IZ DANAŠNJE perspektive takvo nešto je nemoguće zamisliti, ali Dinamo je prije 14 godina bio u ligi za ostanak te je sezonu završio sa samo 47 bodova.
U nastojanju da otme naslov Hajduku, Dinamo je te sezone doveo sve što je valjalo u HNL-u i šire. Iz Libije je stiglo bivše "Hajdučko srce" Ivan Bošnjak, a iz Izraela Zoran Zekić. Ultra perspektivni Goran Ljubojević i Danijel Pranjić stigli su iz Osijeka, od Zagreba je kupljen Vedran Ješe, iz Varteksa Vladimir Vasij, iz Cibalije odlični Mario Lučić, a iz Rijeke je stigao Damir Milinović. Uz Eduarda da Silvu i Niku Kranjčara trebala je to biti momčad koja će se ozbiljno s Hajdukom potući za naslov.
No da neće biti tako, bilo je jasno već nakon prvih nekoliko kola. Dinamo je na otvaranju prvenstva u Stanovima protiv Zadra iščupao pobjedu 4:3 da bi sljedeću upisao tek u 7. kolu kod kuće protiv Hajduka 3:0. U međuvremenu je upisao četiri remija i poraz od Intera, ali ni nakon pobjede u derbiju nije znatnije popravio formu. Serijom groznih rezultata Dinamo je zimsku stanku dočekao na trećem mjestu s 27 bodova, tri manje od Intera i čak osam manje od Hajduka.
To je bio tek početak potresa na Maksimiru. Niko Kranjčar, miljenik zagrebačke publike, bio je u svađi i s trenerom Nikolom Jurčevićem i upravom pa ga je u senzacionalnom transferu u Hajduk doveo Igor Štimac u siječnju 2005. godine. Kranjčar je preko noći postao "svinja debela", a Dinamo je u panici s posudbe iz Zaprešića vratio Luku Modrića, što će Inter na kraju priče stajati naslova prvaka.
Debakl u Koprivnici
U zadnjem kolu regularnog dijela prvenstva Dinamu je u Koprivnici trebao bod za plasman u ligu za prvaka, ali je u jednoj od najlošijih svojih utakmica u povijesti HNL-a izgubio 3:1 i završio u "ligi za bedaka" s Osijekom, Kamen Ingradom, Pulom 1856 (današnja Istra), Međimurjem i Zadrom.
Ostanak, ipak, nije došao u pitanje, ali je Dinamo nervirao navijače groznim predstavama u ligi za ostanak. Gubilo se u Zadru, u Čakovcu i dvaput se igralo 0:0 s Pulom. U takvom sumornom raspoloženju, sa željom da noćna mora zvana sezona 2004./2005. završi što prije, Dinamo je u zadnjem kolu na Maksimiru dočekao Zadar. Kroz Maksimir su u tih turbulentnih nekoliko mjeseci prošli Nikola Jurčević, Đuro Bago, Nenad Gračan i Ilija Lončarević, da bi momčad pred kraj sezone vodio Zvjezdan Cvetković.
Nešto manje od 400 kilometara južnije Hajduk je pred 23.000 gledatelja razbijao Varteks 6:0 i slavio obranu naslova prvaka. Na Maksimiru je također bila golema gužva, ali ne zbog Dinama. Tog dana počele su se prodavati ulaznice za veliki koncert Bijelog dugmeta na Maksimiru zbog čega se pred blagajnama skupilo 10.000 ljudi pa su neki od njih usput otišli i na utakmicu vidjeti Dinamov oproštaj od sezone.
Na Maksimiru se sunčalo oko 2000 gledatelja, Boysi su na istoku ostavili veliki transparent "Hvala za nezaboravnu sezonu" i baš ništa nije odavalo da bi utakmica mogla biti baš takva - nezaboravna. Ništa se praktički nije događalo do 23. minute kad je Eduardo prošao po lijevoj strani i složio zicer Bošnjaku za 1:0.
Tri minute kasnije na isti način je Bošnjak probio lijevi bok, Rogić mu obranio udarac, a odbijanac u gol za 2:0 spremio Danijel Pranjić. Da bi Zadar mogao doživjeti katastrofu, bilo je jasno u 28. minuti kad je Hrvatin Gudelj ničim izazvan bez lopte udario Sedloskog i dobio izravni crveni karton. U sljedećem napadu u skoku su se sudarili Cesar i Dilaver pa je gostujući trener Vjeran Simunić morao s klupe ubaciti Antu Zuraka, što će se kasnije pokazati kobnim.
Takav, demoraliziran i desetkovan Zadar primio je treći gol iz slobodnog udarca Marija Lučića u 40. minuti, a tri minute kasnije Štrok je iz penala povisio na 4:0. Nakon toga nogometa više nije bilo. U 44. minuti Eduardo je napravio grub prekršaj na Zuraku, a na Dudua je nasrnuo Jurjević. Njega je s leđa gurnuo Lučić, a sve to skupa više nije mogao gledati golman Rogić. Dotrčao je s gola, loptom napucao Eduarda i odgurnuo Lučića za što je dobio izravni crveni karton.
Zadrov trener na poluvremenu potrošio sve izmjene
Simunić je izvadio Barnjaka i umjesto njega u igru uveo mladog golmana Danijela Subašića kojemu je to bila prva prava prvoligaška sezona. S dva igrača manje, četiri gola minusa i nula udaraca na gol Zadar je bio osuđen na debakl epskih razmjera, a Simunić je u poluvremenu napravio i treću zamjenu.
Cvetković je nanjušio šuterski trening za svoje napadače pa je u poluvremenu uveo i trećeg, Tea Karduma, koji je već u 50. minuti povisio na 5:0. Tri minute kasnije zbog ozljede je morao izaći Frane Lojić i, budući da Simunić više nije imao zamjena, Zadar je ostao s osam igrača. U 55. minuti Bošnjak podiže na 6:0, a nakon što je Bilaver u 56. minuti dobio drugi žuti karton zbog brutalnog starta na Lučiću, sve je bilo spremno za rušenje svih rekorda hrvatskog, a možda i europskog nogometa. S četiri igrača više, Dinamo je radio što je želio pa je Bošnjak već u 60. minuti zabio i sedmi gol, za divno čudo, posljednji na utakmici.
No nije se Dinamo smilovao ili spustio gas, nego su Zadrani odlučili da je - dosta. Shvativši da on i suigrači više ne mogu nikako utjecati na to koliko će golova primiti, Josip Modrić je u 62. minuti isprovocirao drugi žuti karton. Uporno se odbijao povući od lopte prilikom Dinamova izvođenja kornera, dobio drugi žuti i Zadar je ostao sa samo šest igrača na terenu. Budući da prema pravilima nogometne igre momčad mora imati najmanje sedam igrača, sudac Draženko Kovačić iz Križevaca nije imao izbora i prekinuo je utakmicu kod rezultata 7:0.
Bila je to najkraća i najbizarnija utakmica u povijesti hrvatske lige, a konkurencija je, kao što znamo, opaka. Dinamo je sa sedam komada završio sezonu, riješio se pola momčadi i počeo graditi ekipu koja će vladati HNL-om. Zadar je ispao iz lige, ali se vratio 2007., da bi ponovno ispao 2015. godine.