PRIJE devet mjeseci bio je tek jako dobar košarkaš koji je zagazio u četvrto životno desetljeće i pripremao se za osmu sezonu u prosječnom New Orleansu. U proteklih 17 dana postao je NBA prvak i olimpijski pobjednik, a i suigrači iz Milwaukee Bucksa i američke reprezentacije spremno priznaju da bez njega titulu ne bi osvojili.
Jrue Holiday, za balkanske košarkaške fanove jednostavno Jure, tijekom cijele karijere bio je jedan od najpodcjenjenijih NBA igrača. Nije superstar koji je u stanju sam nositi momčad do pobjeda, pa čak ni kao glavni pomoćnik prvoj zvijezdi, ali u pravom okruženju, s točno određenim fokusom, on je čovjek prevage.
Razlika između blamiranja na početku priprema i pobjede u olimpijskom finalu
Milwaukee Bucksi upravo su ga zato doveli krajem studenog i ispunio je svoju svrhu, pomogao im da osvoje prvi naslov NBA prvaka nakon točno 50 godina. Upravo zato ga američka reprezentacija nije zamijenila kad se NBA finale otegnulo pa je u Tokio otputovala bez njega, suigrača mu Khrisa Middletona te Devina Bookera iz Phoenixa. Upravo su Holiday i njegova neumorna obrana na najboljim protivničkim bekovima bili razlika u ekipi koja se blamirala na startu priprema, ali je naposljetku ipak osvojila olimpijsko zlato. Holiday i Middleton postali su prvi suigrači nakon Michaela Jordana i Scottieja Pippena 1992. koji su istog ljeta osvojili NBA i olimpijski naslov.
Unatoč nevjerojatnih nekoliko mjeseci, a posebno tjedana, on i dalje nije najtrofejniji sportaš u obitelji. Njegova supruga Lauren, zbog čije je bolesti na neko vrijeme Jrue bio prekinuo svoju karijeru, bila je fantastična nogometašica, svjetska prvakinja i dvostruka olimpijska pobjednica s američkom reprezentacijom.
Progonio najbolje protivničke igrače i savijao obrane
U pobjedi 87:82 u finalu protiv Francuske Holiday je postigao 11 poena, što je na razini njegovog prosjeka na turniru (12.3), na kojem je bio četvrti strijelac reprezentacije. U polufinalu protiv Australije je s 11 poena, osam skokova i osam asistencija bio blizu triple-doublea, koji je neusporedivo teže ostvariti u FIBA-inoj nego NBA košarci.
Ali njegova prava vrijednost bila je na drugom kraju terena, u maltretiranju najboljih protivničkih bekova, bilo Pattyja Millsa u polufinalu, bilo Evana Fourniera u finalu. Francuskog kolegu iz NBA lige natjerao je na dvije ključne izgubljene lopte, a onda u posljednjoj minuti uhvatio skok u napadu nakon promašenog slobodnog bacanja i praktički zapečatio pobjedu i četvrto uzastopno olimpijsko zlato američkih košarkaša.
"Kad imaš igrača kojeg možeš staviti na najboljeg protivničkog igrača, to im otežava život, a nama ostalima olakšava", rekao je Draymond Green, i sam jedan od najboljih defenzivaca prošlog desetljeća. "Ali bio je fantastičan i u napadu. Obrana je poput ograde pa trebaš tipa koji će saviti tu ogradu. On ju je savijao na svakoj utakmici, a za njim je dolazio veliki Kevin Durant i zabijao", opisao je Holidayevu ulogu Green.
Bilo bi lako razumjeti Holidaya, Middletona i Bookera da su nakon finala otkazali nastup u reprezentaciji, ali svi su došli u Japan nekoliko dana nakon ostatka reprezentacije i praktički bez ijednog treninga zaigrali na prvoj utakmici turnira. Tada su Francuzi bili bolji, ali do finala su se američki mehanizmi dovoljno uigrali da potkrijepe igračku kvalitetu.
"To što je Jrue došao i ispunio ono na što se obvezao jedan je od glavnih razloga što imamo zlatnu medalju", zaključio je Green.
NBA superzvijezde smatraju ga čuvarom protiv kojeg je najteže igrati
Durant, Damian Lillard i Paul George samo su neke od NBA superzvijezda koje su Holidaya navele kao najboljeg obrambenog igrača lige ili čuvara protiv kojih im je najteže igrati. Uostalom, promijenio je tijek serije finala protiv Phoenixa kada je preuzeo Chrisa Paula kao primarni čuvar. Pa ipak, nikad nije izabran za najboljeg defenzivca lige jer njegova snaga nije u ukradenim loptama i blokadama, koje se vide u osnovnoj statistici, nego u proganjaju protivnika po cijelom terenu, trošenju njegove energije i tjeranju na pogreške.
Takav mentalitet "psa", kako zovu borbene i neumoljive igrače, začudo nije stekao u teškom djetinjstvu, kakvo su imali mnogi njegovi kolege. Jrue je odrastao u košarkaškoj obitelji u Los Angelesu. Oboje roditelja su igrali na koledžu, braća Justin i Aaron također su u NBA ligi, a i sestra Lauren igrala je na sveučilištu UCLA, baš kao i on.
Ostatak života obilježila mu je druga Lauren
Na UCLA-u je, u svojoj jedinoj sezoni u Bruinsima prije odlaska u NBA, upoznao drugu Lauren, koja će mu obilježiti ostatak života. Lauren Cheney još je bila studentica kada je 2008. osvojila prvo olimpijsko zlato s američkom nogometnom reprezentacijom.
Jedna mu je navijačica prišla i tražila ga autogram, misleći da je njegov suigrač Darren Collison. Nakon što joj je objasnio da nije, Lauren, koja je sve promatrala sa sjedala iza klupe, dobacila mu je: "Ne brini se, ti si slađi od Darrena."
Vjenčali su se 2013., na ljeto nakon njegove jedine All-Star sezone i trejda iz Philadelphije u New Orleans, koji je označio početak zloglasnog Procesa u kojem su Sixersi godinama tankirali dok se Joel Embiid i Ben Simmons nisu iskristalizirali kao zvijezde.
Tri godine kasnije čekali su prvo dijete kad je Lauren doznala da ima tumor na mozgu. Samo nekoliko tjedana nakon što je rodila curicu, išla je na opasnu operaciju, a Jrue je košarku stavio u drugi plan i uzeo slobodno kako bi se mogao brinuti o njoj i kćerkici, potpuno spreman prekinuti karijeru bude li to situacija zahtijevala.
Nasreću, Lauren se uspješno oporavila, a Jrue se Pelicansima vratio nakon nepuna dva mjeseca. Krajem prošle godine dobili su i prvog sina. Nedugo zatim stigao je poziv iz Milwaukeeja.
Ali posljednjih 17 dana bili su mu najsadržajniji u životu. Navečer 20. srpnja slavio je naslov NBA prvaka. Dva dana poslije imao je šampionsku paradu po Milwaukeeju. Još dva dana poslije letio je za Japan. I danas si je okačio olimpijsko zlato.
Do njega nije došao kao najbolji igrač, ali bez njega ostali možda uopće ne bi ni došli.