DINAMO je na najnevjerojatniji način ispao iz Lige prvaka nakon što je poslije 1:2 u prvoj utakmici u Maksimiru u uzvratnoj utakmici 3. pretkola Lige prvaka odigrao 2:2 s AEK-om u Ateni. Hrvatski prvak vodio je 2:0 golovima Šutala iz 45. i Ljubičića iz 65. minute da bi u rijetko viđenoj nadoknadi primio dva gola i ispao.
AEK je u 92. smanjio preko Arauja i osigurao si produžetak, a onda je u desetoj minuti sudačke nadoknade Livaković obranio penal Garciji, ali je Vida natrčao na odbijenu loptu i pospremio je u gol za 2:2 i veliko slavlje AEK-a. Dinamo će europsku avanturu nastaviti već u četvrtak kad u prvoj utakmici play-offa Europa lige dočekuje prašku Spartu.
Da je Petković metar dalje očistio korner iz kojeg je Araujo zabio za 1:2, ili da je lopta pala deset centimetara dalje od Ljubičićeve ruke, očajno Bišćanovo vođenje utakmice provuklo bi se u par rečenica izvještaja najvjerojatnije lude pobjede Dinama u paklu Atene i prolaska u play-off Lige prvaka.
Jedinu izmjenu Bišćan je napravio u 86. minuti
No nakon što je sreća konačno u ovoj sezoni malo pomazila Dinamo u vidu nesavladivog Livakovića i "messijevskog" poteza Petkovića, brutalno ga je kaznila u sudačkoj nadoknadi zbog neshvatljivih odluka njegova trenera kojemu je klupa kluba kao što je Dinamo u ovoj fazi karijere možda ipak još pretežak zadatak.
Jer kako drukčije objasniti da je Bišćan prvu izmjenu napravio tek u 86. minuti dok je njegov kolega s druge strane do tog trenutka napravio svih pet i sa svima pogodio. Da, postoje utakmice u kojima igrači signaliziraju klupi da mogu još igrati i da nisu umorni, ali Dinamo je u Ateni imao previše igrača ispod nivoa ove utakmice koje bi odlučniji trener odavno izvadio.
Mihaljičenko i Moharrami pogubili su sve moguće duele na bokovima, Ivanušec na utakmicu nije došao, a kako se utakmica bližila kraju, igrači su ponovno fizički pali i sve teže su se nosili s naletima AEK-a koji nije igrao ništa posebno, ali do sudačke nadoknade, samo zahvaljujući nadrealnom Livakoviću, nije zabio barem dva gola.
Dinamo u Ateni ništa nije odigrao
Bišćan je nakon poraza u prvoj utakmici najavio da će svoje igrače povesti u rat, ali se nije postavio na takav način nego je čitavu utakmicu prepustio igri slučaja na obje strane pa - što bude. Dinamo ni u jednom trenutku ove utakmice nije uspio uspostaviti nekakvu dominaciju na terenu ili Grcima nametnuti svoju igru.
Nije uspio dobiti bitku na sredini terena, a prema naprijed je bio previše sterilan i uglavnom bezopasan. Sve se svodilo na neke rastrgane akcije, prekide i pogreške jednih i drugih, ali u takvoj kaotičnoj utakmici Bišćanova momčad došla je do 2:0 i ogromne prednosti koju je početnički prosula na rijetko viđeni način.
Vratio se tako među Dinamove navijače zločesti duh "starog Dinama", koji gubi nemoguće i za kojeg se smatralo da je odavno negdje ispario, ali kojeg je probudio njegov trener. Je li bilo mjesta za Drmića ili Emrelija kod 0:2 koji bi u situaciji kad je AEK jurnuo u napad mogli iskoristiti ogroman prostor i dotući Grke?
Bišćan je imao puno opcija, ali je odabrao sa strane gledati kako mu se momčad raspada
Je li se moglo Ljubičića spustiti na beka umjesto beskorisnog Mihaljičenka, a Ristovskog na desnog beka gdje se Moharrami patio s Pinedom i Garcijom? Je li taj Kaneko mogao nešto napraviti? Je li mogao Ristovski otići na beka pa ući Perić ako se znalo da će biti napucavanja u šesnaesterac i puno visokih lopti?
Je li, na kraju priče, netko nekako mogao ubiti još koju minutu te sudačke nadoknade da ne dođe do penala za 2:2? Strašno puno opcija imao je Bišćan u završnici ove utakmice da je barem pokuša do kraja odvesti na svoj mlin. No on je odabrao stajati sa strane i šutke gledati epski raspad svoje momčadi kojoj ni na koji način nije pomogao. Ništa slično dugo nije viđeno na Dinamovoj klupi.
To može proći u Rudešu, Olimpiji i Rijeci, bez da se itko uvrijedi, ali tako se ne vodi klub kao što je Dinamo. I što sad? Hajduk bježi pet bodova, a već u četvrtak na Maksimir stiže praška Sparta u play-offu Europa lige. Ispadanje od prvaka Grčke ne može se doživjeti kao potpuna tragedija iako se može doživjeti način na koji se ispalo.
Krajnje je vrijeme da se svi u Dinamu zapitaju što rade
No eventualno ispadanje i iz Europa lige za klub Dinamovih ambicija i budžeta bio bi ogroman kiks iako bi mogao biti realnost kad odu Ivanušec, Šutalo i Livaković. Bišćan ima dva tjedna da pokaže da je nešto naučio iz ovog očajnog otvaranja sezone i da momčad kojoj je pobjeđivanje u HNL-u i Europi bilo kao "dobar dan" vrati na put s kojeg je potpuno skrenula.
Isto vrijedi i za ljude u Dinamovoj upravi koji se hitno moraju dogovoriti tko tu zapravo o čemu odlučuje, a onda dovesti igrače koji će odmah biti pojačanja. Ne mogu preko noći naći novog Ivanušeca i Šutala, ali se ne smiju zadovoljiti ni s igračima poput Mihaljičenka, Bernauera i Kaneka. Dinamu trebaju rješenja odmah.
U protivnom bi svi skupa u povijest mogli otići kao arhitekti jedne od najslabijih Dinamovih sezona u novijoj povijesti. Dočekani su kao veliki dinamovci i kao ljudi koji će odvesti Dinamo u novu eru. Vrijeme je da pokažu da su za to sposobni.