SRBIJA je uvijek bila zemlja rukometa. Metloplastika je 80-ih harala muškim europskim rukometom, Radnički iz Niša ženskim. Nakon raspada bivše države Srbija je imala slične rezultate. Generacija Nenada Peruničića i Dragana Škrbića je osvojila europsku broncu (1996.) i dvije svjetske bronce (1999. i 2001.), ali od tada je sve stalo.
Jedini bljesak je bilo europsko srebro na domaćem terenu prije osam godina. Srbija je i nakon toga imala vrhunske igrače koji igraju u najboljim europskim klubovima, no do pravog rezultata ne može. Treneri se nakon svakog turnira mijenjaju, a posljednji je ceh lošem plasmanu platio baš Peruničić.
Srbija je na posljednjem Euru u siječnju zauzela zadnje mjesto u skupini iza Hrvatske, Bjelorusije i Crne Gore. Tri utakmice, tri poraza. Peruničić je sam otišao.
Da je puno toga trulo u toj ekipi, dokaz je da za Srbiju ne igra najbolji europski igrač za 2019. Petar Nenadić. Prvi igrač Starog kontinenta po izboru EHF-a za 2019. gostovao je u podcastu na Balkan-Handballu kod povremenog Indexovog stručnog komentatora Žike Bogdanovića i dao je niz zanimljivih teza o krahu srpskog rukometa.
''Od 2006. godine, dakle zadnjih 14, mi nismo imali dobrog izbornika. Hajde, bio je tu Sead Hasanefendić, kratko i Ljubo Vranješ, ali svi su drugi bili da ne kažem što. Stranac nam je jedino rješenje, nema drugog izlaza jer 95 posto srpskih trenera stalo je u vremenu i prostoru. Bilo koji će nam donijeti boljitak. Oni se bave rukometom, zovu naše izbornike, raspituju se od igračima, a naše to baš i ne zanima. Je li to zbog ega ili netko misli da je najpametniji, ne znam'', kazao je igrač Veszprema pa je usporedio srpski i hrvatski rukomet.
''Zabrinjavajuće je što nama igrači i ne dolaze, Hrvatska konstantno uvodi nove talente, daje im šansu i svaka čast. Vrhunski Hrvati rade s novim igračima, a kod nas ih je jako malo, a i oni koji valjaju, otići će negdje gdje ne bi trebali'', kazao je Nenadić i dodao je da za razliku od Srbije Hrvatska ima kult reprezentacije.
''Postoji i kod nas igrača krivnja zašto je to tako, nije sporno. Ali nervira me jer nitko neće preuzeti odgovornost, već se sve radi od danas do sutra, nitko nema viziju.''