BRUNO PETKOVIĆ već je neko vrijeme u nemilosti navijača Dinama, a na jučerašnjoj utakmici protiv Ludogorca to je posebno došlo do izražaja kada je u 71. minuti ušao u igru umjesto Josipa Drmića, čovjeka koji je dotad igrao sjajno, a upisao se i u strijelce. Maksimirska publika Petkovića je pozdravila zvižducima pri 4:2 pobjedi i plasmanu u play-off Lige prvaka.
Nije ovo prvi put da je Petkoviću zviždano na utakmici Dinama, isto se dogodilo i na posljednjoj utakmici u HNL-u. Dinamo je gostovao u Varaždinu i remizirao s 1:1, a tribine su zvižducima počastile Petkovića, kojem se već jako dugo prigovara za manjak truda i zalaganja na terenu.
U ovom trenutku nije jasno kakav je Čačićev plan s njim, ali čini se kako je napadač Dinama sve dalje od mjesta u standardnih 11 hrvatskog prvaka. Još dalje je od hrvatske reprezentacije i puta na Svjetsko prvenstvo u Kataru kojim bi si eventualno mogao podići cijenu pa Dinamo ovoga puta, za razliku od lani, kad je čekao Euro ne bi li si Petković digao cijenu, nema što čekati.
Situacija se dodatno zakomplicirala
Ipak, ne čini se vjerojatnim da će Petković do kraja prijelaznog roka napustiti klub. Dapače, u ovom trenutku spada među malo igrača Dinama za koje se sa sigurnošću može reći da neće napuštati Maksimir u ovom roku. Neki, poput Oršića i Ademija, ostaju zato što su nezamjenjivi, a neki, poput Petkovića, zato što nitko ni ne pita za njih.
Odnosno, ako i pita, radi se o razini upita koja nije u medije dospjela ni kao spekulacija. Nakon niza slabih partija Petkovića i činjenice da mu je leđa okrenula i maksimirska publika nameće se pitanje je li vrijeme da isto učini i Dinamo.
Ante Čačić u kadru od napadača ima Josipa Drmića, igrača drugačijeg profila od Petkovića, ali igrača koji donosi golove - vidjeli smo to i jučer - te Mahira Emrelija, napadača iz Azerbajdžana koji tijekom kratkog vremena koje provede u igri impresionira prikazanim, ali još uvijek nije uspio uloviti kontinuitet nastupa zbog niza ozljeda.
Kulenović se nameće kao opcija
Ne treba zaboraviti da Dinamo ima i Sandra Kulenovića na posudbi u Lokomotivi. On je više puta odbijao inozemne ponude kako bi ostao u Dinamu i dočekao priliku da se dokaže, a u tekuću sezonu HNL-a je krenuo furiozno. U četiri utakmice za Lokomotivu upisao je dva gola i tri asistencije.
Što napraviti s Petkovićem, tko bi ga mogao zamijeniti i kako se uopće Dinamo treba postaviti u situaciji u kojoj ima igrača kojem publika zviždi kad ulazi na teren, ali i svaki put kad na tom terenu dotakne loptu, pitali smo Deana Klafurića, hrvatskog trenera koji je dobar dio karijere proveo baš u Dinamu, radeći u omladinskom pogonu i Branka Strupara, proslavljenog napadača.
Klafurić: Samo Čačić i ljudi u Dinamu znaju gdje je zapelo s Petkovićem
Situaciju s Petkovićem treba prepustiti ljudima koji vode Dinamo, oni će najbolje znati kako postupiti jer su s njim svaki dan. Teško je komentirati stanje u kojem se našao. Ne znam ima li on nekih zdravstvenih problema, imao je ozljedu ramena, možda ga to sprječava na terenu.
Sjećam se da je bilo govora o tome da je morao na neku operaciju pa navodno nije išao, ne znam točno što je bilo, ali moguće da mu je to teret. Naravno, svakome je jasno da nema kontinuitet igara koji je imao prije možda sada već i dvije sezone, kada je bio na optimalnoj razini. E sada, zašto je to, ne znam. To se svakako mora riješiti u klubu.
Koliko bi ga Dinamo još trebao čekati da uhvati formu?
To ovisi samo o ljudima koji s njime svakodnevno rade. Nema nekog općenitog vremena koje mora proći pa da se nakon toga donosi odluka o tome je li igrač dovoljno dobar ili nije. Ne postoji egzaktan rok koji se daje igračima, to je subjektivna stvar koja ovisi samo o treneru i svima u klubu.
Svi smo vidjeli kakav je Petković bio kad je pokazao moć koju ima. Igrajući za Dinamo i Hrvatsku, demonstrirao je potencijal koji je dovoljan da igra na vrhunskoj razini, u najboljim europskim klubovima. Ako je nekad bio tako dominantan, to znači da isti takav može biti opet.
Nije on ostario i izgubio moć, još uvijek je u idealnim igračkim godinama, kada bi trebao biti u naponu snage. Pitanje na koje on mora odgovoriti ljudima u Dinamu, a onda i sebi je zašto tu svoju dominaciju više ne pokazuje u kontinuitetu, već samo u povremenim bljeskovima.
Što bi onda bilo rješenje?
Tu je pitanje strategije kluba i načina na koji trener, a u ovom trenutku je to Ante Čačić, planira momčad. Upravo je on taj koji mora donijeti svoj potpuno subjektivan sud o tome želi li Petkovića i dalje u ekipi ili ne želi. Mi možemo sa strane komentirati, to je najlakše, ali samo Čačić može podvući crtu na jednu ili na drugu stranu.
Postoji niz stvari koje su ključne kad se donosi odluka o tome hoće li neki igrač biti prodan ili neće. Prvo, ne znamo kakav je odnos Petkovića i suigrača u svlačionici, je li on bitan za atmosferu u svlačionici ili nije.
Drugo, ne znamo koja je njegova uloga u hijerarhiji momčadi, ona se ne mora poklapati s percepcijom koju ljudi imaju o Petkoviću. To je ponovno nešto što znaju samo oni koji s njim rade svaki dan.
I treće, znamo da je u ovom trenutku Petković kadrovski i koncepcijski potreban Dinamu. Dinamo mora imati izbalansiranu poziciju centarfora u dva kvalitetna igrača i to s njime ima. Sezona je duga i naporna, uvijek treba uzeti u obzir kartone, ozljede i sve ostalo što može u nekom trenutku koštati Drmića.
Može li Kulenović biti čovjek koji će ga u nekom trenutku zamijeniti?
Radi se o dva različita profila igrača, teško je reći da bi Kulenović bio direktna zamjena za Petkovića jer igra nogomet na znatno drugačiji način. Kulenović je radnija verzija napadača, dok se Petković često više igra nogometa nego što igra nogomet.
Kulenović puno sudjeluje u obrani, ali je i izrazito gladan gola. On je baš pravi golgeter koji uvijek traži gol, a Petković je nešto između desetke i klasičnog "pakera", igrač koji više služi svoje igrače u fazi napada, ali znatno manje sudjeluje u fazi obrane. Obojica nude svoj poseban set vještina, tako da je teško reći da bi jedan mogao zamijeniti drugog.
Strupar: Petković se vratiti može samo radom, radom i radom
Svi znaju, barem bi trebali znati, kakav je Petković bio prije nego što je ušao u ovu krizu. Ne može on zaboraviti nogomet. Njemu samo treba jedna dobra utakmica da se vrati na pravi kolosijek, vjerojatno mu je samopouzdanje jako palo. Ružno je kad igraš doma, a navijači ti fućkaju. Moramo samo zabiti neki važan gol da se vrati, glava je najbitnija u nogometu.
Bio je, na kraju krajeva, prvi napadač reprezentacije, to nije upitno. Pao je u krizu, možda ga cijela ta atmosfera pogađa do mjere da se teško nosi s time. Meni nikad nisu fućkali, nisam imao taj problem, ali znao sam imati faze kad od mene svi očekuju golove. Mislim da je fizička sprema najbitnija, ali i glava.
Koji bi mogli biti razlozi pada?
Mislim da nije 100% fizički spreman i da se zbog toga pati. Iz ozljeda je upao u pad forme, rekao bih da je tu sve u ekstra radu. Specifično je i stanje u Dinamovom napadu. Sad je došao Drmić koji je čisti egzekutor. Promijenio se malo i odnos snaga u napadu Dinama njegovim dolaskom, to bi moglo motivirati Petkovića da dodatno zapne.
Spominje se i mogući povratak Kulenovića iz Lokomotive kao opcije umjesto Petkovića. To mi se čini kao naklapanje. Mislim da Dinamo ne bi vraćao Kulenovića, ne bi to bilo učinkovito. U Drmiću si dobio pojačanje i imaš Petkovića kojeg čekaš i sada da dovedeš još jednog koji grize za tu poziciju. Tim potezom bi sahranio Petkovića, to ne bi bilo dobro.
Je li problem u tome kako se Petkovića koristi?
Bruno više sudjeluje u izgradnji napada, on je više potreban da bi se izgradila šansa koju bi onda pospremiti trebao netko kao Drmić. Petković je možda nekad čak i predaleko od gola, to su mu spočitavali. To se i slažem, ne treba on ići daleko, on je u zoni 20 metara od gola opasniji.
Dinamo je nadmoćan u većini slučajeva i trebaju mu dva dobra igrača. Petković i Drmić su u teoriji igrači koji bi trebali idealno igrati zajedno i nadopunjavati se. Bruno više kao desetka, a Drmić kao devetka. Dinamo ima i dobra krila, a Bruno ih može i povezati u trokute s napadačima, ali samo kad je u top formi.
Kako da se vrati stari Petković?
Jedini način da se vrati u formu u kojoj je bio je rad, rad i rad. Moraš se vratiti kroz rad kad si na terenu. Kad si na terenu, začepiš uši i ne razmišljaš o tome. A rješenje su i treninzi, pa i ekstra treninzi kojima se vraća mirnoća za golove. Ostaneš dulje od svih i treniraš završnicu ako treba.
Napadačima je najbitnije da prelome u glavi. Mora napadač sam biti svjestan koliko je dobar i onda upirati i raditi. Kad se jednom otvori, kad padne prvi gol, padaju sve blokade, fizičke i psihičke. Glava se odjednom očisti i onda golovi samo dolaze, ali treba izdržati taj period kad ne ide.