Foto: Hina
IVANA BALIĆA od 2015. godine nema na parketu, a mnogi smatraju da je jedan od najvećih rukometaša svih vremena još uvijek mogao igrati...
"A nisam, da sam mogao, igrao bih. Ali karijeru sam prekinuo zbog ozljede leđa. To vam je genetika, i moja majka je imala istih problema pa je morala u 30. godini prekinuti karijeru. Mene i sada bole leđa, idem na terapije", rekao je Balić za Sportsport.ba prilikom posjeta Sarajevu.
Nakon završene igračke karijere, Ivano je u HRS-u dobio ulogu koordinatora za muški rukomet. Ipak, nakon dvaju neuspjeha u Riju i Francuskoj morao je otići s ostatkom svoje ekipe.
"To je završena priča, dobili smo otkaze i to je to. Ljudima se nije sviđalo kako je reprezentacija igrala i kako je vođena, a opet, iza nas je medalja iz Poljske. U Francuskoj je odlučivala jedna lopta, a u Riju smo podbacili."
Reprezentaciju je od Babića preuzeo Lino Červar s kojim je Balić bio prvak svijeta i olimpijski pobjednik.
"Lino je čovjek koji se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme i tu se nema što previše dodati. Nitko ne može znati bismo li bili bolji ili lošiji s nekim drugim na klupi. Svi mi imamo svoje zasluge u tim medaljama, pa tako i Lino. Igrači su znali rukomet, Smajlagić ga je znao, Lino ga je znao i svi su radili svoj dio posla. Svima je bilo jasno što tko mora raditi."
Što legendu najviše nervira danas u rukometu?
"Sve je manje mozga, pameti i mašte. Nervira me što se zapostavlja taktika. Rukomet djeluje kao grub sport i on to je, treba znati primiti udarac i znati pasti, no rukomet se uvijek igrao glavom i u tome je njegova čar. Toga je danas sve manje, a sve više fizike. Bitna je snaga, da si brz i to me nimalo ne oduševljava. Trči i pucaj, to je tako nemaštovito."