OPET je bio junak. Ono što je napravio u Malmou, uspio je nadmašiti. No, Ivan Kelava iz svlačionice je izašao pomalo tužan.
"Da, svi smo nekako u tom tonu. Kako ne bismo bili tužni, kad smo igrali protiv Reala i imali svoje šanse. Mogli smo zabiti, imali smo zicer, a takve se šanse u ovakvim utakmicama pružaju jednom ili nijednom."
"Ipak, ponosan sam na našu ekipu, nismo zalutali u Ligu prvaka. Želim i dalje ovakva izdanja, ovo je putokaz kako moramo igrati u Ligi prvaka. Što se mojih obrana tiče, svakim treningom se želim dokazati suigračima, treneru i ljudima u klubu. Reprezentacija? Daleko je to, ne razmišljam o jedinici."
Željeli smo iz prve ruke čuti kako je izgledala ona parada u 30. minuti. Najprije je skinuo udarac Benzeme, a onda se ustao s trave i spriječio da neugodni šut Ozila završi pod prečkom. Nešto slično Maksimir nije vidio još od kultne obrane Ladića Partizanu iz 1997., kada je skinuo Tomićev (nepostojeći) penal, a potom i pokušaj iz odbijanca.
"Ja sam samo običan Ivan Kelava koji radi svoj posao i želi se dokazati. Odigrali smo dobru utakmicu i namučili smo ih da nas pobijede. Mislim da nitko nije bio impresioniran Realom. Španjolski novinari pitali su me kako možemo skinuti Real. Odgovorio sam da moramo imati trenutak inspiracije. To je bilo to."
Što vam je trener rekao nakon najboljeg poluvremena koje smo gledali u novijoj povijesti Maksimira?
"Samo da nastavimo igrati svoju igru. Šteta što nam se na početku drugog dijela dogodio taj pad koncentracije. Svaki poraz ipak donosi žal, jer svi treniramo da bismo pobjeđivali. Ipak, pokazali smo da se možemo nositi s velikim dečkima"