KAPETANA kineskog kluba Zhejianga Franka Andrijaševića uhvatili smo u Japanu gdje ga u srijedu čeka dvoboj četvrtog kola grupne faze Azijske Lige prvaka protiv tamošnjeg Ventforeta Kofua. Andrijaševićeva momčad se nakon tri odigrana kola nalazi na dnu ljestvice s tri boda, ali ima i dalje velike izglede da prođe skupinu.
S najboljim igračem HNL-a sezone 2016./17., kad je Rijeka stigla do povijesne titule prvaka, razgovarali smo o kineskom nogometu, usporedili tamošnju ligu s HNL-om, ali se dotaknuli i aktualija vezanih za hrvatski klupski nogomet. Andrijašević nam je rekao da ga ove sezone prati puno više nego lani, kroz razgovor smo vidjeli da je upoznat sa svim detaljima i čuli prilično zanimljiv komentar na nikad čudniju sezonu elitnog ranga hrvatskog nogometa.
Igrate Azijsku Ligu prvaka. Možete li nam objasniti kakva su pravila tog natjecanja i kako se Zhejiang našao u krugu najboljih azijskih ekipa?
Prošlu sezonu smo završili treći i u play-offu smo direktnog rivala pobijedili 1:0, što nas je gurnulo u Ligu prvaka. Sjajno je to što smo u domaćem prvenstvu ponovili istu stvar pa ćemo i iduće sezone igrati ovo natjecanje. Iskreno, oduševljen sam kako to izgleda. Odemo malo do Australije, malo do Tajlanda, eto, sad smo u Japanu.
Nije loše. Koncept Lige je nešto drugačiji nego u Europi. Liga je koncipirana po uzoru na NBA. Znači, jedan dio se igra na Zapadu, u tom dijelu ždrijeba su arapske zemlje, a na Istoku smo mi, Japan, Koreja, Australija... Zato smo se u svlačionici zezali da s Ronaldom možemo igrati tek u finalu.
S obzirom na to koliko je Saudijska Arabija uložila novca ovog ljeta na elitne igrače iz Europe, a i Katar je potrošio prilično puno, koliko klubovi iz Kine mogu konkurirati snazi arapskih petrodolara?
Iskreno, moji se Kinezi ne uzbuđuju previše oko toga. Nitko se ovdje ne uspoređuje s njima. U Kini je fokus na Japanu ili Koreji, od njih želimo biti bolji, a ako se nešto desi više, super.
Možete li usporediti HNL i kinesku ligu?
U nekim stvarima su Kinezi ispred HNL-a, a u drugim je HNL jača. Što se tiče taktičke potkovanosti igrača, tehničkih kvaliteta ili nekog šireg razumijevanja nogometa, onda je tu HNL u prednosti. Međutim, neka nitko ni ne pomisli da Kinezi ne znaju igrati. Svake godine napreduju, a infrastruktura je drugi svijet za hrvatski nogomet.
Svaki stadion je krcat, ljudi dolaze na utakmice, a ovdje pričamo o ciframa od 60, 70 tisuća gledatelja. Dakle, pričamo o brojkama koje su za HNL nezamislive. Tu sam već treću sezonu i vidim koliko se moja momčad diže, koliko smo ove sezone napredovali u odnosu na prošlu.
Ovdje se od stranih igrača traži puno više nego kod nas. Tebi kao strancu, još ako si nositelj momčadi, nije dovoljno samo odigrati korektno svoju rolu i misliti onda da si odigrao super utakmicu. Ne, od tebe se ovdje očekuje da doslovce igraš sve, da nosiš ekipu, da si odgovoran za puno toga. No, kad se s vremenom navikneš na to, onda nije problem.
Kako bi Hajduk ili Dinamo prošli u Kineskoj ligi?
Teško pitanje. Znam samo da im na početku ne bi bilo lako. Mislim da bi prošlo neko vrijeme dok ne pohvataju sve. Da moja ekipa dođe u HNL, siguran sam da bi bili među najboljih četiri ili pet ekipa. U redu, možda ne bi bili prvaci, ali nikome s nama ne bi bilo lako. Španjolski trener Jordi Vinyals radi odličan posao, imamo dobru ekipu, podigli smo se, ozbiljniji smo nego prošle sezone i, uvjeravam vas, nismo loši.
Stignete li pratiti HNL ove sezone?
Puno više nego lani. Nekako se poklopilo da sam uspio pogledati gotovo sve što me zanimalo.
Kako komentirate ligu ove sezone. Nikad izjednačenije, ali dojma smo da razlog tome nije golem napredak Hajduka, Rijeke i Osijeka, nego šokantan pad Dinama. Slažete li se?
Apsolutno. Uvijek je bilo pravilo da, ako i pomišljaš biti ispred Dinama, moraš u serijama pobjeđivati i ne smiješ kiksati. Pravilo je bilo da čim staneš, čim usporiš, zaredaš s dva, tri kiksa, Dinamo ti odmagli na nekih 7, 8 bodova i to te mentalno ubije. Tada bi u pravilu prvenstvo bilo gotovo.
Sad je totalno druga priča. Ne znaš tko iz vrha više prosipa bodove. Moram priznati da me trenutačno stanje u HNL-u poprilično iznenadilo. Čak bih rekao da je Rijeka u blagoj prednosti. Ne radi kvalitete kadra i snage u odnosu na Dinamu ili Hajduk, već zbog toga što se na Rujevici može mirno raditi i što tamo pritisak ni blizu nije kao u Splitu ili u Zagrebu.
Evo, Leko je dobio otkaz, Bišćan je izdržao svega četiri mjeseca, a vidim da i Jakiroviću broje dane. U Rijeci se takve stvari ne događaju. Nakon sretne pobjede Dinama nad Lokomotivom, pomislio sam, ajde, došli su sebi i sad će to doći na svoje. No, protiv Varaždina su bod izvukli u zadnjoj sekundi.
Osijek se dolaskom Zekića dignuo, srušili su Hajduk na Poljudu, ali, evo, sad ih je Gorica razbila. Nikad ne reci nikad, ali sumnjam da se Osijek može uključiti u borbu za titulom. Ova tri su mu, po onome što su zasad pokazali, li-la. Nikoga ne vidim da baš odskače, tako da će jako zanimljiv biti zimski prijelazni rok da vidimo tko će koga dovesti.
Hajduk je počeo odlično, dobili su Dinama na Maksimiru, imali su pet od pet, a onda je došao poraz od Istre i sve je otišlo nizbrdo. Teško izlaze iz krize, u redu, sad su dobili Rudeša, ali realno, to nije to.
Dinamo ista priča. Ne vjerujem da će bilo tko puno toga promijeniti i prilično sam siguran da će nas do kraja čekati neizvjesna borba. Nemoguće je prognozirati prvaka. Imam osjećaj da će prvi biti onaj tko bude manje prosipao bodove.
Kako to tumačite?
Imam osjećaj da se Dinamo spustio na nivo HNL-a. Kako sam maločas rekao, prije je bilo strahovito teško s psihološke strane ulaziti u utrku s Dinamom. Znao si da svaku utakmicu moraš dobiti jer oni neće kiksati. Ili će kiksati manje od tebe.
A tako je jako teško igrati. Sad Dinamo nema veze s onim od prije par godina. U Ligi prvaka su igrali odlično, Europa ligu su prolazili rutinski, nikome nije bilo lako s njima igrati, a sad gube u laganoj grupi Konferencijske lige.
Zato smatram da je glavni uzrok ovako izjednačene lige ne rast ostalih klubova, već nagli pad Dinama na nivo HNL-a. Zašto je to tako, ne znam, nisam tu, ali očito je da su previranja u klubu dala svoje.
Spomenuli ste zimski prijelazni rok. Rijeka je trenutačno vodeća. Mislite li da će Mišković nešto napraviti da dodatno ojača momčad za napad na titulu ili je problem Rijeke manjak ambicije, što joj se često prigovara?
Na to gledam kao na dvosjekli mač. U Rijeci se nikad, čak ni one sezone kad smo bili prvaci, na igrače nije stavljao veliki teret. Istina, kad se osjetilo da možemo, da smo blizu, ambicije su porasle, ali u Rijeci se ne diže drama nakon kikseva i to zna biti dobro za atmosferu u momčadi. Evo, sad je bio remi s Lokomotivom. Ništa, ide se dalje. Nakon jednog takvog kiksa u Hajduku se sve sruši.
Zašto je to tako?
Ne znam, ali to je u Hajduku uvijek. Nije to stanje od jučer. Kako je počelo, ponadao sam se da je napokon došlo vrijeme, a onda se dogodila ta Istra i sve se rasulo. Ušao je nemir u ekipu, Leko je morao otići, a igrači kao da su izgubili samopouzdanje i sigurnost u sebe. Hajduk je doveo nekoliko dobrih igrača, ali i dalje to nije onako kako bi trebalo biti.
Kad ste se iz Belgije vratili u Rijeku, kratko vrijeme vam je bio trener Igor Bišćan. Bišćan je javno rekao da smatra da ga uprava na neki način sabotira i da mu odbija dovesti igrače s kojima bi mogao napraviti neki rezultat.
Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer me Bišćan vodio samo dvije utakmice. Igrali smo protiv Hajduka, a već na dan utakmice s Istrom je najavio da odlazi. Zašto, je li ga uprava sabotirala, kako kažete, ne znam. Prekratko sam radio s njim.
Je li vas iznenadilo da je dobio otkaz nakon samo četiri mjeseca u Dinamu?
Reći ću da me šokiralo. Stvarno to nisam očekivao. Mislio sam da će ostati u Dinamu dugo. Mlad je trener, zna posao, ima viziju, dinamovac je, imao je odlične rezultate s Rudešom, Olimpijom, Rijekom i mladom reprezentacijom. Ne znam što se dogodilo. Možda igrači koje je Dinamo doveo nisu bili igrači koje je on želio. Teško mi je to komentirati iz Kine.