Nalazim se na prometnoj ulici u Torinu u Italiji. Ovdje sam kako bi se sastao s nekim tko je odrastao u siromaštvu u Portugalu, ali je postao globalna ikona. On vrijedi pola milijarde dolara i smatraju ga jednim od najvećih sportaša u povijesti. On je Cristiano Ronaldo. Trenutačno je ovaj nogometni junak najveća svjetska zvijezda. On čuva svoju privatnost, a moj zadatak večeras kad se sastanemo bit će skinuti slojeve te privatnosti i doprijeti do pravog Cristiana Ronalda. Naš susret pokazat će se izvanrednim, govori na početku videa novinar ITV-a Piers Morgan.
Došao sam na event na kojem je predstavljen posljednji Ronaldov poslovni potez, parfem pod nazivom Play It Cool. Ronaldo je jedan od najprofitabilnijih sportaša svijeta. Kad je prošle godine prešao u Juventus, u jednom danu prodano je 500.000 njegovih dresova, vrijednih 50 milijuna funti. Čekao sam Ronalda na terasi zgrade i pokušavao „play it cool“.
Jesi li nervozan?
„Ne“.
Jesi li siguran?
„100 posto“.
Što želiš postići ovim intervjuom?
„Dobro pitanje. Želim govoriti o sebi. Ništa neću skrivati ili glumiti da sam drukčija osoba“.
Ti si briljantan nogometaš, očito je da si slavan i ako je Instagram neko mjerilo, ti si miljama ispred svih drugih. Imaš 182 milijuna sljedbenika, a Ariana Grande je na drugom mjestu sa 164 milijuna. Kim Kardashian, Kylie Jenner, Beyonce... Lionel Messi ima samo 130 milijuna pratitelja, David Beckham ima samo 58 milijuna. Imaš tri puta više pratitelja od njega. Zar ti nije čudno kad to čuješ?
„Da budem iskren, to me ne iznenađuje. Znam tko sam. Cijelog svog života, sve što sam radio bilo je zbog strasti prema nogometu. Nogomet je 75 posto mog života, a ostalo su moja obitelj i prijatelji“.
Voliš li biti broj 1?
„Naravno“.
Što bi bilo kad bi bio broj 2?
„Meni to nije važno. Važno je kad se radi o poslu. Tu želim biti broj 1“.
Slava je mač s dvije oštrice. Znam da dio tebe voli pažnju i obožavanje. Biti Cristiano Ronaldo većinu vremena je nevjerojatno, ali sigurno postoje i trenuci kad te to guši? Ne možeš izaći iz kuće da se oko tebe ne okupe tisuće ljudi. Kako je biti ti, u dobrom i lošem smislu?
„Bit ću iskren, to je dosadno. Postoji dio koji je fantastičan, slavan si, dobro igraš, osvajaš trofeje, nalaziš se na naslovnicama, snima te televizija... Ali nakon 10 godina počinješ gledati stvari na drukčiji način. Imaš djevojku, imaš djecu i želiš malo privatnosti. U posljednjih 10 godina nisam imao privatnosti. Neću plakati, ali znate li koliko sam puta u posljednjih godinu i pol, otkako sam ovdje, otišao s djecom u park? Nula“.
Nijednom? Zato što ne možeš?
„Kad bismo otišli u park, odmah bi se okupilo najmanje 20 ljudi i djeca bi postala nervozna. Ja bih postao nervozan, moja djevojka bi bila nervozna. A na javnim mjestima moraš zadržati prisebnost, ne smiješ gurnuti prst u nos zato što uvijek netko fotografira, ne možeš biti ono što jesi. To je naporno. No, sad je kasno za promjene, treba se prilagoditi“.
Tvoj prijatelj Ricardo ispričao mi je odličnu priču. U novogodišnjoj noći 2009. odlučio si izaći u noćni klub. Pokazao mi je fotografije, ti si se prerušio.
„Da, u novogodišnjoj noći rekao sam Ricardu da moramo nešto učiniti, da ne možemo ostati kod kuće i moramo otići u diskoteku. Morali smo pronaći neki način da izađemo, pa smo kupili perike s prirodnom kosom, umjetne brkove i novu odjeću. Otišli smo u jedan hotel u centru Madrida, na zadnjem katu bila je diskoteka. U liftu su nas svi čudno gledali, mislili su da smo rock zvijezde. Rekao sam Ricardu da moramo govoriti samo engleski kako nas ne bi prepoznali. Ali taman kad smo došli do šanka, pitao sam Ricarda na portugalskom što želi popiti. Bilo je to samo nekoliko riječi i čovjek iza mene odmah mi je šapnuo: 'Cristiano, znam da si to ti!'. Uopće nisam reagirao, ali u sebi sam bio bijesan. Tijekom te noći, taj je momak rekao apsolutno svima u diskoteci da sam to ja. Dovoljno sam visok i shvatio sam da me svi mjerkaju pogledima, ali nisu bili sigurni. Ostali samo tamo nekoliko sati i onda pošli kući. Bila je to jedna od najboljih noći u mom životu“.
Zato što si opet bio slobodan?
„Da, osjećao sam se slobodnim“.
Razumijem zašto se raduješ slobodi. To je zato što se ostatak vremena osjećaš kao u kavezu, zar ne?
„Pomalo, zato što ne mogu biti sasvim svoj“.
Koliko ima ljudi na svijetu kojima potpuno vjeruješ?
„Neću govoriti o imenima, jer to ne bi bilo u redu. Postoje četiri osobe kojima vjerujem 100 posto. Imam vrlo zatvoreni krug prijatelja i obitelji“.
Kako se osjećaš zbog tog broja? Je li to dovoljno?
„Meni je dovoljno. Ne razmišljam previše o tome. Život je takav“.
Da ponovimo ono što je očito, Ronaldo je prilično dobar u nogometu. Toliko dobar da trenutačno drži nevjerojatnih 145 nogometnih rekorda. Najviše golova u Ligi prvaka, najviše golova u europskim natjecanjima, prvi igrač koji je postigao gol u svakoj minuti utakmice, popis je vrlo dugačak.
Mislim da si najbolji nogometaš koji je ikad postojao. Znaš da o tome traje rasprava, mnogi misle da je to Messi, mnogi misle da si to ti, vrlo malo ljudi misli na nekog trećeg.
„Iskreno to mislite? Hvala“.
Laska li ti to?
„To je prekrasno zato što to znači da cijenite ono što radim moj strast. Lijepo je čuti takva mišljenja, to me čini ponosnim, znači da sam dobar, da sam broj 1„.
Misliš li da je ono što te čini drukčijim od ostalih, tvoja predanost?
„Mislim da sam dobar, ali mislim da je moja najveća snaga moj um. Brojevi ne lažu. U posljednjih 15 godina moja je razina uvijek visoka. Naravno, treba se truditi i naporno raditi, zato što talent više nije dovoljan. Ako nisi 100 posto predan, nećeš dosegnuti željenu razinu. Na primjer, dođem doma popodne, ručam i igram se s djecom. Ali potom moram u teretanu na 45 minuta. To je ono što u konačnici čini razliku. Ako to ne učinim, to će se osjetiti. Zato izgledam kao da mi je 28 godina, iako su mi 34“.
Da, ja imam 54, ali izgledam kao da mi je 67 godina.
Ronaldova fizička pojava čini čovjeka zavidnim, ali njegov životni stil mogao bi ga iznenaditi.
Koliko Bugattija imaš?
„Dva“.
Ferrarija?
„Dva“.
McLarena?
„Dva“.
Rolls-Roycea?
„Dva. Svih imam po dva“.
Navodno vrijediš pola milijarde dolara?
„Ne znam, nadam se. Odakle vam to?“.
Tako kažu moji izvori.
„Mislim da je to previše“.
Koliko onda, 300 milijuna, 400? Djeluješ mi kao momak koji zna takvo nešto.
„Ono što mogu reći je da imam dosta novca u banci. Možda to ne bih trebao reći, ali to je istina“.
Koliko ukupno automobila imaš?
„Dvadesetak. Ili 17, ne znam“.
Kojeg najviše voliš voziti?
„Rolls-Royce. Vrlo je udoban, ne žulja me po leđima. Savršeno“.
Priča o luksuznim autima i milijunima u banci daleko je od Ronaldova djetinjstva. Odrastao je na siromašnom otoku Madeiri kao najmlađe od četvero djece oca alkoholičara. Njegova je majka radila kao čistačica i kuharica kako bi obitelj bila sita. Kad mu je bilo 12 godina, Ronaldo je napustio roditeljski dom i otišao u glavni grad igrati za lisabonski Sporting. Dobio je hranu i smještaj, ali ništa više od toga.
Kad si bio klinac, zajedno sa suigračima iz Sportinga otišao si na stražnja vrata lokalnog McDonald'sa i gospođa po imenu Edna dala bi vam preostale hamburgere. Pričaj nam o tome. Što se dogodilo s Ednom? Jesi li je ikad više pronašao?
„Kad mi je bilo 11-12 godina, nisam imao novca. Živio sam zajedno s ostalom djecom u klubu, mjesecima nisam vidio svoju obitelj. To je bilo teško razdoblje. Kasno navečer, oko ponoći, bili smo gladni. Uz stadion je bio McDonald's. Pokucali bismo na stražnja vrata i pitali je li ostao koji hamburger. Tu je bila Edna i još dvije djevojke, koje više nikad nisam uspio pronaći. Nadam se da će ovaj intervju pomoći u potrazi za njima. Volio bih ih pozvati u Torino ili Lisabon, volio bih da dođu u moj dom na večeru. Želim im dati nešto zauzvrat, jer nikad neću zaboraviti ono što su učinile za mene u to vrijeme“.
To je mala stvar, ali tebi je značila puno.
„Jako puno“.
Dobro znam što meni znači Big Mac. Pojeo sam puno Big Macova u životu i žudim za njima. Razumijem o čemu govoriš.
Ronaldovo četvero djece nikad neće morati kušati stare hamburgere. Svog najstarijeg sina nazvao je Cristiano Junior, ali tu prestaje svaka sličnost, jer ovaj 9-godišnjak odrasta u nezamislivom bogatstvu.
„Današnjoj je djeci lako. Imaju računala, imaju dobru prehranu, ne moraju se puno žrtvovati da bi dobili ono što žele. Želim da ipak malo trpe kako bi postigli ono što žele postati. To će biti teško“.
Poveo si Cristiana Juniora u jedan od svojih prvih stanova. Želio si mu pokazati odakle si krenuo i da nisi oduvijek imao sve što imaš danas.
„Sjećam se da je to bio sirotinjski stan u Lisabonu. Tamo su još živjeli isti ljudi. Neke žene su počele plakati kad su me vidjele. Doveo sam Cristiana u sobu u kojoj sam nekad živio, a on me pogledao i rekao: 'Šališ se, zar ne?'. Nije vjerovao da sam tu živio, zato što mu je to bilo nevjerojatno u usporedbi s onim što on danas ima oko sebe. Bit će teško, ali nadam se da ću ga uspjeti motivirati. Volio bih da bude kao ja, no nema panike, nema pritiska, neka bude ono što želi“.
Trenutačno držiš 145 nogometnih rekorda. Ti si momčadski igrač i osvajao si momčadske trofeje, ali važna su ti i individualna dostignuća.
„Uvijek sam radio kako bih uspio. Talent nije dovoljan, rekordi su dio mene. Nisam ja jurio za rekordima, nego su oni došli za mnom“.
Jesi li ovisan o pobjeđivanju?
„Jesam, ovisan sam o uspjehu. To je ono što me pokreće. Mislim da to nije ništa loše“.
Koji ti je gol najdraži? Reći ću ti koji je tvoj pogodak meni najdraži, iz više razloga. Onaj koji si postigao protiv Juventusa u dresu Real Madrida.
„I meni isto“.
Zabio si nevjerojatan gol protiv Juventusa u gostima, a suparnički navijači su te dočekali ovacijama. Danas igraš u Juventusu, umnogome i zbog tog gola. Bilo je dirljivo vidjeti suparničke fanove kako reagiraju na tvoj genijalni potez.
„To mi je puno pomoglo. To je bio najbolji gol moje karijere u tehničkom smislu. Godinama sam pokušavao zabiti na taj način. Postigao sam 700 golova i nikad mi nije uspjelo ništa slično“.
Kakav je to osjećaj?
„Pomislio sam, konačno sam postigao gol škaricama. Nikad nisam vidio sličan gol. Način na koji sam ga postigao protiv Buffona i Juventusa u četvrtfinalu Lige prvaka, čini ga možda i najboljim golom u povijesti nogometa. Ne samo zato što sam ga ja postigao, rekao bih ovo isto i za druge igrače“.
Bolje od seksa?
„Ne, ipak ne“.
Ronaldo je do ovog trenutka u razgovoru bio iznenađujuće otvoren i opušten, ali raspoloženje će se dramatično promijeniti.
Kad je Georgina Rodriguez 2016. počela viđati Ronalda, ne samo da se morala nositi s njegovom slavom, nego je postala i maćeha za njegovo troje djece, među kojima su bili i blizanci, koje je rodila surogat-majka. Zajedno su dobili još jednu kćer, što ih čini neobičnom, ali snažnom obitelji.
Georgina je nedavno rekla kako svake noći u postelji nosi seksi rublje, zato što se tako osjeća bolje, ali i zato što je njegov muškarac tako sretniji. Dakle, čini li te to sretnim?
„Da, čini me sretnim. Ona je fantastična osoba“.
Prava ljubav?
„Da“.
Ona kaže da je to bila ljubav na prvi pogled. Upoznali ste se u Guccijevoj trgovini.
„Da, tako je bilo. Georgina je dio mene, puno mi pomaže. Naravno da sam zaljubljen u nju, ona je majka moje djece. Smatram ju i prijateljicom, puno razgovaramo. Ja sam otvorio svoje srce njoj, a ona meni...“
Najveća ljubav vašeg života?
„Tako je“.
Rekla je kako bi jednog dana voljela biti supruga Cristiana Ronalda.
„Zašto ne?“.
Želite li sada najaviti vjenčanje?
„Ne baš sada u ovom razgovoru, to nije prioritet, ali naravno, jednog dana, zašto ne? Ne izbjegavam to“.
Imaš 34 godine. Imaš četvero djece, mislim da izbjegavaš Georginu i brak.
„Jednog dana...“
Rekao sam svojoj djeci da ne stupaju u brak prije 35. godine. Preostala ti je još jedna godina.
„Liječnici kažu da je moja biološka dob samo 28 godina! Jednog dana i to će se dogoditi, to je i san moje majke“.
Tvoja mama Dolores je oslonac u tvom životu. Uvijek je bila uz tebe. Koliko ti je to bilo važno?
„Moja majka bila je stup obitelji. Sve što danas imam, dugujem njoj“.
Maria Dolores dos Santos Aveiro nalazi se uvijek tamo gdje je Ronaldo. Sama je ostala bez majke kad joj je bilo pet godina i odrasla je u sirotištu. Nakon smrti Ronaldova oca od bolesti jetra zbog alkoholizma u dobi od 51 godine, više se nije udavala. Ne čudi, stoga, što je u svoga sina uložila toliko emocija.
Tvoja majka prije tvojih važnih utakmica uzima tablete za smirenje, ponekad uopće ne može gledati.
„Tada postaje jako nervozna, a ja ne razumijem zašto“.
Možeš li učiniti bilo što da ju smiriš?
„U početku sam mogao, ali danas joj ne dopuštam da gleda važne utakmice. Obično su moji prijatelji uz nju, šetaju s njom oko kuće, zato što postaje vrlo nervozna. Dvaput se na stadionu onesvijestila i razbila zube. Rekao sam joj da više nemam oca i da ne želim sada ostati i bez majke. Dakle, nema više gledanja utakmica i ja sam sretan zbog toga“.
Tvoj otac umro je zbog alkoholizma. Što se više bavim njegovom pričom, sve više suosjećam s njim, jer je kao mladić ratovao za Portugal i Mozambiku i Angoli. Duhovi rata loše su utjecali na njega, kao i na mnoge mlade Portugalce. Kad si spoznao kroz što je tvoj otac prolazio, jesi li imao više razumijevanja za njega?
„Ne znam, teško mi je govoriti o mom ocu“.
Pronašli smo nešto što vjerojatno nisi još vidio. Radi se o intervjuu za norvešku televiziju 2004. godine, dakle godinu prije nego je umro i malo prije finala Eura te godine. Razgovarali su s njim na njegovu kućnom pragu, tamo gdje si i ti odrastao. Pogledajmo.
(Ronaldov otac govori na portugalskom)
„Obitelj, prijatelji i većina ljudi smatra da je to fantastično. Ponosan sam što gledam svoga sina u takvoj situaciji. Mogao bih poći na finale u Lisabon, ali nemam živaca za to. Bih bio previše anksiozan. Ne mogu otići tamo. Bolje je da gledam utakmicu na televiziji. Cristianova je majka nezamjenjiva, ona brine o njemu. Ona je njegov tjelohranitelj, stalno ga čuva“.
Ovo ste primili s dosta emocija?
„Nikad nisam vidio ovu snimku. Nevjerojatno“.
Tvoj otac govori koliko je ponosan na tebe. Mora da ti to puno znači.
„Mislio sam da će ovaj intervju biti zabavan, nisam se nadao da ću plakati. Moram ovo pokazati svojoj obitelji. Nikad nisam uspio upoznati svog oca 100 posto, bio je povučen čovjek. Nikad nisam s njim razgovarao normalno“.
Je li ti ikad rekao koliko je ponosan na tebe?
„Da, tretirao me kao obiteljski dijamant. Znao je da ću biti nogometaš. To me čini tužnim, jer...
Što je za tebe tuga?
„Biti broj 1, a da moj otac to ne vidi, da ne vidi sve što sam osvojio“.
On nikad nije vidio što ste postigli. Iz tog razgovora vidi se koliko bi njemu to sve značilo.
„Cijela moja obitelj je vidjela što sam postigao, čak i moj najstariji sin, ali ne i otac. On nije vidio ništa. Umro je mlad. Možda sam tako dobar u nogometu zato što me on podržava s nebesa“.
Osjećaš li to?
„Da, osjećam to“.
Kako je to utjecalo na tebe kao oca. Je li to bilo presudno? Ne piješ, ne pušiš, ne uzimaš droge, vrlo si samodiscipliniran. Je li to zato da svojoj djeci pokažeš da postoji i drugi put?
„Želim biti dobar otac i mislim da jesam dobar otac. Ali nitko nije savršen i još učim“.
Koje su to obiteljske vrijednosti koje si dobio od svoje obitelji i koje želiš prenijeti svojoj djeci?
„Moraju biti skromni, naporno raditi i poštivati ljude. Kad u kući postoji zdravo okruženje, djeca to osjete. Ne želim biti previše popustljiv i cool“.
I ja imam četvero djece. Želio sam biti cool, ali kad sam zašao u četrdesete tome je došao kraj. Prestao sam biti cool. To će se dogoditi i tebi.
„Bit ću spreman na tu situaciju. Znam da će djeca odrasti, imati djevojke i dečke, zasnovati vlastite obitelji. Želim imati miran život kad ostarim“.
Cristiano Ronaldo Junior ima devet godina i već je talentirani nogometaš. Pogledajmo ovaj video iz 2017. godine. Možemo vidjeti naznake da će biti kao otac. Dribling, okret, finiš. Izgleda kao Mini-Me.
Ronaldo je očito brižan otac, ali nije uvijek lako zaštititi djecu od negativnog publiciteta.
Pitat ću te o teškim vremenima u tvom životu. Imao si izvanrednu karijeru i život, a onda su krenule negativne priče. Jedna te žena optužila za silovanje. Policija je nedavno odustala od istrage. Kakve je bila tvoja reakcija?
„Godina 2018. bila je vjerojatno najteža u mom životu u nenogometnom smislu. Optužbe su bile teške. Bio sam tužan zato što su se mediji poigravali s mojim dignitetom. Bilo mi je teško, imao sam djevojku, obitelj, djecu. Sjećam se kako smo sjedili pred televizorom i počelo se govoriti kako sam učinio ovo i ono. Slušao sam kako djeca silaze niz stepenice i bilo me je sram. Mijenjao sam kanale na televizoru da djeca ne bi čula kako loše govore o njihovu ocu. Ali izvan kuće to nisam mogao kontrolirati“.
Tvoja majka mora da je odahnula kad je policija odustala od istrage?
„Naravno, moja je majka bila nervozna i nisam ju mogao smiriti. Nije joj bilo lako slušati kako se o njenom sinu govori o kontekstu zatvora i silovanja. Bilo joj je teško“.
Ronaldo naslovnice često dijeli sa svojim glavnim konkurentom, Lionelom Messijem iz Barcelone. Dodjela Zlatne lopte pretvorila se u njihovo međusobno natjecanje, svaki je dosad osvojio po pet nagrada.
Koji bi rekord najviše volio zadržati?
„Na primjer, volio bih osvojiti najviše Zlatnih lopti u nogometnoj povijesti. Mislim da to i zaslužujem. Messi je fantastičan momak i fantastičan igrač. Ušao je u nogometnu povijest, ali mislim da ću biti ispred njega kad osvojim šestu, sedmu ili osmu Zlatnu loptu“.
Razmjenjujete li ikad poruke?
„Ne. Mi nismo stari prijatelji, ali dijelimo istu scenu već 15 godina. U dobrim smo odnosima i međusobno se tjeramo da budemo bolji“.
Je li on najbolji protiv kojeg si igrao u životu?
„Da, naravno“.
Odrastao si u siromašnoj obitelji na Madeiri, tvoja je majka morala naporno raditi i spavao si u istoj sobi s braćom i sestrama. Jesi li tada mislio da ćeš jednog dana imati svog osobnog kuhara?
„Ma kakvi, nisam ni pomišljao. Nisam se nadao ni da ću biti profesionalni nogometaš“.
Kakvo naslijeđe želiš ostaviti? Po čemu želiš da te ljudi pamte u nogometnom smislu?
„Jedan od najboljih igrača u povijesti“.
Najbolji ili jedan od najboljih?
„Ovisi o ukusu ljudi. Ne mogu na to utjecati, ali znam da sam ušao u nogometnu povijest kao jedan od najboljih ikad“.
Kad umreš i na nadgrobni spomenik napišu „Ovdje leži Cristiano Ronaldo“, kako želiš da te pamte kao čovjeka?
„Broj 1“.
Dakle, kod tebe se sve svodi na broj 1. To je ono što te pokreće?
„Da, ne zanimaju me drugi brojevi“.
Na kraju te želim pitati još nešto. Čuo sam da su postojali dobri izgledi da dođeš u Arsenal. Ja navijam za Arsenal. Je li istina da si umalo završio u Arsenalu umjesto u Manchester Unitedu?
„Istina je, bio sam vrlo blizu, samo jedan korak“.
I onda si u posljednji trenutak odbacio moj klub i otišao u Manchester United i slomio mi srce? Ovo je prilika da se ispričaš!
„Oprosti mi što nisam došao u Arsenal“.
Ovo se moglo dogoditi, ovo je mogao biti tvoj dres u Arsenalu. O ovome sam sanjao posljednjih 16 godina i još nije kasno da se ostvari. Mogli bismo vidjeti Aubameyanga, Lacazettea, Pepea i Ronalda u istoj momčadi. Sve biste osvojili! To je tvoja sudbina! Usreći starog čovjeka.
„Lijep dres. Hvala ti, čuvat ću ga na posebnom mjestu. Nije se dogodilo, ali cijenim Arsenal zbog svega što je učinio za mene, posebice se to odnosi na Arsenea Wengera. Znaš kakav je nogomet, nikad ne znaš gdje ćeš završiti. Arsenal je fantastičan klub, vjerujem da u Italiji sada navijate za Juventus“.