Foto: Getty Images / Guliver Image
MORE je tekstova napisano o najvećim transfer-promašajima modernog nogometa, a svatko od vas vjerojatno zna nabrojati barem nekolicinu njih. Sunovrati Andreja Ševčenka na Stamford Bridgeu, Juana Sebastiana Verona na Old Traffordu, Gaizke Mendiete na rimskom Olimpicu, Denilsona na Benito Villamarínu i Alberta Luquea na St. James Parku uistinu su nevjerojatni, ali svi su oni na koncu ostvarili više-manje zavidne karijere.
Oni o kojima ćemo pisati danas, imaju još nešto interesantnije nogometne sudbine. Ovoj sedmorice veličanstvenih basnosnovni milijunski transfer ne samo da nije bio veliki korak naprijed, već se nakon njega, igrom slučaja, nikada nisu uspjeli vratiti vrhunskom nogometu. Neki od njih tumarali su iz kluba u klub, tražeći ono što su nekada imali, neke je sudar sa stvarnošću toliko poremetio da su se godinama pitali na osnovu čega su uopće dobili priliku igrati među svjetskom elitom, a neki su se jednostavno pomamili za bezobraznim ponudama koje su stizale s arapskog poluotoka. No krenimo redom.
1. Francis Jeffers
Krajem devedesetih tada 16-godišnji napadač Francis Jeffers slovio je kao jedan od najvećih talenata Engleske, a do 20. godine u dresu je Evertona već upisao 60 susreta i više od 20 golova. Njegovi sjajni nastupi u Premierligi nisu prošli nezapaženo pa ga je u ljeto 2001. Arsene Wenger doveo na Highbury za čak 15 milijuna eura, što je bio jedan od najvećih transfera u povijesti Arsenala u to vrijeme. I onda, kada se očekivala prava eksplozija mladog napadača, Jeffers je doslovce nestao. Prve sezone upisao je svega deset nastupa, postigavši dva gola. Shvativši da je vrag odnio šalu, Wenger ga je druge sezone počeo forsirati, međutim ovaj je u 28 utakmica u svim natjecanja zabio samo šest golova, a od toga četiri u Kupu protiv niželigaša.
Kada je početkom treće sezone francuski trener shvatio da će zauvijek izgubiti 15 milijuna eura, Jeffersa je poslao na posudbu u Everton da pronađe pravu formu, međutim ovaj se tada sasvim ugasio. U 22 nastupa zabio je 2 gola pa je Francuz bio prisiljen priznati da je grubo pogriješio u procjeni. Ipak, s obzirom da je Jeffers i dalje u teoriji obećavao, Arsenal ga je uspio utopiti Charltonu za četiri milijuna eura, gdje je u 24 utakmice zabio svega pet golova. Charlton ga je potom poslao na posudbu u Rangers, gdje je Francis dotakao samo dno, u 16 susreta ne postigavši ni zgoditak. Sljedeće sezone Charlton je razvrgnuo ugovor s Jeffersom, a ovaj se po tko zna koji put odlučio na novi početak. No ni u Blackburnu nije bio bolji, u 15 dvoboja zabio je jedan gol pa je odmah proslijeđen u drugoligaš Ipswich.
Možda će u nižoj ligi proigrati, mislili su, međutim opet su pogriješili. 25-godišnji Jeffers upisao je samo devet nastupa uz četiri pogotka. Potpuno razočaran Jeffers je 2010. odlučio otići u australski Newcastle no ni tamo nije uspio zabiti više od gola. U pauzi se vratio na Otok, gdje je u Motherwellu zabio dva gola, da bi se potom opet otisnuo u Australiju, gdje je u 17 susreta za Jetse tek jednom bio strijelac. Ne znajući gdje više da ode, 31-godišnji Jeffers doletio je na Maltu, gdje je u dresu Floriane odigrao samo dva susreta prije no što je dobio ponudu engleskog trećeligaša Accringtona, gdje je 2013. i završio karijeru s dva pogotka na kontu. U konačnici, tijekom 12 sezona od odlaska iz Evertona, Jeffers je promijenio deset klubova, ukupno zabivši 28 golova, pet više no do svoje dvadesete godine u Evertonu.
2. Elvir Baljić
Nakon ratne sezone u FK Sarajevo, tada 20-godišnji Elvir Baljić prešao je u turski Bursaspor, za kog je tijekom tri sezone u 87 utakmice postigao čak 42 gola. Postavši jedan od najboljih napadača turske lige, 1998. godine Baljić je privukao interes giganta Fenerbahčea, koji ga je platio devet milijuna eura. Dolaskom u Fener, Baljić je zablistao već prve sezone, postigavši 18 golova u 30 nastupa. Fenerbahče je na kraju završio na trećem mjestu, a Baljić dva gola kratak u borbi za titulu najboljeg strijelca, koju je s dva gola više odnio legendarni Hakan Sukur. Baljića su početkom ljeta 1999. godine tražili brojni svjetski klubovi, međutim nitko nije pomislio da će svega mjesec dana kasnije završiti u najvećem. Kao bomba medijima je odjeknula vijest da je Real Madrid dogovorio odštetu s Turcima u iznosu od 25 milijuna eura.
Nekoliko dana kasnije Baljić je sletio u Madrid, a tjednima poslije trajala je rasprava je li Baljić uistinu zaslužio takav transfer ili je sve rezultat sreće. Naime, Real je tog ljeta preuzeo John Toshack koji je netom stigao iz Bešiktaša, gdje je iz prve ruke gledao sjajne Baljićeve nastupe. Međutim ono što je u srpnju izgledalo kao neopisivi dodir sreće, svega nekoliko tjedana kasnije postalo je prava noćna mora. Baljiću je zadobio rupturu ligamenata i tako preskočio pripreme i sasvim izgubio formu. Prve je sezone upisao samo 11 nastupa uz jedan gol, da bi sljedećeg ljeta dolaskom Vincentea del Bosque sasvim pao na margine pa su ga Madriđani poslali na posudbu u Fener. Tamo je Baljić opet postao standardni prvotimac, međutim više nije bio tako ubojit kao prije, postigavši svega pet golova iz 27 nastupa.
Uslijedila je posudba u Rayo Vallecano, da bi se 2002. Baljić vratio u Tursku, potpisavši kao slobodan igrač za omraženi Galatasaray. No ta kontroverzna odluka nije mu urodila plodom, jer je tijekom dvije i po sezone upisao svega 34 nastupa uz tri pogotka. 2005. Baljić je prešao u Konyaspor, a zatim i Ankaragucu da bi posljednje dvije godine u karijeri odigrao u Istanbulsporu, gdje je nakon 25 utakmica i devet golova objesio kopačke o klin. Ukupno je od Baljić od prelaska iz Fenerbahčea 1999. do kraja karijere 2008. godine promijenio šest klubova, postigavši točno 18 golova, isto koliko rekordnoj sezoni u Feneru, odakle je prodan u najvećem transferu u povijesti zemalja bivše Jugoslavije. Taj rekord stajao je sve do 2011. kada je Džeko prešao iz Wolfsburga u City za 32 milijuna eura.
3. David Bentley
Iako dijete Arsenala, čiji je igrač bio od 1997. do 2006. godine, Bentley je za Topnike odigrao samo jednu utakmicu. 2006. godine za dva milijuna eura prešao je u Blackburn, gdje je tijekom dvije sezone postao jedno od najcjenjenijih desnih krila Premierlige, postigavši 14 golova uz čak 26 asistencija. U ljeto 2008. godine, iako je ovaj potpisao novi trogodišnji ugovor s klubom, Blackburn ga više jednostavno nije mogao zadržati. Tottenham je iskrcao čak 22 milijuna eura pa je Bentley nekoliko dana kasnije kao velika zvijezda dočekan na White Hart Laneu. Međutim sva ta medijska pompa vrlo je brzo nestala kada je počela sezona, a Bentley tijekom 28 nastupa upisao mizernih dva gola i dvije asistencije.
No, ako je i bilo sumnji da je riječ tek o procesu prilagodbe, sljedeće sezone postalo je jasno kako Bentley nije ni sjena onog igrača koji je palio i žario u dresu Blackburna. U 24 utakmice zabio je tri gola i dodao jednu asistenciju i bilo je to sve od njegove ere u Spursima. Sljedeće je dvije sezone Bentley poslan na posudbu u Birmingham i drugoligaš West Ham, u kojima je ukupno skupio svega 20 nastupa, dok se 2012. prvi dio sezone čak okušao u ruskom Rostovu. Drugi dio proveo je u Blackburnu, opet ne mogavši se izboriti za mjesto u udarnoj momčadi. 2013. godine kao 28-godišnjak Bentley se povezivao s transferom u Queens Park Rangers, međutim kada je isti propao, postalo je jasno kako je Bentleyu treba čudo da spasi karijeru. Čudo se na koncu nije dogodilo pa je u lipnju 2014. sa svega 29 godina objesio kopačke o klin.
4. Jozy Altidore
4. Jozy Altidore
Životna priča Jozyja Altidorea posebno je interesantna jer je Amerikanac čak dvaput u karijeri bio na pragu elite, ali je svaki put u krucijalnom trenutku posustao. 2008. 18-godišnji Josmer Volmy Altidore slovio je kao jedna od najvećih nada Sjedinjenih Američkih Država. U dvije tinejdžerske sezone u dresu New York Red Bullsa Altidore je postigao čak 15 golova, čime je privukao interes Villarreala koji ga je pristao platiti čak osam milijuna eura. Međutim prve sezone u dresu Žute podmornice Altidore je uspio skupiti samo devet nastupa pa je sljedeće sezone posuđen u Hull City, a onda i Bursaspor, za koje je ukupno u 40 dvoboja postigao tek dva zgoditka.
Kako je u prve tri europske godine sezone zabio smiješna tri gola, Villarreal je bez puno razmišljanja prihvatio ponudu AZ-a u iznosu od milijun i pol eura, a već prve sezone postalo je jasno da Španjolci s njim nisu bili dovoljno strpljivi, jer je ovaj postigao čak 20 golova. Sljedeće sezone bio je još bolji, zabivši čak 31 gol u 41 susret. Nakon dvije sjajne nizozemske sezone, u kojima je postigao 51 gol u svim natjecanjima, Altidore je bio jedna od zvijezda prijelaznog roka. Bilo je puno interesenata, a na kraju je pobijedio premierligaš Sunderland, koji je za njega izdvojio više od deset milijuna eura.
Premierliga trebala je predstavljati završi korak ulaza među najbolje svjetske nogometaša, a baš nitko nije mogao predvidjeti da će se ovaj ugasiti baš kao što se ugasio onim odlaskom iz Amerike. Prve je sezone za Sunderland Altidore postigao dva gola u 39 utakmica, dok je u drugoj u 13 utakmica zabio jedan. Kako su mediji već počeli brujati o jednom od najgorih transfera u povijesti Premierlige, Altidore je skupio stvari i zaputio se u svoju rodnu Ameriku, gdje posljednje dvije sezone nastupa za Toronto. Pogađate, opet je u sjajnoj formi, ali daleko od svjetla reflektora. Tamo se uvijek najbolje snalazio.
5. Dmytro Chygrynskiy
Danas 30-godišnji Ukrajinac Dmytro Chygrynskiy sredinom prošlog desetljeća slovio je kao jedan od najtalentiranijih nogometaša svoje zemlje, o čemu dovoljno govori podatak da je u finalu ukrajinskog Kupa 2007. godine kao dvadesetogodišnjak kapetanskom vrpcom predvodio svoj Šahtar. Tijekom pet sezona u Donjecku, u kojima je upisao preko 130 nastupa, pet puta podizao je trofej nacionalnog prvaka, pet ukrajinskog Kupa te pet ukrajinskog Superkupa, dok je u međuvremenu postao i standardan prvotimac nacionalne momčadi. Krunu njegove mlade karijere predstavljalo je osvajanje Kupa Uefa 2009. godine, nakon čega su ponude velikana počele pljuštati sa svih strana.
Najupornija je bila Barcelona, koja je u kolovozu 23-godišnjeg Chygrynskyog kupila za velikih 25 milijuna eura.
Što se na Nou Campu dogodilo s Dmytrom teško je objasniti. Iako je Guardiola javno rekao kako na njega računa još dugo godina, ovaj se nakon samo jedne sezone u kojoj je odigrao svega 12 utakmica za Katalonce, vratio u Shakhtar za deset milijuna eura, čime je ukrajinski klub na stasitom stoperu zaradio 15 milijuna eura u manje od 12 mjeseci. Ovaj transfer sam po sebi ne bi bio čudan da je po povratku u Donjeck Chygrynski nastavio gdje je stao, no to se nije dogodilo. Naime u sljedećih pet sezona za Šahtar je odigrao samo 47 utakmica, manje od 10 po sezoni, nakon čega je potpisao za Dnjipro. Međutim ni tamo se nekadašnji kapetan Šahtara nije snašao pa se nakon 23 nastupa u dvije sezone, ovog ljeta spustio još stepenicu niže, igrajući za grčki AEK.
6. Keirrirson
Brazilac Keirrirson karijeru je počeo u Coritibi za koju je od 2006. do 2009. godine u 31 utakmicu zabio čak 21 gol. U siječnju 2009. godine kao 21-godišnjak prešao je za 650 tisuća eura u Palmeiras, gdje je nastavio sa vrlo dobrim nastupima, upisavši 11 golova u 19 susreta. Već nakon pola sezone za mladog Keirrison zainteresirala se Barcelona koja ga ljeto 2009. dovela za čak 15 milijuna eura, da bi ga već iste zime proslijedila na posudbu u Benficu. U Lisabonu je Keirrirson odigrao svega sedam utakmica, ne zabivši nijedan gol, da bi u ljeto 2010. bio poslan na novu šestomjesečnu posudbu u Fiorentinu. Na Artemio Franchiju Brazilac je upisao 12 nastupa uz dva gola, da bi već na zimu prešao na novu posudbu u Santos.
Sljedeće četiri godine Keirrirson je proveo na posudbama u Cruizeru i Coritibi, da bi ga njegov matični klub 2014. godine doveo kao slobodna igrača. Pet godina nakon što je za 15 milijuna potpisao za slavnu Barcelonu, Keirrirson je Nou Camp napustio besplatno, a da za Katalonce nije odigrao ni jedne jedine minute. U Coritibi je Keirrirson odigrao svega 27 utakmica, u kojima je postigao četiri gola, da bi prošlog ljeta prešao u brazilskog drugoligaša Londrinu. Rezimirajmo, Keirrison je od odlaska iz Brazila 2009. godine, dakle tijekom dugih sedam godina, promijenio šest klubova, zabivši tek 12 golova, čak sedam manje od brojke koju je imao u svega pola sezone u Palmeirasa.
7. Afonso Alves
Afonso Alves je davne 2002. nakon svega šest odigranih utakmica u dresu Atletico Mineira potpisao za švedski Orgryte, za koga je kao 21-godišnjak već u prvoj sezoni postigao 28 golova u 39 susreta. Sjajne brojke osigurale su mu transfer u Malmo vrijedan milijun i pol eura, gdje je pune dvije sezone žario i palio švedskim travnjacima. U 55 dvoboja zabio je 32 gola pa je u ljeto 2006. godine za 4.5 milijuna eura prešao u Heerenveen. U karijeri ovog stasitog napadača sve je naizgled išlo priordnim putem, a tijekom 18 mjeseci u Nizozemskoj u 48 susreta zabio je nevjerojatnih 48 zgoditaka. Bilo je to dovoljno za interes velikih klubova, a najizdašniju ponudi 2009. godine pripremio je Middlesbrough, koji je za usluge ovog brazilskog golgetera platio čak 17 milijuna eura.
I onda kada se očekivala nova eksplozija Alvesa, koja bi ga gurnula među najveće nogometne zvijezde svijeta, Brazilac je posustao. Iako u najboljim igračkim godinama, Alves je u prvoj sezoni na Otoku upisao svega 14 nastupa uz šest golova, da bi drugu sezonu svoj učinak popravio tek za jedan gol iako je odigrao 33 utakmice. Vjerojatno bi u Middlesbroughu još neko vrijeme strpljivo čekali njegovu eksploziju, međutim u ljeto je 2009. stigla ponuda Al-Sadda iz Katra u iznosu od 12 milijuna eura. Bio je to ogroman novac za jednog 30-godišnjeg nogometaša i ponuda koja se ne može odbiti. Alves je preko noći nestao sa svjetala reflektora, trudeći se motivirati za nogomet koji je bio daleko ispod njegove klase. U pet sezona u Katru promijenio je tri kluba, za koje je u 70-tak utakmica zabio 46 golova prije no što je kao 34-godišnjak objesio kopačke o klin.