OSIJEK je nakon 22. odigranog kola SuperSport HNL-a ostao zadnja momčad lige. Hajduk se bez većih problema prošetao Opus Arenom i pobijedio ih u hendikepu treći put u ovoj sezoni. Nakon utakmice se puno priča o odgovornosti trenera, ali to je potpuno krivo postavljena dijagnoza. U Osijeku Željko Sopić nije među 20 najvećih problema kluba.
Prvu ligašku utakmicu ove sezone Osijek je odigrao drugog kolovoza. Tada mu je na Opus Arenu stigao novi Dinamo koji ga je slomio u zadnjih dvadesetak minuta. No, otpor koji su pružali i tempo koji su držali Osijekovi igrači dali su naslutiti da bi ispred njih mogla biti vrlo solidna sezona.
Na prvu pobjedu čekao je mjesec i pol dana, a danas ih, šest i pol mjeseci nakon starta SHNL-a, ima tri. Osim Vukovara i Rijeke koja je na teren izašla sa skoro drugom postavom, ostale su do danas jedine žrtve kluba koji ima budžet od oko 20 milijuna eura.
Ispao je i iz kupa od Varaždina, a u drugom dijelu sezone, unatoč nekoliko prokušanih SHNL imena koji su stigli na Opus Arenu, i dalje izgleda nevjerojatno loše. Protiv Dinama i Hajduka praktički nisu zapucali po golu.
Jedna od najupečatljivijih situacija iz utakmice protiv Hajduka dogodila se u 41. minuti. Osijek je imao korner, Hajduk je uspio loptu izbaciti do Ante Rebića. Režiser je brzo pomaknuo kadar koji je pokazao razinu organizacije osječke obrane.
Rebić je loptu primio sam samcat, a Borna Barišić je ostao na centru kao zadnji igrač s pedeset metara brisanog prostora iza svojih leđa i Rebićem i Livajom u dva na jedan situaciji. Ne postoji na svijetu trener koji momčad tako organizira prilikom prekida, pa to nije napravio ni Sopić.
To je nešto što igrači na terenu moraju prepoznati i reagirati. Ta razina katastrofalne komunikacije i koncentracije teško se viđa i u ligama u kojima ekipe igraju za gajbu piva.
Već se jako dugo u medijima, ali i u izjavama ljudi iz Osijeka, priča o krizi. Ovo nije nikakva kriza. Kriza ne može trajati dvije sezone, a točno je to slučaj u Osijeku. Osijeku se nisu krivo poslagale zvijezde niti im treba samo malo da budu tamo gdje budžetom pripadaju.
Kriza je po svojoj funkciji prolazno i kratkotrajno stanje za koje u pravilu trebaju sitne korekcije i strpljenje da stvari sjednu na svoje. Kod Osijeka je situacija sasvim suprotna. On je danas vrlo vjerojatno najgore vođen prvoligaški klub.
U Osijeku danas kasne plaće. Ne postoji jasna hijerarhija u klubu ni linija odlučivanja. Mađari su ubrizgali novac i iza sebe ostavili ljude koji su zadnje dvije i pol sezone pokazali da samo znaju skuriti novac. Navijača je na utakmici sve manje, svakodnevno pišu proglase protiv Čohara i uprave, ali nitko iz kluba nije pokazao ni tračak inicijative da će stvari krenuti nabolje.
Nedavno je Sopić izjavio: "To što ljudi u klubu misle, što bi trebalo ili moglo, to mene ni najmanje ne zanima. Osijek se bori za opstanak." Nešto ranije je i ironično komentirao upravu kada je rekao: "Neki u klubu misle da bismo trebali biti treći, sjajno."
Problem Osijeka nije samo da su trener i uprava na suprotnim stranama, nego da uprava uopće nije svjesna ozbiljnosti situacije u kojoj se klub nalazi. Ili, a to je puno gore, da ih za situaciju u klubu potpuno boli briga.
Dati otkaz Sopiću bilo bi potpuno mazanje očiju. Jer ako ispada da ni Zoran Zekić ni Simon Rožman ni Federico Coppitelli ni Željko Sopić nisu dovoljno dobri za SHNL, onda je jasno da problem nije u njima.