NA UGODNIH 15 stupnjeva i na terasi s pogledom na Atlantik, razgovarali smo s Igorom Bišćanom.
Malo manje od četiri mjeseca prošla su otkako je preuzeo Rijeku. Vodio je momčad na devet utakmica i od toga osam puta slavio, a jednom remizirao. Potrebno je istaknuti i impresivnu gol-razliku Bišćanove momčadi. Rijeka je u tom periodu zabila 19 golova, a primila samo sedam što je dokaz da je Bišćan uspio otključati Rijekin napadački potencijal koji je pred kraj Kekove ere na Rujevici bio zakazao.
Igor Bišćan u Portugalu ne razlikuje se previše od Igora Bišćana u Rijeci. Mirno, studiozno i strpljivo priprema trening za svoje igrače, a potom ga u istom raspoloženju i vodi. Jasno je da u glavi ima jasno zacrtan cilj i ideju kako do njega doći, a na njemu i njegovim suradnicima je hoće li to uspjeti prenijeti i na igrače.
Prvih devet utakmica na klupi Rijeke dokaz su uspješnosti toga, ali pred nogometašima Rijeke je dug i naporan period proljetnog dijela Prve HNL.
Bišćan s novinarima govori rijetko, ali najčešće sažeto i jasno. U Portugalu, gdje se Rijeka već osam dana priprema za nastavak HNL sezone objasnio je kako stoje stvari u klubu, odgovarao na pitanja oko prijelaznog roka i problemima omladinskog pogona.
Kakvi su uvjeti na pripremama u Portugalu?
“Kako možete vidjeti i sami, imamo jako dobre uvjete za rad, igrači su odlično raspoloženi i profesionalno pristupaju poslu koji je pred njima i zasad se ne mogu na ništa požaliti”, rekao je Bišćan pa nastavio s komentarom o prve dvije pripreme utakmice koje je Rijeka odigrala u Portugalu.
Podsjetimo, na početku priprema u Albufeiri Rijeka je doživjela težak poraz od bundesligaša Wolfsburga koji je u svojoj generalki slavio s 3:0 zahvaljujući Admiru Mehmediju. No već u drugoj utakmici Rijeka je pokazala pravo lice.
Bez previše problema svladali su prvoplasiranu momčad Druge švicarske nogometne lige Servette s 3:1. Bila je to utakmica koja se odigrala u dva poluvremena po 50 minuta, a trener Igor Bišćan iskoristio je priliku i eksperimentirao sa svojom momčadi. Umjesto uobičajenih 4-2-3-1, Rijeka je zaigrala u rasporedu 4-4-2 s dva isturena napadača, Heberom i Puljićem.
“Moram priznati da prva pripremna utakmica nije bila dobra. Cjelokupni dojam koji smo ostavili kao ekipa nije bio najbolji, ali bilo je i pozitivnih stvari. Prvo poluvrijeme smo bili konkurentni, što je sasvim ok ako uzmemo u obzir činjenicu da smo nekoliko sati prije toga tek doputovali u Portugal. Treba uzeti u obzir i činjenicu da je to njima bila generalka pa su u startu bili na višoj razini od nas”, kazao je Bišćan o porazu od Wolfsburga pa se okrenuo pobjedi protiv Švicaraca:
“Dosta čvrsta utakmica, dosta tempa, potrošili smo se daleko više nego što smo trebali. Nedostajalo nam je mirnoće u igri, pogotovo u izlasku pred njihov gol. Mislim da smo i ranije trebali smiriti utakmicu, ali, s druge strane, ni to nije loše jer smo se dobro fizički potrošili, što je jako bitna stvar na pripremama. Ključan je taj presing koji smo nastojali držati na visokoj razini do kraja utakmice. Ali volio bi da smo kvalitetnije reagirali u nekim situacijama u fazi obrane i napada.”
Pred Rijekom je proljetni dio Prve HNL, a od seniorskih igrača koji mogu zaigrati na poziciji lijevog beka tu je samo Petar Mamić. Odlaskom Leonarda Zute nastao je problem koji sada riječka struka mora pod hitno riješiti jer je ulazak u drugi dio sezone sa samo jednim igračem na poziciji vrlo riskantan potez.
“Mislim da sigurno moramo nekog dovesti na tu poziciju. Ući s jednim igračem na toj poziciji bilo bi preriskantno za nas. Trebamo vidjeti još sa sportskim direktorom i njegovim zamjenikom, ali idealno bi bilo da dovedemo barem još jednog igrača na poziciji lijevog beka”, naglasio je Bišćan i indirektno poručio upravi Rijeke da ima problem koji treba riješiti.
Nakon što je Matjaž Kek napustio Rijeku ona se oslobodila jednog velikog i užasnog grča. Ostaje dojam da je slovenski strateg izgubio svlačionicu ili sam od nje digao ruke, a dolaskom Igora Bišćana Rijeka se tog grča oslobodila. Atmosfera u momčadi sada je sjajna, čemu svjedočimo svaki dan priprema u Portugalu. Igrači se međusobno zafrkavaju na treningu, osjećaju se slobodnije, a u konačnici, tako se ponašaju i na terenu, što je rezultat potvrdio.
“Atmosfera u svlačionici je stvarno sjajna. Dečki su pronašli neki optimum opuštenosti, zabave i veselja u tom radu, što je izuzetno bitno za napredak. Još bitnije je da oni znaju gdje je granica između toga i ozbiljnosti. Sve su to mladi ljudi, nogomet je sport koji uključuje jako puno emocija. Mislim da smo svi mi krenuli u nogomet ne da bismo se obogatili i postali najbolji nego zato što svi to jako puno volimo i uživamo u tome. Dečki uživaju, znaju kako uživati u tome, a možete vidjeti da naporno treniraju i rade.”
Najlakši Rijekin put do trofeja je Hrvatski kup, natjecanje u kojem nema prostora za kikseve. Kako gledate na to i je li ova momčad Rijeke ona koja može do tog trofeja?
“Prerano je o svemu tome pričati. Tko zna što će se događati u budućnosti. To nitko ne može predvidjeti. Na temelju svega što sam vidio od svojih igrača do sada, ne preostaje nam ništa nego da budemo optimistični.”
Rijeka je jesenski dio sezone završila pobjedama, vidi se očit napredak, kako rezultatski tako i u radu. Ovo je Rijeka koja ponovno ima kontinuitet. Jedini minus eventualno je odlazak Leonarda Zute u turski Konyaspor.
“Slažem se. Ali moram istaknuti i da se sada ne bi bilo pametno uljuljkati u takvu atmosferu jer ako staneš, drugi će ići naprijed i prestići te. Ako se takvo što dogodi, onda se nađeš u situaciji kada je već kasno. Na meni je i mojim suradnicima da izvučemo maksimum od igrača i da postignemo to da se ne zadovoljavamo ovim što smo dosad postigli. Stvari su vrlo jednostavne. Mi smo sad trećeplasirana momčad lige, pokazali smo neku kvalitetu, ali to još nije ništa. Tek smo na pola puta i stvari mogu otići i u jednom i u drugom smjeru, tako da moramo biti maksimalno ozbiljni i ništa ne uzimati zdravo za gotovo. Ne smijemo ni u kojem trenutku misliti da smo mi sad nešto pokazali i da je to dovoljno, već treba biti ozbiljan i prizemljen.”
Bišćan je na pripreme u Portugal poveo i sedmoricu juniora. To su Ivor Pandur, Denis Bušnja, Matej Vuk, Josip Mitrović, Hrvoje Smolčić, Adrian Liber, Filip Braut.
Problem omladinskog pogona? Rijeka nije izbacila pravog igrača iz svog pogona. Ima li u Portugalu domaćih igrača koji mogu potencijalno dođu do prve momčadi.
“Poveli smo na pripreme i dosta mladih igrača, juniorskog uzrasta, za koje sigurno ne vjerujem da mogu biti nositelji igre. Zadovoljan sam njima, nemam zamjerki, ali morate znati jednu stvar – to su juniori, to nisu mladi igrači. To su mladi, zeleni dečki i onda ih je teško adekvatno procijeniti i pripremiti na neke stvari. S jedne strane se bojim da ne budem prekritičan, a s druge strane, ako stalno govorim da su dobri, onda ćete me za tri mjeseca pitati 'pa gdje su oni sada?!'”
Iskače li barem jedan iz skupine i postoji li tendencija da bi mogao napredovati i skoro se priključiti prvoj momčadi?
“Moram naglasiti da Matej Vuk nekako najviše od svih njih pokazuje i najbliže je poziciji u prvoj momčadi. To znači da se na njega može ozbiljnije računati u budućnosti. Boravak u Interu iz Zaprešića stvarno mu je dobro došao. Od dečkiju koje smo poveli u Portugal, jedino je Vuk najbliži kadru i minutaži u prvoj momčadi Rijeke. Što se ostalih tiče, na nama je da dobro procijenimo kako ćemo postupati s njima. Za neke je možda bolje da ostanu u juniorima, dok bi nekima možda dobro došla posudba kako bi stekli neko iskustvo igranja na prvoligaškoj razini ili igra u Drugoj HNL”