DVOBOJ Filipovića i Nelsona završio je prilično očekivano. Iako je navijački dio naše svijesti želio iznenađenje, pokazalo se da su bookmakeri rijetko u krivu. Amerikanac je s pravom bio favorit i njegovoj se pobjedi nema što prigovoriti. Neki će reći da je prekid bio možda preuranjen, no dojam je kako je sudac vrhunski procijenio kako Cro Cop u tom trenutku više nije bio “unutra” tako ga spasivši od dodatnih i sigurno nepotrebnih batina. I Mirkovo klimanje glavom kada se dignuo na noge, potvrđuje da je sudački prekid bio pravovremen. Cro Cop se u trećoj rundi jednostavno predao. Dojam je da niti fizički, niti mentalno više nije bio u meču. Najbolji način za ovakvu sudačku odluku možda bi bio “prekid zbog nemoći”. Mirko je u tim trenucima bio upravo takav – potpuno nemoćan.
Razloga za ovako lošu Filipovićevu predstavu, u pokazalo se oproštajnom dvoboju za UFC, je nekoliko. Iako je Mirko prirodni kontraš, Roy Nelson nije borac kojem želite prepustiti inicijativu. Cro Cop je većinu dvoboja učinio upravo to. Doduše, Filipović je na momente podsjetio na svoja izdanja iz Pride dana, no kad niti u tim naletima dobrih ručnih kombinacija nije uspio ozbiljnije uzdrmati Amerikanca, čini se kako ga je izdalo i samopouzdanje i fizička sprema. Vjerojatno kao posljedica straha od rušenja, Cro Cop je prerijetko koristio i svoje superiorne nožne tehnike koje su mu trebale biti jedno od najjačih oružja. Uputio je tek po jedan middle i high kick, no oba su odsjela barem djelomično u bloku. Kako je dvoboj odmicao, tako je hrvatski borac potpuno odustao od udaraca nogama što je ubrizgalo dodatno samopouzdanje u Nelsonova koji više nije morao brinuti o obrani tog segmenta borbe.
Prema svemu viđenom jasno je i da Mirko nije očekivao da bi njegov protivnik mogao ići na rušenja i borbu u parteru, iako je Nelson u intervjuima prije meča jasno dao do znanja da ima takve planove. Njegova inače vrhunska obrana od rušenja ovaj put je potpuno zakazala i UFC-ov debeljko je uspio kompletirati oba svoja pokušaja i to jednom od školskih tehnika. Tek sada dolazimo do pravog razloga ne samo ovog poraza, nego i posljednjih šest loših godina u kojima Mirko nije niti sjena borca iz Pride dana. Iako parter trenira, kako i sam kaže, više od 11 godina, Filipović na podu nije izgledao ništa bolje nego recimo u dvoboju protiv Sakurabe prije desetak godina. Zatvoren gard koji više nitko ne upotrebljava, nepokretni kukovi, potpuna defenziva, ali i panika koja ga je hvatala u trenucima kada je Nelson prošao u bočnu dominantnu situaciju, jasno pokazuju kako Filipović kroz sve ove godine nije evoluirao u istinskog borca mješovitim stilom. Ako su Schaub, Mitrione ili ako baš hoćete Nelson, u samo nekoliko godina uspjeli naučiti kako konstruktivno upotrebljavati borbu na parteru jer sport kojim se bave nije kick boks, nego mješovita borba, onda je i inače talentirani borac poput Cro Copa mogao odraditi barem približno dobar posao kao i oni. Što je najžalosnije, Mirko je vjerojatno i naučio koristiti sve potrebne tehnike, no mentalno nije evoluirao da bi ih mogao i primjenjivati u borbi. Jednostavno je ostao u Pride danima kada su ovakve rupe mogle prolaziti. Danas to više nije slučaj.
Naravno, Cro Cop nije direktno izgubio zbog borbe u parteru, nego zato što je na koncu bio nadjačan i u stojci, no ukoliko malo šire shvatite moje prošle rečenice i upotrijebite ih i na ostale segmente MMA-ja (stojku, hrvanje), onda će vam postati jasno zašto posljednjih godina gledamo neprepoznatljivog Cro Copa. Mirko je borac starog kova, a očito da takvi više ne prolaze. Prolaze oni koji svakodnevno treniraju s različitim sparing partnerima, koji svakog tjedna nauče neku novu tehniku, koji se ne boje novih stvari i koji su otvorenih pogleda prema cjelokupnoj slobodnoj borbi, a ne samo jednom njegovom segmentu.
Je li Mirko mogao biti bolje kondicijski pripremljen? Je li mu dodatna mišićna masa pomogla ili odmogla? Bi li u onom naletu u drugoj rundi kada je uzdrmao Nelsona možda dovršio posao da je ubacio i koje koljeno? Je li se taktički loše pripremio za meč?
Sve su ovo legitimna pitanja koja nam ipak neće dati odgovor na pitanje koji je pravi razlog Cro Copovog poraza. Pravi razlozi su ostali u 2006. Od tada je Mirko ostao isti, a konkurencija je itekako napredovala.