rimu sam postavio rekord: 70 piva i 15 caipirinha u jednom danu. Uz to i dvije kutije cigareta. Mrzio sam spavati, samo sam se htio zabavljati kod kuće s prijateljima." Pomoć su mu, kaže, pokušali pružiti klupski djelatnici.
"Prije svih Bruno Conti. Uvijek mi je s ljubavlju govorio: 'Cicinho, manje se zabavljaj, a više treniraj.' I Pradè mi je bio za petama. Jako sam vezan za Rim. Nadam se da će moj sin Emanuel jednog dana moći tamo igrati. Ima pet godina i želi postati profesionalac."
Otkrio je i tajnu iz svlačionice Rome: "Jednom je Rosella Sensi nakon poraza bijesna ušla u svlačionicu i rekla da nemamo karaktera. Heinze je htio da Totti reagira, ali Francesco mu je rekao: 'Ej, smiri se, plaća ionako stiže.' Heinze je uzvratio: 'Ti ne možeš biti kapetan.' Od tog trenutka Argentinac više nije vidio teren."
Oporavak i novi početak
Vrijeme je provodio i igrajući nogomet na plaži do kasno u noć, čak i protiv navijača. "Između Ostije i Infernetta imao sam prijatelja s restoranom na plaži. Blizu je bio teren za mali nogomet i često smo igrali do tri ujutro. Čak i protiv navijača Rome, koji su mi postali prijatelji. Netko je to kasnije dojavio klubu. Naljutili su se na mene, ali već sam bio pri kraju ugovora."
Iz ovisnosti se izvukao po povratku u Brazil 2012. godine. "Opet zahvaljujući mojoj supruzi. Uz njezinu pomoć krenuo sam na terapiju. Ponovno sam otkrio smisao života i sada sam sretan", zaključio je Cicinho.