Pametni Hajduk
HAJDUK je pobijedio Lokomotivu 2:1 na Maksimiru u utakmici koja naizgled ne nudi neke posebne zaključke. Vodeća momčad lige slavila je protiv predzadnje. Međutim, utakmica je ponudila još jedan pokazatelj razvoja momčadi Gonzala Garcie. Nije to bila dominacija, niti se Lokomotiva samo branila i čekala poraz. Nikica Jelavić pripremio je kvalitetan plan, ali Hajduk je pronašao način da ga probije.
Garcia je uoči utakmice rekao da je Lokomotiva protivnik kojeg je teško analizirati jer često mijenja način igre i sustave, ali stručni stožer Hajduka taj je zadatak odradio odlično. Garcia je prepoznao što mu protivnik oduzima, ali još važnije, što mu ostavlja. Odrekao se dijela sigurnosti kako bi dobio više mogućnosti za stvaranje prilika. Pogodio je i Hajduk slavi zasluženo, iako nije odigrao savršenu utakmicu.
Hajduk nije pokušavao ono što mu Lokomotiva nije dopuštala
Lokomotiva se od početka branila izrazito agresivno, s naglašenim praćenjem igrača čovjek na čovjeka. Njezina se obrana spuštala u liniju s petoricom, ali pritom nije nužno stajala duboko. Jelavićevi igrači uspješno su zatvarali međuprostore i oduzimali Hajdukovim veznjacima vrijeme za primanje i distribuciju lopte.
Fayad i Del Moral teško su pronalazili slobodne pozicije, a Dalisson je gotovo cijelo prvo poluvrijeme bio odsječen od igre. Hajduk nije mogao normalno razvijati kombinacije kroz sredinu, što je jedan od zaštitnih znakova ove ekipe. Garcia nije inzistirao na tome da se protivnika pod svaku cijenu probija na uobičajen način. Hajduk je nastavio graditi napade s trojicom igrača u posljednjoj liniji, ali je umjesto upornog traženja veznjaka izrazito često preskakao sredinu.
Marešić je dugim loptama tražio Hurama i Hrgovića na lijevoj strani, dok su Šego i Šutalo sudjelovali u napadanju prostora na suprotnoj. Ideja je bila jednostavna. Ako Lokomotiva agresivno prati igrače i zatvara mogućnosti dodavanja između linija, ostavlja prostor iza posljednje linije. Hajduk je tijekom utakmice pokušao čak 67 dugih lopti, od kojih su 34 bile uspješne. Za momčad koja je imala 60 posto posjeda to je vrlo značajan broj.
Najbolji primjer dogodio se u 36. minuti. Marešić je fantastičnom dugom loptom pronašao Hrgovića iza Lokomotivine obrane. Hajdukov bek zaobišao je Posavca, ali je promašio prazna vrata. Minutu poslije nova dubinska lopta stigla je do Šege, koji ju je odložio Huramu za udarac iz teškog kuta.
Hajduk je uporno udarao na ono što mu je Lokomotiva postavkom otvorila, a ne ono što je zatvorila. Umjesto frustrirajuće utakmice kakve smo znali gledati protiv ovakve postavke, gledali smo Hajduk koji je pronalazio načine da bude opasan.
Zašto je Hajduk mogao prihvatiti veći rizik?
Takav pristup ima svoju cijenu. Dio okomitih lopti bit će presječen, a s visoko postavljenim igračima suparniku se otvara prostor za tranziciju. Lokomotiva je to nekoliko puta pokazala, posebno brzim prebacivanjima igre na svoju lijevu stranu. U osmoj minuti Dušan Vuković pobjegao je Hajdukovoj obrani i zabio, nakon što je Hrgović zakasnio s izlaskom i pokvario ofsajd zamku.
Pogodak je bio posljedica obrambene pogreške, ali Lokomotiva je i kasnije bila opasna kad bi probila prvi pritisak. Međutim, Garcia ima nešto na što se može osloniti bez obzira na način napadanja. To je iznimno kvalitetan pritisak nakon izgubljene lopte. Igrači su gotovo trenutno napadali suparnika, zatvarali dodavanja i često vraćali posjed prije nego što bi Lokomotiva organizirala napad.
Prema Sofascoreu, Hajduk je završio utakmicu s 53 osvojena posjeda, deset više od Lokomotive, iako je imao znatno više vremena na lopti. Brojka sama ne dokazuje kvalitetu pritiska nakon izgubljene lopte, ali uklapa se u ono što smo gledali. Garcia je dugo radio na tome i sada je to postalo dio prirode ove ekipe.
Najbolji dokaz bio je pobjednički pogodak. Nakon što je Šego u 45. minuti iz slobodnog udarca pogodio živi zid, Lokomotiva je pokušala izaći. Šutalo je osvojio loptu, Del Moral ubacio s desne strane, a Ron Raçi, koji je nakon prekida ostao u napadu, glavom zabio za 2:1. Hajduk si može dopustiti riskantnija dodavanja jer ima mehanizam kojim nastoji spriječiti protivnika da iz izgubljene lopte razvije opasan napad. On nije nepogrešiv, ali ovdje je omogućio da se veći rizik isplati.
Marešić je napravio nešto što se dogodilo samo jednom
U akciji koja je prethodila prvom pogotku Marešić je dobio loptu i prepoznao da su mu suigrači ispred zatvoreni. Umjesto dugog dodavanja, odlučio je sam krenuti kroz sredinu. Protiv obrane čovjek na čovjeka takav prodor stopera prisiljava nekoga da napusti svojeg igrača i preuzme onoga s loptom. Time se otvara prostor koji dotad nije postojao.
Marešić je upravo to napravio. Probio je prvu liniju pritiska, omogućio nastavak akcije na desnoj strani, odakle je lopta ubačena u kazneni prostor. Triantafyllou je povukao Šegu, dosuđen je kazneni udarac, a Marešić ga je realizirao.
Bio je to individualan potez igrača koji je razumio situaciju i prepoznao što protivnik radi. Takva sloboda u donošenju odluka jednako je važna kao i dobro postavljen sustav. Marešić je bio ključan igrač pobjede i već dugo je možda najvažnija karika zbog koje sve ostalo bolje funkcionira. Ovdje je Lokomotivu trebalo probiti dugim loptama (15/24 za Marešića) i iskakanjem kad ne ide dugom loptom. Napravio je oboje.
Lokomotiva je promijenila pristup, a Hajduk pronašao drugi način
Lokomotiva je u drugom poluvremenu postupno spuštala linije i smanjivala prostor iza obrane. Time je Hajduku oduzela dio mogućnosti koje je koristio u prvom dijelu, ali takva prilagodba imala je cijenu. Hajduk je mogao prići bliže protivničkom bloku i razvijati kombinacije kratkim dodavanjima. Dalisson je postao aktivniji, a sve češće smo gledali prepoznatljive trokute i suradnju nekoliko igrača na bokovima.
Garcia nije potpuno nadigrao Jelavića. Lokomotiva je odigrala kvalitetnu utakmicu, a 1.60 prema 1.21 očekivanih golova pokazuje da razlika u kvaliteti prilika nije bila golema, posebno jer je Hajdukovu statistiku podignuo kazneni udarac.
Hajduk je imao i problema s visokim i odbijenim loptama na svojoj polovici. Tu se osjetio izostanak Denisa Hadžikadunića, koji inače donosi sigurnost. Raçi je odigrao dobro i zabio, ali nisu isti profili stopera. Ipak, Hajduk je imao 14 udaraca prema Lokomotivinih sedam, 81 ulazak u posljednju trećinu prema 33 te 28 dodira u suparničkom šesnaestercu prema deset. Stvorio je dovoljno za zasluženu pobjedu.
Hajdukova struktura ostaje ista, ali način igre postaje fleksibilniji
Najvažniji zaključak nije da je Garcia smislio nešto revolucionarno, nego da unutar istog modela može koristiti različita rješenja. Kad je Lokomotiva zatvorila sredinu, Hajduk je napadao prostor iza obrane. Kad je spustila linije, dobio je prostor za kombinacije. Kad je gubio loptu, oslanjao se na pritisak koji je njegova konstanta. A kada je trebalo individualno prepoznati prostor, Marešić je to učinio.
To je pokazatelj sazrijevanja momčadi, ali i trenera. Dobar trener ne mora odustati od svojeg modela da bi se prilagodio protivniku. Mora znati koju prednost staviti u drugi plan, koji rizik prihvatiti i gdje pronaći novu. Garcia je protiv Lokomotive upravo to pokazao.
