RIJEKA je u zadnjoj utakmici 30. kola SuperSport HNL-a u regionalnom derbiju slavila nad Istrom 1961 rezultatom 0:2. O samoj se utakmici nema mnogo za reći jer se radilo o klasičnom derbi-susretu kakav su Riječani prošli i tjedan dana ranije protiv Hajduka. Tvrda utakmica koju su odlučile iskorištene i neiskorištene prilike s jedne ili druge strane, no ipak uz razliku da je Istra kvalitetom inferiornija u usporedbi s Hajdukom.
Slavili su tako Bijeli nakon jednog bljeska individualne kvalitete Marka Pjace, koji je usprkos nezavidnim brojkama svakako najbolji igrač Rijeke; te prekida koji je ove sezone postao jedno od najizraženijih oružja Rijeke. Uz to, svakako fokus valja staviti na granitnu obranu o kojoj se već pisalo, ali možda i nedovoljno s obzirom na brojke i dojam koji ostavlja defenzivni dio igre vodećeg kluba lige.
Rekordni niz bez primljenog gola
Nediljko Labrović zadnju je loptu u svojoj mreži inkasirao prije osam utakmica. Bio je to derbi protiv Dinama koji je odlučen kaznenim udarcem u zadnjoj minuti. Ako ćemo pak tražiti zadnji gol koji je riječki čuvar mreže primio iz igre, moramo se vratiti do 28. siječnja i druge utakmice koju je Rijeka uopće odigrala u ovoj kalendarskoj godini. Rokas Pukštas zabio je u 15. minuti utakmice Hajduka i Rijeke na Poljudu i doveo svoju momčad u vodstvo, no gosti su na kraju susreta slavljenički napustili stadion. Prošlo je otada ukupno 1155 minuta igre!
Od te utakmice pa do danas Rijeka je odigrala 12 utakmica u kojima su primili tek jedan pogodak. Da nije bilo Frana Brodića i tog penala, ova bi momčad osim za pobjede još prošli vikend slavila za najdulji niz bez primljenog pogotka u povijesti kluba. Ovako je i dalje na snazi niz iz sezone 1969./70. kada je Rijeka u Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije nanizala 10 utakmica bez primljenog pogotka, pritom zabila ogromna 32 gola, no zanimljivo slavila "samo" osam puta.
Što se prvoligaških natjecanja, a i modernog perioda nogometa tiče, Sopićeva škvadra sad je izjednačila rekord koji je postavio, a tko drugi nego Matjaž Kek. Slovenski je stručnjak u sezoni 2015./16. nanizao istih osam utakmica bez primljenog pogotka. Za razliku od današnjeg trenera Rijeke koji je slavio u svih navedenih osam utakmica, Kek i Rijeka tada su upisali samo četiri pobjede i pritom zabili 18 golova, no 10 od tih pali su protiv niželigaške Bednje u Kupu Hrvatske.
Rijeka ima najbolju obranu lige
Riječku su obranu tada činili današnji igrač Dinama, a tada novopridošli Stefan Ristovski na desnom beku, dok su se na stoperskim pozicijama rotirali Miral Samardžić, Marko Lešković te današnji prvotimac Rijeke Matej Mitrović. Na poziciji lijevog beka izrotiralo se puno imena jer je Marin Leovac tada bio napustio klub pa je Kek davao šanse Ivanu Tomečaku, Mateu Bertoši i Marku Vešoviću, prije negoli je za Bijele potpisao Leonard Žuta koji se ustalio na toj poziciji na nekoliko godina. Među vratnicama je pak stajao Ivan Vargić.
U današnjem betonskom bloku riječke obrane puno je manje dvojbi. Ivan Smolčić, Niko Galešić i Stjepan Radeljić neprikosnoveni su na tri od četiri pozicije, dok je Matej Mitrović prva stoperska alternativa ako se za to ukaže potreba. Bruno Bogojević svoje je mjesto na lijevom beku "iznajmio" na nekoliko utakmica nakon sjajne utakmice protiv Lokomotive, no rekonvalescent Bruno Goda dobrim se partijama vratio u prvih 11, a jučerašnjim je pogotkom zasigurno i zakapario svoje mjesto.
Obrana osvaja prvenstva – potvrđuju to i brojke
Riječka obrana općenito ove sezone prima 0,65 golova po utakmici, odnosno 0,67 ako ćemo u računicu uzeti samo ligaške utakmice. Radi se o zaista sjajnim brojkama, a boljima se u modernoj povijesti Rijeke mogu podičiti samo ekipe iz sezone 2015./16. (0,56 primljenih golova po utakmici), odnosno šampionska momčad iz sezone 2016./17. koja je primala 0,64 golova po utakmici. Otkad je lige 10, samo u dva navrata najbolja obrana lige nije na koncu i završila prvakom, a to su Osijek u sezoni 2020./21. te Rijeka u sezoni 2017./18. U istom su razdoblju prvaci u prosjeku primali 0,66 golova.
Brojke Rijeke su u ovom pogledu utoliko impozantnije jer su većim dijelom postavljene u drugom dijelu sezone te su dio aktualnog niza. Dodatno, da nije bilo bizarnog domaćeg poraza od Slaven Belupa u kojem su gosti iz četiri udarca zabili četiri zgoditka, one bi bile još impresivnije. Baš je u tom prvom dijelu sezone Rijeka u završnici utakmica nerijetko izgledala nesigurno u čuvanju vodstva. Ove kalendarske godine to svakako nije slučaj - navijači Bijelih su bez puno briga mogli i jučer, ali i u drugim nedavnim utakmicama, mirne duše promatrati kako Rijekina obrana suvereno čuva svoja vrata i kod minimalnih vodstava.
Nije riječka obrana pritom bez posla, prema Sofascoreu ona u ovom trenutku otklanja više opasnosti po utakmici nego li su to radili igrači Dinama i Hajduka, a koliko dobro rade posao pokazuje statistika obrana. Nediljko Labrović tako je "najbesposleniji" vratar prve lige s tek 1,9 obrana po utakmici.
Poznata nogometna floskula kako je obrana najbolji napad nerijetko zaista drži vodu. Postoje mnogobrojni primjeri kako je čvrsta obrana ta koja momčadima donosi uspjehe, pri čemu je zasigurno najpoznatiji Milan Fabija Capella iz sezone 1993./94. Ta je ekipa ligašku titulu osvojila sa samo 36 zabijenih golova u 34 kola, no primili su tek nevjerojatnih 15 golova. Ovaj je primjer tu čisto kako bismo ga obrnuli na glavu, jer Rijeka se usprkos mnoštvu mirnih mreža ove sezone ne može mjeriti s tom ekipom Rossonera.
Što je dobra obrana bez dobrog napada?
Uz najbolju obranu lige, Rijeku krasi i najraspoloženiji napad lige. S 59 zabijenih golova u 30 utakmica, Rijeka je na tek kojem promilu ispod prosječna dva zabijena pogotka po utakmici. Ono što fascinira, i o čemu smo već pisali, jest raznovrsnost riječkog napada. Golove su u jučerašnjoj pobjedi nad Istrom zabili Toni Fruk i Bruno Goda. Prvi je zabio svoj treći gol sezone i prvi nakon studenog 2023., dok je drugom to čak peti gol sezone, ali prvi nakon osam mjeseci posta.
Općenito je fascinantno kako Rijeka i dalje ima tek dva igrača koja su zabila dvoznamenkasti broj golova ove sezone. Radi se o sada već pomalo zaboravljenom Franji Ivanoviću koji ima 12 zabijenih golova, od čega je tek pet zabio u ligi, a koji je u posljednjih mjesec dana spao na poziciju trećeg napadača iza Mirka Marića i Jorgea Obregóna. Drugi je Niko Janković, ima 10 golova, od čega sedam u ligi, a također ne spada u glavne aktere u recentnom periodu, s obzirom na to da se vraća nakon ozljede koja ga je iz kadra izbacila na mjesec dana.
Snaga u prekidima
Rijeka svoju snagu i golove crpi iz raznovrsnosti i svih pozicija na terenu. Za Bijele je tako ove sezone zabijala nevjerojatna brojka od čak 20 igrača. Često su ti golovi stizali iz prekida, što se nerijetko predstavljalo kao slabost momčadi, što ne može biti dalje od istine. Presudne golove u presudnim trenucima su Rijeci tako donosili jučer Goda nakon kornera, Smolčić na isti način u polufinalnoj Kup utakmici protiv Lokomotive, Galešić protiv Slaven Belupa, opet Galešić u suradnji s Mitrovićem protiv Varaždina, Galešić u Kupu protiv Rudeša…
Ovaj niz sastoji se od toliko članova da smo s nabrajanjem stali kada smo stigli samo osam utakmica u povijest. Naravno da iz navedenog možemo zaključiti kako to nije slučajnost te da Rijeka svoju veliku snagu i oružje za skretanje susreta u svoju korist crpi iz prekida. Onaj tko to smatra slabošću, a ne izuzetnom snagom i još jednim alatom kojim Rijeka kroči prema tituli prvaka, samo još riječki prekid nije iskusio na svojoj koži.