"NE ZNATE ni sami što ste dobili", reći će sa sjetom šibenski nogometni zaljubljenici. Naravno, radi se o čovjeku koji je vratio prvorazredni nogomet na Šubićevac nakon niza godina, novom treneru Hajduka Ivanu Pudaru.
Čovjek je to koji je izabrao teži put, ne kao neki, aludiramo time na Vulića i ine prijašnje trenere, kojima je Hajduk pao s neba u naručje. Od mladih selekcija splitskog kluba, preko niželigaških klubova, pa na kraju i Šibenika, kojega je u nekoliko godina, iz ponora druge lige, progurao u četverolist najboljih hrvatskih klubova.
Ljudina je to, reći će oni koji ga poznaju, malo tvrdoglav, nešto više strog, ali prije svega stručnjak. Neki će reći da je prerastao Šibenik, ali on to ne želi priznati, iako napominje kako je to klub bez europskih ambicija, što ga malo sputava.
"Šibenik je četvrta momčad 1. HNL, ne može ni dolje ni gore. To je veliki uspjeh, ali klub sljedeće sezone ne namjerava igrati u Europi, što samo po sebi malo sputava, pogotovo mene, koji sam izrazito ambiciozna osoba. Ne smatram da sam prerastao Šibenik, ali ovo je bila ponuda koja se ne odbija." - napomenuo je Pudar šećući se tartan stazom splitskog nogometnog hrama.
Nismo ga ne mogli upitati smatra li svoj odlazak u Split pametnom odlukom. U Šibeniku je stvorio ono nešto iz pepela, bio je mesija, a sada pri kraju puta, nadomak slave, sve to ostavlja. Figurativno rečeno, stavlja povez oko očiju i kreće u nepoznato, znajući da svaki krivi korak, barem kada se o Hajduku radi, znači kraj.
"Sigurno da je to bila hrabra odluka, ali ja sam uvijek bio borac koji voli i želi riskirati. Biti trener Hajduka bio je moj životni san i sve ću učiniti da Hajduk opet vratim tamo gdje pripada. Došao samo ovdje u vatru bez puno premišljanja. Takva sam osoba i to me čini snažnim." - rekao je novi trener Hajduka.
Mnogi naši stručnjaci već godina "trube" kako se sustavom 3-5-2 više u Europi ne može igrati, a Pudar je upravo u Šibeniku forsirao obrambenu formaciju sa trojicom u obrambenoj formaciji.
Kako je Hajduk tek nedavno teškom mukom napokon zaigrao taj "moderni" sustav sa četvoricom u liniji, logično je bilo upitati Pudara misli li opet vraćati taj staromodni, kako neki kažu "beskorisni" sustav.
"Hajduk mora igrati sa trojicom u zadnjoj liniji, to je neminovno. Mi ćemo igrati napadački nogomet u nekakvoj formaciji 3-4-3, kao što je to bilo u Šibeniku. Hajduk je institucija, ime, koje uvijek mora gajiti napadački nogomet, a ne se braniti igrajući kukavički, i to pogotovo na Poljudu. No, moram istaknuti da u nogometu formacija zapravo i nije odveć bitna, već je prvotno bitna psihička i fizička sprema nogometaša." - ističe Pudar.
Bio je Bilićev pomoćnik, dok je ovaj bio na Poljudu u funkciji trenera, a rijetki znaju da je bio zapravo mentor Slavenu Biliću.
Mnogi poznavatelji nogometa reći će kako naša reprezentacija igra vrlo sličan nogomet kao i Šibenik(doduše ne formacijski, već stilom igre), i da dio kolača, od nedavnih uspjeha reprezentacije, ide svakako Pudaru, koji je mnogo toga naučio našeg mladog izbornika.
Bila to istina ili ne, Pudar je nedvojbeno kvalitetan trener, a može li on učiniti ono što Vuliću nije pošlo za rukom, tj. probuditi Antu Rukavinu, ostaje nam tek vidjeti.
Pudar također napominje da postoji nekoliko kvalitetnih i ambicioznih igrača u Šibeniku koji bi mogli na ljeto njegovim stopama.
"U Šibeniku sam stvorio jednu mladu i iznimno ambicioznu momčad. Gović je vrlo kvalitetan igrač, koji bi se lako uklopio u ovu Hajdukovu momčad. Naravno da očekujem da Rukavina progira, on je iznimno kvalitetan igrač, a ja znam kako treba postupati s njime." - ističe nova trenerska akvizicija Branka Grgića.
Za kraj spomenut ćemo obećanje koje je Pudar izrekao na jednoj privatnoj večeri sa svojim prijateljima nedavno: "Do 2012. godine napraviti ću veliki rezultat s Hajdukom u Europi".
Bila to istina ili ne lijepo je čuti, jer u situaciji kada se mnogi u Hajduku zadovoljavaju gledati Dinamu u leđa, ovaj čovjek se priprema za Europu. A kako je poznato da je važno u mislima vizualizirati uspjehe prije istih, Pudar je svakako na pravom putu.
Vedran Buble
Foto: Veljko Grbeša