KADA neka momčad prima i zabija malo golova, onda ju je lako opisati kao tvrdu i defenzivno orijentiranu. Na utakmicama Torina, koji s klupe predvodi hrvatski trener Ivan Jurić, ne pada mnogo golova, ali bilo bi potpuno pogrešno zaključiti da ova ekipa igra sigurno i na rezultat.
Hrvatski trener voli rizik. Protiv najjačih suparnika od prve minute ide u otvorenu borbu, dok u ogledima s prosječnim momčadima Serie A hrabro juriša naprijed i kada u posljednjim minutama ima vodstvo od jednog pogotka, koje treneri uglavnom čvrsto čuvaju. Stoga, iako bi se na osnovu postignutih i primljenih golova dalo poentirati da je Torino klasična talijanska ekipa, koja taktizira i igra tvrdo, on je suprotnost.
Visoki presing protiv svake momčadi i pri svakom rezultatu
Torino je s 27 postignutih golova tek 15. ekipa prvenstva, dok je s 19 primljenih pogodaka treća najbolja u ligi. No, podatak da po utakmici oduzima 5.14 lopti u zadnjoj trećini terena, po čemu je na visokom petom mjestu u prvenstvu, dovoljno govori koliko vremena provodi u visokom presingu.
Jurićeva težnja za otvorenom borbom i visokim intenzitetom igre svrstava ga u skupinu trenera koji razbijaju stereotipe o tvrdom nogometu u Serie A, čime se pridružio Gianu Pieru Gasperiniju, Mauriziju Sarriju, Lucianu Spallettiju, kao i Igoru Tudoru, još jednom hrvatskom treneru u jednoj od najjačih liga svijeta.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Za Jurića je dobro što uopće ne žali zbog takvog stila jer Torino je deveti na tablici, s četiri boda manje od šestoplasirane Rome, koja ima utakmicu više. S te pozicije Jurić može razmišljati o borbi za plasman u europska natjecanja, što bi bio veliki uspjeh za njegov klub.
Računajući formu u posljednjih pet kola, Torino je s četiri pobjede i jednim porazom treća najbolja momčad lige, a pred sobom ima i povoljan raspored. Čekaju ga Sassuolo, Udinese i Venezia, momčadi koje se nalaze ispod njega na tablici.
Analizirajući igru Torina, gledali smo njegove gostujuće okršaje protiv Intera i Sampdorije. Iako je igrao protiv lidera i ekipe koja se bori za ostanak, Jurić je imao isti pristup. Forsirao je visoki presing i igru čovjek na čovjeka, dok je u posjedu lopte preuzimao inicijativu kad god mu se pružala prilika.
Inter je pravio promjene u igri zbog Jurića
Dojam je da se Inter više prilagođavao Torinu nego obrnuto, što je vrlo interesantno jer Simone Inzaghi je svojim igračima davao neobične zadatke u posjedu lopte, vjerojatno znajući da će Jurićeva ekipa igrati agresivnu obranu čovjek na čovjeka.
Zbog toga su Interovi igrači u posjedu lopte odlazili daleko od svojih uobičajenih pozicija kako bi što više zbunili momčad Torina. Dešavalo se da Stefan De Vrij s pozicije stopera ode na polovicu terena kako bi sa sobom povukao napadača gostiju Antonija Sanabriju, kao i da se Edin Džeko iz napada spusti nisko te izvuče svog čuvara.
Jedan od najboljih primjera takve igre je situacija iz 20. minute. Inter je krenuo graditi napad, a na stoperske pozicije spustili su se veznjaci Marcelo Brozović i Arturo Vidal. Milan Škriniar je iz obrane prešao u vezni red, a Edin Džeko iz napada na mjesto lijevog bočnog igrača.
Tada se i Ivan Perišić kao lijevi bočni igrač preselio na lijevo krilo, dok je Denzel Dumfries kao desni bočni preuzeo ulogu desnog krila, pri čemu je lijevi stoper Alessandro Bastoni završio u vrhu napada.
Nakon toga je golman Intera Samir Handanović poslao dugu loptu i u borbu poslao Perišića i Bastonija, koji su skakali protiv Wilfrieda Singa, i hrvatskog ofenzivca Josipa Brekala, koji se tom prilikom, prateći Interovog stopera, iz napada spustio u obranu.
VIDEO: Arena Sport
Time je Inzaghi stvorio klasični košarkaški mismatch u zračnim duelima i Bastoni je odjednom krenuo sam prema Vanji Milinković-Saviću. Da je bio malo više pribran, mogao je zabiti gol ili uposliti usamljenog Dumfriesa, ali on je šutirao visoko preko grede.
Jedan segment mora popraviti
Jurić nije reagirao korekcijama na takvu igru Intera, već je nastavio po svom i prilično uspješno se borio protiv znatno jačeg rivala, koji je slavio s minimalnih 1:0, što je jedini poraz Torina u posljednjih sedam ligaških utakmica.
Odluka da dopusti igračima čiste duele jedan na jedan protiv prvaka Italije i lidera tablice dovoljno govori o hrabrosti hrvatskog trenera, a ništa manju smjelost nije pokazao ni protiv Sampdorije. U tom susretu je u posljednjih 10 minuta regularnog dijela i pet minuta sudačke nadoknade, pri vodstvu od 2:1, neprestano radio visoki presing, bez straha da bi tako mogao prosuti pobjedu.
VIDEO: Arena Sport
Igra u visokom presingu je za sada vrlo učinkovita jer, pored dobrih rezultata, Torino protivnicima dopušta samo 9.6 udaraca po utakmici, po čemu je druga najbolja ekipa prvenstva. U tome mu vjerojatno pomaže i sjeckanje igre jer Jurićevi igrači po utakmici naprave 16.9 prekršaja, najviše u Serie A.
Torino je u ogledima protiv Intera i Sampdorije, pored agresivne igre u obrani, koristio i svaku priliku da se nametne kroz posjed lopte. Primjerice, razlika u posjedu lopte protiv Intera bila je mala (56 posto naspram 44 posto za Inter), dok je Jurićeva ekipa protiv Sampdorije dominirala u tom segmentu (63 posto naspram 37 posto).
Tu je možda i odgovor na pitanje zašto Torino po utakmici gubi 137 lopti, po čemu je 16. najgora ekipa prvenstva. Naime, igra u visokom presingu uvelike povećava puls kod igrača, što se uglavnom odrazi i na veći broj grešaka u predaji lopte, a budući da Jurić ne izbjegava inicijativu u posjedu lopte, nije čudno što samo četiri ekipe Serie A gube više lopti od Torina.
Jurić je već preporodio Torino, a sve to čini bez najboljeg igrača
Upravo je primljeni gol protiv Intera stigao nakon pogreške u jednom dužem posjedu. Igrači Torina su više od minute čuvali loptu u svom posjedu, nakon čega su zbog jeftine greške protivniku pružili šansu da postigne gol iz brzog kontranapada.
VIDEO: Arena Sport
Dok je broj izgubljenih lopti shvatljiv i zbog limitirane kvalitete ekipe, postotak osvojenih duela je segment u kojem se mora ostvariti napredak jer s 46.8 posto osvojenih duela po utakmici Torino je najgori u ligi.
Ipak, dojam je da Jurić ustvari izvlači maksimum jer se ispred njega nalaze samo znatno skuplje momčadi od njegove, a bodovna razlika između Torina i šestog mjesta je samo četiri boda. To je ogroman uspjeh za momčad koja je prošlu sezonu okončala točno iznad zone ispadanja.
U toj borbi da priredi iznenađenje na kraju sezone i nadjača protivnike Juriću pomažu i hrvatski nogometaši Marko Pjaca i Josip Brekalo, koji uz Sanabriju i Dennisa Praeta popunjavaju ofenzivne pozicije u momčadi.
Ekipi nedostaje najbolji igrač Andrea Belotti, koji je zbog ozljede propustio 12 utakmica, a povratak ovog napadača očekuje se početkom veljače. Ako je Torino bez njega uspio doći do borbe za Europu, onda se može očekivati da će s njim imati još veće šanse.