"MORAMO biti zadovoljni. Izborili smo bod kompaktnošću i borbenošću. Hapoel je dobra ekipa, mislim da smo dali maksimum. Najrealniji je rezultat 0:0. Veseli me da smo iza bili čvršći i kompaktniji. Sad moramo to nadograditi da spajamo akcije prema naprijed i pobjeđujemo u budućnosti ovakve utakmice", rekao je nakon utakmice u Bukureštu trener Dinama Mario Kovačević i na taj način pokušao opravdati prezentaciju Plavih kao dobar rezultat.
Već smo pisali da Dinamo nije odigrao dobru utakmicu. Sivilo užasnog travnjaka prelilo se na obje ekipe, a Kovačevićevi igrači nisu uspijevali u ključnim trenucima donijeti dašak kvalitete koji bi im omogućio kvalitetno istrčavanje kontre i ugrozu suparničkog gola. Dinamo je na individualnoj razini odigrao užasnu utakmicu, a u takvim uvjetima bilo je teško provesti bilo kakav plan igre.
Tko je kriv za to? Može li se i treba li se trener izuzeti iz razgovora o smjeni kada mu cijela momčad nije u formi, a apsolutno nijedan igrač ne pokazuje znakove kvalitete kojom je Dinamo u proljetnom dijelu prošle sezone promarširao SHNL-om i uvjerljivo osvojio naslov prvaka?
Viking kao prekretnica
Treba krenuti od činjenica. Dinamov strmoglavi pad krenuo je nakon ispadanja od Vikinga u play-offu Lige prvaka, nakon kojeg je i Kovačević koristio "ispriku" da se momčad još nije trgnula od tog šoka. Dinamo je u tom dvomeču bio bolja momčad, no presudila je upravo kvaliteta u ključnim trenucima kada su igrači Vikinga pokazali više odlučnosti i koncentracije i tako prošli dalje.
Zvonimir Boban priznao je da je i prije tih utakmica trebao riješiti vratarsko pitanje, koje je moglo donijeti prevagu, a Kovačeviću nisu pomogli ni odlasci Monsefa Bakrara i Gabriela Vidovića, zbog kojih je Dinamova srednja i napadačka linija bila dodatno razrijeđena za najbitnije utakmice u sezoni.
Nakon tih utakmica počela je hajka na Kovačevića, no nije bila opravdana. Danas, dvadesetak dana nakon te utakmice, Kovačević je opravdano u puno težoj situaciji. Dinamo je u sljedeće četiri utakmice pobijedio samo jednom, a još je važnije što pritom nije pokazao da se njegova igra razvija ili da momčad izlazi iz krize, nego su problemi iz utakmice u utakmicu postajali sve vidljiviji.
Kvaliteta igrača
Dinamo je protiv Vikinga imao obrise igre, ali priječila ga je upravo kvaliteta i forma pojedinih igrača koja se pokazala presudnom. Tada, a i u utakmicama nakon toga, treneri poput Marija Carevića uočili su očit problem na Dinamovim krilima i nemogućnost da ona naprave višak u situacijama jedan na jedan i time stvore dodatan prostor za suigrače, čime bi se i sama igra Plavih otvorila.
Na krila su se nadovezali i ostali, ključni igrači. Miha Zajc i Luka Stojković neprepoznatljivi su u veznom redu, a forsiranje Morisa Valinčića u obrani nije pomoglo ni u kreiranju stabilnosti u tom dijelu terena.
Dinamova uprava pokušala je "stvoriti" kvalitetu akvizicijama Luke Ivanušeca i Ikera Almene, no i ti transferi ostvareni su puno prekasno da bi ti igrači imali konkretan utjecaj na početku europske sezone. S druge strane, nedostatak prepoznatljive igre i stabilnosti stvara otežane uvjete za nove igrače, koji se ne mogu odmah prilagoditi kaosu koji trenutno vlada u igri Plavih.
Jedan ili dvojica ključnih igrača mogu istodobno ispasti iz forme. Kada gotovo cijela momčad tjednima igra ispod razine, pitanje više nije samo što se događa s pojedincima, nego što trener i njegov stožer rade kako bi im olakšali igru. Tu u prvi plan dolaze Mario Kovačević i njegovi suradnici.
Dinamo trenutačno nema dovoljno jasnih mehanizama kojima bi krila dovodio u situacije jedan na jedan, povezivao vezni red s napadom ili kroz automatizme stvarao prilike bez individualnog poteza. Ni obrambeno stvari nisu puno bolje jer momčad i dalje prečesto gubi kompaktnost, ostavlja previše prostora između linija i protivnicima omogućuje da relativno lako dođu u opasne situacije.
Početak kraja?
Kovačević nije uspio izvući reakciju momčadi da barem svojom energijom odgovori u takvoj situaciji. Kada biste maknuli imena klubova i natpise, ne biste u jučerašnjoj utakmici mogli dokučiti da se radi o susretu Europa lige i klubovima koji su zaslužili biti u tom natjecanju. Još je problematičnije što se isti nedostaci ponavljaju iz utakmice u utakmicu, bez jasnog znaka da ih momčad uspijeva ispraviti ili barem ublažiti.
Kovačević pritom ima svoje argumente. Momčad mu je tijekom ljeta mijenjana, puno novih igrača još uvijek je nespremno, a Ivanušec i Almena stigli su kasno. Sve to može objasniti zašto Dinamo još nije odličan. Puno teže može objasniti zašto je toliko bezidejan.
Upravo je riječ "maksimum" možda i najveći problem Kovačevićeve izjave. Dinamo već dugo nije ni blizu svog maksimuma, a sve je manje znakova da mu se približava. Baš zato ovaj trenutak sve više izgleda kao početak kraja.