Matthaeus i Klinsmann nisu prijateljevali ni u vrijeme kad su zajedno igrali na SP-u 1990. u Italiji na kojemu su Nijemci osvojili svoj treći naslov prvaka svijeta. Lothar je vrlo kritički popratio Klinsmannovu promociju za njemačkog izbornika, nakon što je, poslije neuspjeha na Euru 2004. ostavku na tu dužnost podnio Rudi Voeller, koji je, također, s njima igrao u Elfu 1990. godine.
S obzirom da se Klinsmann nakon završetka igračke karijere nije posvetio trenerskom pozivu, Matthaeus je saznavši da ga je DFB imenovao izbornikom, izrazio čuđenje što je reprezentacija Njemačke povjerena "čoveku bez ikakvog iskustva u vođenju momčadi":
"Nevjerojatno! Dali su "Elf" u ruke Klinsmannu, koji se zadnjih godina u Americi, dok mu je supruga bila na poslu, bavio čuvanjem i praćenjem svoje djece do škole te pospremanjem stana i provjetravanjem posteljine."
U to vrijeme Matthaeu je napadao Klinsmanna i zbog toga što je ovaj odlučio da će i poslije imenovanja za njemačkog izbornika nastaviti živjeti s obitelji u Kaliforniji, a da će u domovinu dolaziti samo uoči reprezentativnih nastupa "Elfa" i ostajati uz igrače samo dok ne završe utakmice.
Sada, međutim, Matthaeus govori drukčije o Klinsmannu i priznaje mu da "da je oduvijek znao odabrati put kojim treba ići i da nikad odustajao od onog što je naumio činiti":
"Zacijelo sam upotrebljavao preteške riječi govoreći o Juergenu na početku njegovog izborničkog mandata. Iako on za mene i dalje ostaje pojam sebičnjaka i "vuka samotnjaka" držim da su to u njegovom "slučaju" pozitivne osobine. Iskreno rečeno, ponekad zažalim što i ja nisam sebičan poput njega."