MARIO HEZONJA nakon pet godina želi igrati za reprezentaciju, a savezu je to javio putem posrednika. Predsjednik HKS-a Stojko Vranković takav je način komunikacije ocijenio neozbiljnim.
Za komentar smo upitali i čovjeka koji na kraju treba odlučiti hoće li Hezonjino stavljanje na raspolaganje uopće uzeti u obzir, odabrati ga među reprezentativce i pokušati uklopiti u projekt koji zasad vrlo uspješno stvara od početka mandata, izbornika Veljka Mršića.
Mršić tvrdi da o njegovom povratku zasad nema smisla ni razgovarati jer on već dva mjeseca nema klub, a kao i mnogi drugi izbornici, u reprezentaciju ne namjerava pozivati igrače bez klupskog angažmana.
S Mršićem smo razgovarali i o stanju naših NBA igrača, mogućnosti da se priključe reprezentaciji na splitskom kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre, odnosu s novim trenerom Cibone Vladimirom Jovanovićem, ali i vodstvom saveza, koje mu je zamjerilo kad je uz izborničku funkciju prihvatio poziv da preuzme klupu Zadra.
No budući da je nedavno imao koronavirus, pa mu se kasnije stanje zakompliciralo, prvo smo provjerili izbornikovo zdravstveno stanje.
Preboljeli ste koronu, pa vam se zdravstveno stanje opet bilo zakompliciralo. Kako ste sada?
Sad se osjećam puno bolje nego onda kad sam pokupio virus. Mislio sam da sam bolje, da je ta nesretna priča iza mene, a onda mi se vratilo. Igrali smo u Škrljevu kad se bolest vratila. Kašalj je bio strašan, osjećao sam nevjerojatan pritisak u plućima i odmah sam bio prebačen u bolnicu. I dalje sam na kortikosteroidima. Očito sam se prebrzo vratio. Kod mene se zakompliciralo. Netko ima slabije, nego teže simptome. Zavisi kakve karte izvučete. Srećom, nisam bio u najtežoj skupini bolesnika. Nisam bio na respiratoru, ali da je bilo ugodno, nije.
Kako komentirate naglu Hezonjinu želju da se nakon pet godina vrati u reprezentaciju?
Mario je odličan igrač, bio je veliki potencijal, ali karijera mu se nije razvijala onako kako smo svi očekivali. Sad je bez kluba, a kod mene je pravilo da igrač koji nema kluba ne može igrati u reprezentaciji. Nađe li klub, bude li igrao dobro, možemo razgovarati. Ovako nema smisla.
Bogdanović, Šarić i Zubac u NBA ligi igraju jako dobro, Bender je u Maccabiju sve bolji. Jeste li u kontaktu s njima?
Čujemo se redovito porukama. S obzirom na zdravstvene probleme koje sam imao, neko vrijeme su ti kontakti bili malo rjeđi, ali opet smo u stalnom kontaktu. Oduševljen sam onim što vidim i što čujem. Najprije, svi igraju jako dobro, neki od njih odlično, i to me raduje. Drugo, što je možda još i važnije, svatko od njih jedva čeka doći i priključiti se reprezentaciji. Nakon što smo u studenom izborili Eurobasket, javili su mi se svi, od Babe preko Šarića do Zupca i svi su bili oduševljeni. Fantastična je stvar da svatko od tih momaka, koji sad već iza sebe imaju velike karijere, želi nešto napraviti s reprezentacijom.
Dario Šarić je imao koronu, pa se vratio u zapisnik, ali nije igrao, a sad je opet izvan momčadi pod objašnjenjem covid protokola. Znate li što je s njim?
Javio mi se 23 siječnja. Bio je pozitivan, a dva testa zaredom trebaju biti negativna da bi se igrač mogao vratiti u ekipu. Rekao mi je da je prvih dana bio loše, ali da je nakon toga dobro. Iskreno, začudio sam se kad sam vidio da je bio u zapisniku, a da ga sad opet nema. Moram ga nazvati da čujem što se događa.
Bojan Bogdanović je nakon duge pauze loše ušao u sezonu, ali u nekoliko posljednjih utakmica igra odlično. Što Babo kaže, kako se osjeća?
Čuli smo se baš jučer popodne. Uhvatio je ritam i to je najvažnije u čitavoj priči. Svjestan je i on da mu ulazak u sezonu nije bio najbolji, ali s obzirom na to kakvu je imao ozljedu i da je pauza bila duga, to je normalna stvar. Trebalo mu je vremena da ponovno uhvati pravu formu. Čitao sam izjavu jednog liječnika koji je rekao da su ozljede lakta, ramena i šake najteže za igrača, posebice za šutera. Pitanje je hoće li ta ozljeda ikad do kraja zacijeliti. Ipak, veseli me kad vidim da Babo igra sjajno.
Luka Šamanić skoro uopće ne igra za San Antonio Spurse. Mislite li da se treba vratiti u Europu ili da i dalje čeka šansu u Americi?
Žao mi je zbog Luke. Prošle sezone je igrao, imao je solidnu minutažu u Razvojnoj ligi, sad se nažalost situacija promijenila. San svakog dječaka je zaigrati u NBA ligi, no u toj želji mnogi igrači zbog nestrpljivosti izgore. Problem je strpljenje. Luka ni prije dolaska u Ameriku nije puno igrao u Europi. Bio je u B momčadi Barcelone i nešto malo je igrao za Olimpiju. Jasno mi je da NBA liga mami svakog klinca, da ih privlači novac koji mogu dobiti u Americi i sustav u kojem bi participirali, ali ti igrači moraju biti svjesni da dolaze u sredinu u kojoj na tisuće igrača dijeli njihov san i da je jako teško uspjeti tamo. Teško mi je reći treba li se vratiti u Europu. Mislim da je sve u glavi i da je najvažnija volja i odlučnost. Uspjet ćeš ako to stvarno želiš. Fred VanVleet je odličan primjer, njegova životna priča trebala bi biti putokaz svim mladim igračima. On je dokazao da se voljom i upornošću mogu čuda napraviti. Ili naš Dražen. On je mogao birati u kojem će europskom klubu igrati. Zarađivao bi puno više nego što je dobivao u Americi. PAO mu je davao novca koliko god je htio, ali njegova misija je bila da uvjeri Amerikance da može biti bolji od njih u njihovoj igri. I uspio je. Promijenio je svoj stil igranja, prestao je previše driblati i solirati, naučio je igrati obranu i šutirati iz bloka. Dakle, sve je stvar koliko netko nešto želi.
Dobro je to što naši igrači dobro kotiraju u NBA ligi, ali može biti i velik problem. NBA je kasnije počela i kasnije će završiti. Što ako nitko od njih ne bude mogao doći u Split na kvalifikacije za Tokio zbog play-offa u Americi?
Istina, to je veliki problem. Babo i Utah su prvi na Zapadu, Clippersi i Zubac su drugi, Šarićevi Sunsi su peti. Kako sad stvari stoje, svi će igrati u doigravanju i upitno je hoće li moći doći u Split. No, do lipnja ima još puno vremena. Sad nas čekaju još dvije utakmice u Turskoj, a kako smo osigurali plasman na Eurobasket, plan mi je dati više prilika igračima koji do sada nisu imali puno šanse da vidim kako će reagirati.
Je li tko od igrača koji su izborili Euro svojim igrama već osigurao poziv za Split?
Većina igrača koji su igrali u Turskoj, ako nastave ovako, osigurali su mjesto u reprezentaciji za neka daljnja natjecanja. To nije sporno. Košarka je kolektivni sport, a kolektiv je važniji od svakog pojedinca. Naravno da ćemo momčad pojačati za kvalifikacije za Tokio, ali važno je da je baza tu i da imamo kostur reprezentacije za budućnost.
Kako gledate na povratak Roka Ukića u matični klub?
Roko je tu odluku donio zbog tri ključna razloga. Najprije, nije bio zadovoljan minutažom u Olimpiji. Zatim je želio biti u što boljoj formi da bi pomogao reprezentaciji, a vidjeli ste u Turskoj koliko nam on znači i treće, a to je možda i najvažnija stvar, želio se vratiti kući, u svoj Split kako bi zatvorio krug jedne sjajne karijere.
Novi trener Cibone je bivši stručnjak FMP-a Vladimir Jovanović. Kakvu suradnju očekujete s njim kao izbornik, s obzirom na Cibonin niz mladih igrača koji su kandidati za reprezentaciju, a ipak ste rivali na klupskoj sceni? Jeste li se čuli?
Još nismo, ali s njim sam bio u kontaktu prije, dok je bio trener FMP-a. Poznajemo se, imamo korektan odnos i ne sumnjam da će nam takva biti i suradnja. Odlično surađujem i s trenerom Splita Skelinom, a imao sam i kvalitetan odnos s bivšim trenerom Cibone Velićem. Tako da tu neće biti problema.
Je li vas iznenadio prekid suradnje Velića i Cibone?
Da. Stvarno sam bio iznenađen, baš kao i svi s kojima sam komentirao tu vijest kad sam saznao za nju. Posebno mi je bilo čudno da je otišao nakon dvije vezane pobjede. Međutim, kao treneru Zadra glupo mi je komentirati zbog čega je došlo do otkaza u klubu koji nam je vječni rival. Nisam upoznat sa situacijom, s detaljima i ne bi bilo korektno da kažem bilo što drugo osim da sam iznenađen.
U polufinalu Kupa 10. veljače čeka nas veliki derbi između Zadra i Cibone. Kao trener Zadra, što očekujete?
Želja nam je osvojiti Kup, ali jednako tako to žele i Cibona i Split. Te tri momčadi imaju podjednake šanse za uzeti naslov, dok je po meni Dubrava ipak autsajder. Cibona je u boljoj početnoj situaciji zbog rasporeda. Nas čekaju 6. i 7. utakmice, dok će oni do polufinala odigrati samo jedan dvoboj i bit će odmorniji. Ipak, vjerujem u svoju momčad i nadam se tituli.
Savezu je smetalo što je bivši izbornik Skelin istovremeno bio i klupski trener u Splitu, nakon čega su rekli da se takvo nešto više neće ponoviti. A vi ste nakon reprezentacije preuzeli i Zadar. Postoji li neki problem?
Ne vidim nikakav problem. Ljetos smo imali puno razgovora u savezu na tu temu, priznajem da je bilo pro i kontra stavova, ali mislim da je sad situacija pod kontrolom. Posao u klubu je jedno, a posao u reprezentaciji nešto sasvim drugo. Kad sam došao u Zadar izgubili smo od Puntamike. Situacija nije bila ugodna. Međutim, taj me poraz nije omeo da vodim reprezentaciju do Eurobasketa. Nisam čovjek koji će nakon jedne pobjede pasti u euforiju niti ću zbog jednog poraza potonuti u depresiju. Možda je Skelin s tim imao problem, ja ga nemam.
U kakvim ste odnosima sa savezom?
Odličnim. U stalnoj smo komunikaciji. Gotovo svakodnevno se čujem sa Stojkom i mislim da je suradnja izvanredna.