NEMA SUMNJE u to kako je PSG jedan od najomraženijih klubova Europe. Otkako je 2011. kupljen katarskim novcem, nogometna javnost za njega veže epitet "plastičnog" kluba. Unatoč tome, diljem svijeta se svake iduće godine prodavalo sve više njegovih dresova. PSG je kupovinom Ibrahimovića, Neymara i Messija te razvojem Mbappea napravio marketinšku eksploziju te je u kratkom vremenu postao jedan od najpopularnijih sportskih brendova na svijetu.
I dok su rezultati u ligi pratili rast te popularnosti, europski trofej je ostao izvan dosega neovisno o tome tko je bio trener i koja je nova zvijezda dovedena u klub. 11 godina nakon promjene vlasništva u klubu su odlučili potpuno promijeniti sportsku politiku. Odustali su od bombastičnih imena, dok su dovedeni ljudi koji su znali kako zaustaviti PSG. Trener koji je osvojio ligu s Lilleom prije dvije godine, Christophe Galtier, i sportski direktor istog tog kluba, Luis Campos.
Neuspješni trener koji je oduševio Mourinha
Luis Campos je još s 27 godina počeo raditi kao trener. Do kraja prošlog stoljeća je vodio ekipe u nižim portugalskim ligama dok nije 2001. dobio šansu na klupi Gil Vicentea. Par godina i par klubova kasnije Campos se vratio na istu klupu i postao čovjek koji je zaustavio Mourinhov niz od 27 utakmica bez poraza s Portom.
Campos nakon toga nije imao pretjeranog uspjeha, pa se okrenuo novom poslu. S kolegom trenerom Americom Magalhaesom je osnovao kompaniju Training 2 Play. Kompanija je razvijala napredni taktički softver, prodavala snimke trenažnih procesa, a između ostaloga je imala i proizvod koji se zvao "Mourinhova taktička ploča". Upravo će ga Mourinho 2012. dovesti u Real Madrid kao analitičara i skauta.
Nakon samo godinu dana u Realu Campos je postao tražena roba, a te 2013. ga zapošljava Monaco kao sportskog direktora. Campos je tamo postao poznat kao čovjek koji ima nevjerojatno oko za talente, ali i koji vjeruje kako oni moraju imati iskusne igrače za mentore.
Čovjek koji je otkrio brojne talente
Par dana prije njegova dolaska su kupljeni Falcao i James Rodriguez, dok je on nadzirao transfere Mbappea, Fabinha, Moutinha, Martiala, Bernarda Silve i brojnih drugih. Njegovo poslovanje držalo je klub pri vrhu kroz sve te sezone, a 2017., kada je otišao iz kluba, osvojen je i naslov. Iako je te godine otišao u Lille, u Monacu su bili svjesni kako je upravo on arhitekt osvajanja naslova.
U prvoj sezoni u Lilleu je Campos imao problema u suradnji s temperamentnim trenerom Marcelom Bielsom, no u istoj sezoni na mjesto trenera došao je Christophe Galtier, bivši trener Saint-Etiennea, koji je s njima 2013. osvojio kup Francuske i nagradu za najboljeg trenera lige. S Galtierom već iduće sezone radi isto ono što je radio u Monacu.
Kroz dvije sezone u klub dolaze mladi talenti kao što su Jonathan Ikone, Victor Osimhen, Timothy Weah, Domagoj Bradarić, Sven Botman, Jonathan David i Rafael Leao, ali i iskusni Loic Remy, Burak Yilmaz, Benjamin Andre i Jose Fonte. Campos je i u Lilleu i u Monacu pokazao i izvanredan osjećaj za prodaju igrača po visokim cijenama.
Nakon 2. i 4. mjesta u pune dvije sezone suradnje s Galtierom Lille je osvojio naslov iduće godine. Uslijedila je godina dana razdvojenosti zbog odlaska Galtiera u Nicu, a sada je ovaj tandem ponovno spojen i pred njim je novi izazov. Osvajanje Lige prvaka s PSG-om.
Uvođenje
Dolazak Galtiera u PSG začudio je brojne poznavatelje francuskog nogometa. Radi se o izuzetno autoritativnom treneru koji je u svim klubovima u kojima je radio postavio striktni set pravila. Isto je već napravio u PSG-u. Već znamo da igrače koji kasne na trening šalje kući, čak i da se zovu Messi, dok je zabranio i korištenje mobitela za vrijeme ručka i ostalih oblika zajedničkog druženja.
Galtierov pristup nije puno drugačiji ni na terenu. Lille je u njegovom periodu bio jedan od defenzivno najstabilnijih klubova Europe. U šampionskoj sezoni imao je najmanje pogrešaka koje su dovele do primljenog pogotka u ligi, a samo je PSG dopustio manje udaraca na svoj gol.
Igra u kojoj čitava ekipa radi na upijanju protivničkih napada ne zvuči kao nešto što je napadački tercet PSG-a voljan raditi, no dolazak Galtiera je imao smisla ako znamo da je mjesec dana prije njega u PSG kao sportski savjetnik stigao Luis Campos. Prvi potezi na tržištu su pokazali kako ovaj tandem radi isti ono što je radio u Lilleu.
Promjena oblika poslovanja
Ovosezonski prijelazni rok kluba se značajno razlikuje od onih prethodnih. Nakon potvrde da Mbappe ostaje u klubu okrenuli su se mladim igračima koji karakteristikama, ali i statističkim brojkama, točno odgovaraju Galtierovim zahtjevima.
Radi se o nizu igrača koji su vrlo dobri u prijenosu lopte prema zadnjoj trećini te su istovremeno defenzivno toliko odgovorni da mogu pokriti i potencijalno odmaranje Neymara, Mbappea i Messija u protivničkoj polovici.
Vitinha je stigao iz Porta za 41.50 milijuna eura te je jedan od ponajboljih srednjih veznih Europe u presijecanju protivničkih dodavanja, progresivnom kretanju i driblingu nakon osvojene lopte. Idealan je za igru u paru s Verrattijem.
Radi dodatne kvalitete u prijenosu lopte od obrane do protivničke trećine kupljen je Renato Sanches. Nakon neuspješne avanture u Bayernu Sanches je u Lilleu postao tenk s loptom u nogama. U top 4% veznjaka je u Europi po broju progresivnih dodavanja i nošenja lopti, a u top 3% po involviranosti u akcijama koje završe udarcima.
Kao rotacijska opcija u napadu je doveden Hugo Ekitike. Nekadašnji napadač Reimsa je u prošloj sezoni bio nadomak toga da ima ili gol ili asistenciju svakih 90 minuta, a istovremeno je bio i jedan od najradišnijih napadača Europe ako gledamo broj oduzetih lopti, blokiranih udaraca, presječenih dodavanja i uspješnih presinga.
Zadnja do sada potvrđena prinova je bivši igrač Leipziga, Nordi Mukiele, koji je prototip modernog beka. Ono što je specifično za Mukielea je što pored solidnih brojki u napadačkoj fazi ima i jako visoke brojke u kategorijama osvojenih zračnih duela, presječenih dodavanja, očišćenih opasnosti i presinga.
Hoće li im PSG dati vremena?
Dovođenje ovih igrača pokazuje da u odnosu Camposa i Galtiera postoji visoka razina razumijevanja i jasna hijerarhija poslova. Campos dovodi igrače koji po svemu prikazanom mogu odraditi posao koji zvijezde kluba ne mogu ili ne žele, dok će Galtier uspostaviti jasne odnose između igrača i pretvoriti ih u kohezivan stroj. Uz to radi se o igračima koji još godinama mogu biti temelj igre Parižana.
Iako je Clermont kandidat za ispadanje, u 1. kolu francuske lige, u kojem ga je PSG svladao 5:0, već su se vidjele naznake preobražaja ekipe iz nakupine individualaca u ozbiljan kolektiv. Problem koji se potencijalno javlja u ovoj priči je vrijeme potrebno za uspjeh.
PSG je svake godine želio rezultat odmah, no sadašnji trener i sportski direktor na to nisu navikli. U njihovim dosadašnjim klubovima su dobili dovoljno vremena za restrukturu ekipe i uspostavljanje socijalnih odnosa, što je s vremenom donijelo plod. Pitanje je može li se PSG prvi put strpjeti i svoj megalomanski projekt na nekoliko godina povjeriti ljudima koji su isti taj PSG rušili.
Čak bi i za klub kao što je PSG učestalo naganjanje najpopularnijih igrača moglo biti financijski i rezultatski neisplativo. No sada u rukama imaju karte s kojima ne moraju više odigravati iste poteze.
Imaju čovjeka koji može dovesti talente prije nego što postanu još skuplji, majstora prodaje koji se zna riješiti nepotrebnog balasta (dijela već i je) i trenera koji je na nešto nižoj razini spajao golobrade klince s već iskusnim nogometašima te stvarao od njih podmazani stroj.
Figurice su posložene za još ozbiljniju i dugotrajniju dominaciju. Samo da vlasnik igraće ploče po tko zna koji put njom ne zalupi, baci figurice na pod i započne igru od početka.