"OVO je katastrofa, pa što se to zbiva u našem gradu?", iako nevoljko, komentirao je Joško Svaguša, vršitelj dužnosti predsjednika Hajdukove uprave, još jedan pokušaj atentata koji se može usko povezati s krugom menadžerskih psina što već godinama mirišu krv oko splitskog kluba.
Svaguša, jasno, tvrdi da Hajduk nema apsolutno nikakve veze s pokušajem likvidacije Marija Franića, menadžera napadača Ivana Rodića, kao i da se u klubu ne susreću s menadžerskim pritiscima.
Mario Franić javio nam se iz splitskog KBC-a, do kojeg se sam dovezao nakon što mu je još uvijek nepoznat muškarac propucao obje natkoljenice. Franić je ranije napustio susret Hajduka i Lokomotive, i danas tvrdi da je to netko vidio i dojavio. Ne dvoji da se radi o pokušaju likvidacije koji ima veze s Hajdukom.
"Bez uvijanja kritizirao sam sve što ne valja! To je očito nekome zasmetalo. Rodiću je odmalena bio san da zaigra u Hajduku. Samo zato sam se prihvatio tog posla. Rodića je htio Ante Miše, no onda se svašta desilo u Hajduku. Tamo se zadnja dva mjeseca odvija pravi horor. Neki dan sam razgovarao sa Šurjakom. Tražio sam da puste Rodića da ide, jer ne igra", kaže Franić u dahu te posebno ističe situaciju u kojoj se našao ovih dana, kada mu je prišao jedan dobar prijatelj Hajdukovog dioničara:
"Od mene je tražio 20 posto od Rodićevog transfera. Nisam pristao na to. Nema šanse. Ne mogu govoriti konkretno o imenima, ali oni o kojima se radi prepoznat će se. Sve će se uskoro doznati. Ako policija ne odradi svoj posao, ja ću ih naći. Neću ništa prepustiti slučaju. Bio sam prvak Europe u tajlandskom boksu, zapovjednik antiterorističke jedinice. Sportaš sam, a to su jadnici i kukavice. Rodić u Hajduku još nije dobio ni sto kuna. Taj je klub leglo kriminala".
Lideru Hajduka nikako nije bilo drago što ga telefonski uznemiravamo u nedjeljno jutro, ali sigurni smo da se "prvi splitski pekar" uredno prekrižio kada je čuo o čemu se radi.
"Marija Franića poznajem godinama i nemam apsolutno ništa protiv njega. Mislim da ovaj slučaj nema veze s Hajdukom. Mi ovdje pošteno radimo svoj posao."
Što će učiniti Željko Kerum?
Najvjerniji se splitski navijači s tom konstatacijom nikako neće složiti. O tome će najbolje posvjedočiti njihove poruke na zidovima i transparentima, u kojima je "mafija" lajt motiv. Igrače i upravu izviždali su čak i nakon jučerašnje pobjede, prve u novoj sezoni.
Trebao je to biti trobod koji će Hajduk podignuti iz pepela, ali najnoviji događaji sugeriraju da je klub kakvog se sjećamo odavno mrtav. Lako je za nogomet, o njemu se na Poljudu ionako već godinama ne raspravlja na zdrav način. Ništa bolje od rasprave ne izgleda niti djelovanje Hajdukovih funkcionera.
Privatizacija Hajduka, koju je potpisao Mate Peroš, označena je kao povijesni moment i prekretnica za klub koji konačno okreće novu stranicu i distancira se od nepogoda koje su ga godinama potresale. Jedna od tih nepogoda bili su i strahoviti pritisci menadžera koji su slagali Hajdukovu momčad. Nisu se nova lica Hajduka ustručavala hvaliti da su klub riješili Siniše Šoše, menadžera bez licence, koji je ionako bio izvršni suradnik puno krupnijih riba. Šoše danas radi u tišini, ali oko Hajduka se opet puca.
Najveći Hajdukovi dioničari također su doprinijeli kaosu u klubu, koji se ocrtava i na katastrofalnim rezultatima. Struje su se podijelile, ali ulaskom Grada u vlasničku strukturu kluba, gradonačelnik Željko Kerum postao je apsolutni gazda i o njemu će uvelike ovisiti Hajdukov daljnji put. Baš kao što bi i Hajduk mogao biti ključni faktor za Kerumovu političku budućnost. Gradonačelnik je itekako svjestan što se događa na Poljudu, no pitanje je kakve su njegove aspiracije i kakve će poteze povući da s Hajduka skine etiketu mafijaške udruge.
Sjećanje na momčad koja se slagala iz Lepoglave
Danas se to čini kao jako težak zadatak, jer slučaj Franić brzopotezno evocira uspomene na vremena kada se Hajdukova momčad slagala iz Lepoglave.
Nadalje, tu je i slučaj Luke Bonačića. 15. ožujka 2006. godine dvojica mladića bejzbol palicama pretukli su trenera Hajduka uslijed sačekuše ispred njegovog stana u Splitu. Dvojac nikada nije pronađen, a Bonačić je napustio Hajduk, ali i Split te se zaputio prema Iranu, gdje je s tamošnjim klubom ostvario velik uspjeh, plasman u finale Azijske Lige prvaka. Bonačić nas je izbavio iz neznanja, kada se javio iz Irana i ustvrdio kako je nastradao zbog nadarenog centarfora Nikice Jelavića koji ima tu sreću da mu o karijeri skrbi nešto poznatiji striko istog imena i prezimena, inače student agronomije, a u slobodno vrijeme šef famoznog knežijskog klana, oslobođen optužbi za pokušaj ubojstva Vjeke Sliška, a kojem se i danas sudi za ubojstvo slučajnog prolaznika Zorana Dominija.
Bonačić je dao natuknuti i da su neki od njegovih nasljednika također napustili Hajduk zbog pritisaka mafije, koju su mnogi poistovjećivali sa Šošinim likom i djelom. Ulica je, pak, pričala da suradnik menadžerske agencije Pharos Sport koja skrbi i o karijeri Ante Rukavine zapravo samo obavlja prljave poslove za braću Momčilović, Nikicu Jelavića te obitelj Petrač.
Pokušaj ubojstva Marija Franića neće ostati samo u kriminalnih margina Hajduka, već će podsjetiti da hrvatski nogomet i dalje diše na škrge u raljama mafije.
9. lipnja 2005. godine na stubištu ispred svog stana u Korčulanskoj ulici u zagrebačkom naselju Trnje ubijen je Dino Pokrovac, nogometni otac nekad velike Dinamove zvijezde Nike Kranjčara i čovjek od povjerenja Hajdukovog rukovodstva, koji je skrbio i o nogometnoj karijeri Srđana Andrića, Marija Carevića, Almira Turkovića, Petra Krpana, Danijela Hrmana te Dine Drpića. Direktor Fredi Fiorentini u ime kluba tada nam je kazao je Hajduk izgubio dobrog suradnika i velikog sportskog prijatelja. Za počiniteljem ubojstva nakon više od dvije godine i dalje se "intenzivno traga", naravno uz kontinuirani priljev korisnih indicija.
2. srpnja 2005. godine na zagrebačkom Kaptolu zapaljen je automobil Dinamovog trenera Josipa Kužea, 6. ožujka 2006. godine izvršeno je razbojstvo nad voditeljem kasina u Vodicama, poslovnim partnerom Davora Šukera. Počinitelji do danas - nisu otkriveni.
To su samo neki od događaja koji su obilježili hrvatsku nogometnu scenu u njezinoj novijoj povijesti. I udarili temelje za mafijaškim tonovima obojenu budućnost. Koja traje i traje...