IAKO je situacija u Hajduku teška, a trener Robert Jarni, koji se smatra spasiteljem Hajduka ni ne pomišlja napustiti "bili brod", moramo se upitati nije li moralno da nakon posljednjih blamaža ipak da ostavku.
Jarni je do krajnjih mogućnosti iskoristio nepostojanje uprave pa su mu se kroz prste progledale stvari koje se nisu možda niti jednom treneru Hajduka otkada je HNL-a. Pudar je primjerice dobio otkaz nakon što je nadigrao, ali izgubio od Sampdorije na Poljudu, a Jarni iz kola u kolo doživljava udarce zbog kojih su glave ne tako davno padale "leva - leva".
Prisjetimo se samo domaćih poraza od Cibalije(1:2), Osijeka(0:2), kao i remija s Međimurjem(3:3), da ne govorimo o blamaži u Varaždinu(0:4) i ovoj posljednjoj u Maksimiru.
U 19 ligaških utakmica koje je Jarni vodio Hajduk otkada je 29. listopada 2007 sjeo na klupu, upisao je osam pobjeda, šest remija i pet poraza, što je u svakom slučaju sramotno pa i za ovu Hajdukovu momčad. Posebno je Jarni loše odradio posljednjih devet utakmica, skupivši tri pobjede, tri remija i tri poraza, blamirajući se gotovo svaki drugi tjedan u nekom zaseoku lijepe naše.
Kad je loša vijest da Rubil neće igrati u Maksimiru, onda je jasno s kakvim se kadrom raspolaže
Ako ćemo rezimirati Jarnijevih šest mjeseci vladavine zaključit ćemo kako se ne vidi nikakav rezultatski, štoviše ni igrački pomak. Hajduk ne igra bolje, niti kombinira kvalitetnije, a svakako nema prepoznatljivu igru.
Jarni nije ustalio postavu, a kamoli taktiku pa čas igra 3-5-2, čas 4-3-3, a čas 4-4-2. Njegova nekonzistentnost dovela je do zbunjenosti ionako zbunjenih igrača, a stihijska i neinteligentna igra iz kola u kolo dobiva sasvim nove dimenzije i postavlja standarde jalovosti i neinventivnosti.
Iako bi trebao biti dobar trener(velika igračka karijera, a kasnije i trenerska, doduše u malonogometnom klubu) Jarni to svakako nije. Lako se izvlačiti na lošu momčad, ozlijede i odlaske igrača, ali i Međimurje kada dođe u Maksimir se ne osramoti kao Hajduk jučer, a tko može reći da su Darmopil, Bratković i Celiščak bolji od ekipe na Poljudu.
Da, kadar je loš, nikakav, ali zar nije na treneru da iz njih izvuče ono najbolje. Barem da se pokaže želja, ako već nema znanja.
Do kada trpjeti Jarnija?
Jarni nije vođa, igrači to osjećaju i ponašaju se kao da ih nije briga. Ne da im se igrati, a što je posebno zabrinjavajuće pomirili su se da iz kola u kola sramote bijeli dres. Njima je to smiješno, a ono što je nekada bilo nezamislivo, a to je da će Hajdukovci izgubiti želju i dišpet, danas se događa.
A samo još valja zamisliti kako će ovo sve izgledati kada na ljeto Jarni bude raspolagao kadrom bez Kalinića, eventualno Rukavine i Cernata. Prema jučerašnjem izdanju u Maksimiru, druga liga je realnost, jer Jarni i ova selekcija Hajduka bolje ne mogu, a uprava, koje ruku na srce i nema, nije u stanju osigurati nešto bolje.
Netko će reći da je Jarni mlad i neiskusan trener, ali zašto da se kali u Hajduku, neka ode u Solin ili Mosor. Koliko dugo u Hajduku namjeravaju trpjeti blamaže prije no što se odluče na smjenu. Gdje su granice, odnosno ima li ih uopće?
Vedran Buble
Foto:Veljko Grbeša