MANCHESTER CITY svladao je PSG u uzvratnoj utakmici polufinala Lige prvaka te se s ukupnih 4:1 plasirao u prvo finale u svojoj povijesti.
Pep Guardiola će konačno igrati najglamurozniju utakmicu svjetskog nogometa, iz petog pokušaja u Cityju i prvi put nakon punog desetljeća čekanja. S obzirom na veliki kapital iz prve utakmice, prolaz Cityja je bio očekivan, ali je neobičan način na koji je ostvaren.
Od Pepa očekujemo da pobjeđuje i prolazi pepovski, a to sinoć nije bio slučaj. Guardiola je u finale prošao onako kako je godinama ispadao. Igrao je antipepovski i ovog puta mu se to isplatilo.
Pep se na isti način opekao sedam puta
Postoji jasan uzorak svih Pepovih poraza u nokaut-fazi Lige prvaka otkad je otišao iz Barcelone. Guardiola, suprotno uvriježenom mišljenju, svoju taktiku u velikoj mjeri prilagođava specifičnim kvalitetama jakih suparnika, a takav pristup posebno dolazi do izraza kada je ulog, a samim time i oprez, najveći mogući.
Katalonac bi u tim utakmicama sustav i navike svojih igrača pokušao promijeniti preko noći. Bayern, a kasnije i City - poznate strojeve koji kontroliraju sve što se događa na terenu - pokušao je pretvoriti u nešto što nikad nisu bili. Nekad bi na čistu kvalitetu ili dobar dan njegove momčadi pobijedile i prošle dalje i u tako postavljenoj igri.
"Moji igrači su svakog dana bili maksimalno koncentrirani. U prvoj utakmici smo zabili gol kroz živi zid, a u ovoj sada je Marquinhos pogodio gredu u prvom poluvremenu. Vrlo lako se ispadne iz Lige prvaka. Manchester United je titule osvojio tako da se John Terry poskliznuo i tako da su zabili gol u posljednjoj minuti protiv Bayerna. Real je osvojio Ligu prvaka protiv Atletica u 93. minuti. Ništa nije teško kao Liga prvaka", rekao je Katalonac nakon susreta kada je opravdano istaknuo faktor sreće kao onaj koji često presuđuje u ovakvom formatu. Međutim, nije slučajnost da je Pep u sedam europskih sezona zaredom ispadao uz neprepoznatljivu igru, ponekad i od osjetno slabijih suparnika.
Proaktivnost, težnja za nadigravanjem na svakom dijelu terena, rješenja za okomito probijanje suparničkih linija, dolazak u završnicu s puno igrača - sve ono što je Bayern i City krasilo kroz cijelu sezonu ustupalo je u ključnim utakmicama mjesto kroničnom oprezu i željom da se pod svaku cijenu pokuša izbjeći rizik. Ironično, baš su u tim utakmicama njegove ekipe, totalno pogubljene u nepoznatom sustavu, bile razbijene zahvaljujući suparničkim kontranapadima i vlastitim neprisiljenim pogreškama. Pepu, nogometnom krojfistu, uvijek se iznova kao bumerang vraćala poznata Cruijffova poslovica o tome da je najveći rizik u nogometu uopće ne riskirati.
Pep je i protiv PSG-a napravio jako puno korekcija u odnosu na ono što većina fanova od njegovih momčadi očekuje. Ali ovaj City je drugačija momčad od svih koje je dosad imao.
Nekoliko sezona je gradio momčad koja može igrati i antipepovski
Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je Guardiolina ekipa na svojem terenu imala 44% posjeda i 60 dodavanja manje u odnosu na suparnika u prvom poluvremenu. A još je nevjerojatnija činjenica da je City to htio i da je bio postavljen tako da iz kontre kažnjava visoko postavljenog suparnika. Pep je protiv PSG-a upotrijebio recept koji su godinama svi koristili protiv njega. Postoji nekoliko razloga zašto mu je ovaj put to pošlo za rukom, a taj proces nije bio ni kratak ni jednostavan.
Pep je godinama uvodio minirevoluciju u svoju ideju, koja je danas postala standard. City gotovo sve velike utakmice igra s dvojicom centralnih veznih igrača koji su u posjedu vrlo često ispred lopte i zaduženi su za obranu suparnikove tranzicije. To je velika promjena u odnosu na period kada je u srcu terena uglavnom imao tek jednog zadnjeg veznog igrača.
U prvoj sezoni u Cityju ispao je od Monaca u četvrtfinalu tako što je primio šest golova u dvije utakmice. Najdefenzivniji veznjak u tim dvobojima bio mu je Yaya Toure, dok je danas gotovo nezamislivo da izađe na teren bez dva igrača iz trojca Fernandinho-Gündogan-Rodri. Uz uigrane rotacije s bekovima koji po potrebi mogu dodatno zatvoriti sredinu terena, njegova momčad danas puno bolje brani kontranapade i manje je ranjiva kada izgubi loptu.
Jako su bitni i profili i kvaliteta igrača u zadnjoj liniji. Ključan čovjek je Ruben Dias, stoper koji je instantno podigao kvalitetu cijele zadnje linije. Svojim čitanjem igre, pravovremenim preuzimanjem suparnika i igrom u duelu dao je zadnjoj liniji dimenziju više. Danas City nije samo ekipa koja je vrhunska u presingu nego se može braniti i kada suparniku prepusti loptu. Brzina i eksplozivnost Kylea Walkera, koji u svakom trenutku može zatvoriti dubinu i braniti široki prostor, nešto je što Pep dosad nije imao. A kada se znate i možete obraniti, kvaliteta koju De Bruyne, Mahrez, Silva i drugi imaju prema naprijed uvijek može riješiti utakmicu.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Ovaj City nije najpepovskija momčad koju je Guardiola ikad imao, ali je raznovrsnija od gotovo svih koje je vodio u posljednjih deset godina. Danas se City u polufinalu Lige prvaka može obraniti u niskom bloku protiv jedne od najboljih ekipa na svijetu, dočekati dva uboda u kontranapadu i pobijediti. To je važna stvar ne samo za ovu momčad nego i za Pepovu trenersku evoluciju.
Drugo poluvrijeme pokazalo je svu Cityjevu moć
Prvi dio odigran je najvećim dijelom na Cityjevoj polovici. PSG je uvlačenjem Neymara i Di Marije imao višak u sredini terena, ali blok domaćih bio je dovoljno kompaktan da iskontrolira Parižane u najopasnijim zonama. De Bruyne i Silva su kao prva linija obrane u formaciji 4-4-2 pomagali veznoj liniji, koja nije ostajala razvučena po terenu i PSG nije imao puno rješenja.
Vodeći gol pao je zahvaljujući nevjerojatnom pasu Edersona. Brazilski golman omogućuje Cityju da opasan po suparnički gol bude i kad loptu ima u vlastitom petercu, što je luksuz kakav nema nijedna ekipa na svijetu. Zinčenko je odlično ušao u dubinu, a to je bio segment koji je engleskoj momčadi nedostajao u prvom poluvremenu utakmice u Parizu, kada nije imala igrače koji bi tražili prostor iza leđa zadnje linije.
Mahrezov gol u prvom dijelu načeo je goste, a tempo i pristup Cityja su ih u drugom poluvremenu slomili. Pep je odlučio da se ne želi braniti toliko blizu svojeg gola, podigao je linije i budući prvak Engleske presingom je uništio suparnika. PSG se većinu drugog dijela mučio da s loptom izađe iz zadnje linije. Bekovi su rano odlazili visoko, Marquinhos i Kimpembe im nisu mogli odigrati pas i City ih je s agresivnim De Bruyneom i Silvom puno lakše tjerao na pogreške.
Činjenica da je City sposoban unutar jedne utakmice ovako efikasno promijeniti obrambeni pristup dovoljno govori o njegovoj snazi. Može spustiti ili podići tempo utakmice i kad ima loptu i kad je ima suparnik. Može strpljivo graditi, može zabijati nakon jedne duge dubinske lopte i može napadati iz kontre. Stroj koji je Pep izgradio u Engleskoj i porušio sve moguće rekorde kompletniji je nego ikad, ali za savršen kraj i vrhunac rada na Otoku će morati pobijediti u najvećoj utakmici klupske povijesti.