HRVATSKA nogometna reprezentacija je rujanski ciklus okončala s dvije pobjede i remijem. S novih sedam bodova se uz Rusiju izdvojila na vrh tablice, s tim da je najteža gostovanja već prošla, za razliku od najvećeg rivala.
Nakon blijedog susreta protiv Rusije, Hrvatska je golčinom Marcela Brozovića iskopala tešku pobjedu u Slovačkoj, a onda je na Poljudu i deklasirala Sloveniju. Dalić je u sve tri utakmice bio prisiljen raditi puno promjena zbog ozljeda prvotimaca (Modrić, Gvardiol, Livaković) i to je najbolje što se reprezentaciji moglo dogoditi u ovom ciklusu.
U prethodne tri godine se u reprezentaciji jako teško dobivala prava šansa, što nije dozvoljavalo da u momčad uđu nove snage i potreban profil igrača. Osim bodova na kontu, daleko najveća pobjeda Hrvatske nakon protekle tri utakmice je saznanje da je talentom puno bogatija nego što su to Dalićeve odluke u prošlosti davale naslutiti.
Sosa je osvježenje
Sapunica koja je okruživala Bornu Sosu i njegovu odluku o tome za koju će reprezentaciju igrati oduzela mu je mjesto na Europskom prvenstvu i malo prolongirala debi za reprezentaciju. Problem s lijevim bekovima na Europskom prvenstvu je frustrirao jer ga nije trebalo ni biti. Naime, Dalić je uoči Eura na raspolaganju imao i Barišića, i Sosu, i Bradarića, ali se ozljedom Bradarića doveo u situaciju da mu na toj poziciji debitira Joško Gvardiol.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Sosa je već u prvom susretu, protiv Rusa, pokazao dio palete svojih sposobnosti u napadu. Stalnim dolascima naprijed povlačio je suparničke linije dalje od hrvatskog gola, a već je u Stuttgartu pokazao koliko ubitačan centaršut ima. To je posebno bitno s obzirom na to da Bradariću kronično nedostaje minuta, a Gvardiol će u RB Leipzigu vjerojatno ipak igrati stopersku poziciju. Nova opcija na lijevom beku, koja je k tome mlada i perspektivna, bitan je plus iz rujanskog ciklusa.
Ivušić je slučajno dobio šansu i otkrio koliko je suluda praksa selekcije u reprezentaciji
Izostanak koji je hrvatske navijače zabrinuo možda i više od Modrićevog je bio onaj na golu, kada se prije susreta protiv Slovačke ozlijedio Dominik Livaković. Na popisu je još bio Simon Sluga, čije su predstave u Championshipu daleko od očiju i srca, a Dalić je konačno nagradio Ivušića kao jednog od najboljih golmana lige već dvije i pol sezone. Igrom slučaja, Osijekov čuvar mreže završio je na golu u dvije ključne utakmice.
Ivušićev primjer možda je najbolji dokaz koliko je često Dalić sebe i momčad ograničavao po pitanju broja igrača kojima se može vjerovati. Ivušić je i protiv Slovačke i protiv Slovenije sačuvao praznu mrežu, a izvedba u Bratislavi, u kojoj je skinuo nekoliko zicera, spada među najbolje reprezentativne debije u povijesti Hrvatske.
Naravno, treneri i izbornici šanse najteže daju novim vratarima, posebno u situaciji kada prvi golman brani i više nego dobro. S druge strane, primjer Ivušića opravdano navodi na pitanje koliko često se propusti dati šansa igraču koji je u vrhunskoj formi ili koji je profilom baš ono što treba reprezentaciji samo zato što već nije "u sustavu". Lovre Kalinić je prednost pred puno talentiranih vratara imao i kad je imao grozne periode u karijeri, ali i kad nije ni branio.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Daleko od toga da je on iznimka u tom pogledu, a da će ta praksa barem neko vrijeme u reprezentaciji živjeti i dalje potvrđuje i primjer na poziciji desnog beka. Josip Stanišić kao prvotimac Bayerna igra za mladu reprezentaciju, iako se radi o daleko najdeficitarnijoj poziciji u reprezentaciji. Jedini pravi desni bek je Juranović, koji je tu poziciju u klubu igrao u sasvim drugom sistemu 3-5-2. Iz koje god perspektive se potrudili pogledati to pitanje, takva odluka jednostavno nema smisla. U "nove" igrače koji su pokazali da mogu itekako poslužiti ovoj ekipi spadaju i Livaja i Čolak, iako potonji nije imao najbolju utakmicu protiv Slovačke.
Klupa je puno jača nego što mnogi misle. Sjajno je saznanje da se najbolji igrači ne moraju cijediti
Dalić je u ovom ciklusu vrlo dobro dozirao minutažu igračima. Tako je za utakmicu sa Slovenijom napravio pet zamjena u odnosu na utakmicu sa Slovačkom. To nije samo dalo nužan odmor nekima od ključnih igrača poput Perišića, nego su konačno neki već dokazani igrači dobili prave minute i povjerenje od prve minute.
Oršić je protiv Slovačke bio solidan, a već je na Euru pokazao koliko može biti opasan kad je u pravoj formi. Pašalić je stalno "tu negdje", ali treba čekati nekoliko ozljeda i suspenzija da dobije značajniju minutažu. Protiv Slovenaca, kada je dobio slobodu u igri i napadao prostor iz drugog plana, bio je jedan od najboljih igrača na terenu. Ivanušec i Duje Ćaleta-Car već danas mogu igrati u prvom sastavu, a dobra je vijest da je debitirao i Majer.
Nakon samo tri susreta hrvatski kadar se čini puno bogatijim i širim nego što je to bio na Europskom prvenstvu, s tim da zbog ozljeda ili drugih razloga nisu igrali Rebić, Gvardiol, Petković, Bradarić i Modrić.
Izostanak Modrića možda je ispao najbolje što se Hrvatskoj moglo dogoditi
Ozljeda najboljeg hrvatskog igrača ispala je najbolji mogući scenarij iz više razloga. Prvi je fenomenalna igra Matea Kovačića, koji nam je pružio mali prozor u to kako bi Hrvatska mogla izgledati jednom kada Modrić ode. Kovačić je u oba smjera bio igrač koji je radio razliku, držao je tempo igre, razigravao suigrače i bio ono što smo oduvijek od njega po talentu i očekivali. Osim toga, dojam je da su i Brozović i ostatak ekipe igrali s više slobode. Kad god Modrić igra, suigrači rješenje za svaki problem na terenu traže u njemu, često ga preopterećuju i dio odgovornosti u igri skidaju sa sebe.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Drugi i povezani razlog je samopouzdanje momčadi. S obzirom na rezultatski teške tri godine, sve češće se u javnom prostoru javljala teza da Hrvatskoj fali kvalitete i da je Modrićeva klasa ono što je drži toliko visoko. Sada je ekipa došla u situaciju da daleko najteži ciklus u ovim kvalifikacijama mora odraditi bez Modrića i uzela je sedam bodova. Uzorak od tri utakmice nije sjajan, ali je dovoljan indikator da Hrvatska može pobjeđivati i bez Modrića, odnosno barem one ekipe koje ne pripadaju prvom razredu europskog nogometa.
Sve u svemu, iza Hrvatske su uspješne tri utakmice u pogledu rezultata i selekcije. U igri i dalje ima velikih problema, koje je odlična utakmica protiv Slovenije tek nakratko stavila u drugi plan. O sposobnosti Dalića da riješi te probleme ovisit će kako će se pamtiti operacija Katar.