JEDAN od najvećih životnih izazova, uz penjanje na Mount Everest i održavanje zdravog obrasca između posla i života, umijeće je glumiti zanimanje za teme koje inače djeluju kao prirodni lijek protiv nesanice. Svi smo to prošli. Od zabava na kojima vas je nekim bezveznim temama zagnjavio netko dosadan, do ljudi koji pričaju o svojim Fantasy Football ekipama sa žarom religioznog obraćenika.
Pristojno društvo zahtijeva od nas da zadržimo prisebnost u takvim ili puno dosadnijim trenucima. Nasmiješite se i kimnite. Izgovarajte nejasne izjave i mentalno skenirajte sobu tražeći izlazne rute. Barem je to britanski način. Ali Slaven Bilić ne mari za društvene konvencije ili finoću, piše Planet Football.
Poznat generaciji britanskih nogometnih navijača po igranju u West Hamu i Evertonu te po izbacivanju Laurenta Blanca iz finala Svjetskog prvenstva na domaćem terenu, Bilić je oduvijek bio jedna od upadljivijih osobnosti u nogometu.
Uz Metallicu do pobjede
Vraćajući se u prve dane na klupi West Hama, Bilić se prisjetio kako se osjećao prisiljenim promijeniti playlistu uoči utakmice u Liverpoolu.
"Roy Keane je rekao da se ABBA ne može slušati prije utakmice i ja se slažem s tim. Prije utakmice svi smo bili u svlačionici i prije nego što smo izašli, ide Red Red Wine od UB40", rekao je Bilić za The Guardian 2019. godine te dodao:
"Bio sam začuđen. To je za romantičnu večeru, a ne za Anfield. To nije ratnička pjesma. Rekao sam: 'Oprostite, momci' i pustio nešto između, poput Whisky in the Jar u verziji Metallice. Tri-nula. Nakon toga više nisam prekidao."
Njegova mješavina iskrenosti i iznošenja priče učinila je Bilića popularnim komentatorom na britanskoj televiziji tijekom velikih međunarodnih natjecanja. Često držeći glavnu riječ poput Dumbledorea na gozbi u Hogwartsu, svaku njegovu rečenicu pažljivo su slušala poznata imena poput Garyja Nevillea i Iana Wrighta.
U studiju tijekom SP-a 2018.
Čak ni Roy Keane nije iskazivao prijezir iz svake pore dok je Bilić govorio, iako je bilo trenutaka tijekom Svjetskog prvenstva 2018. u kojima je Bilić neprestano stavljao svoju ruku na Keaneovu.
Dinamika u studiju ITV-a bila je očita dok su dečki razgovarali o remiju Brazila protiv Švicarske 1:1 u njihovoj prvoj utakmici u skupini 2018. godine. Voditelj Mark Pougatch, poput političara prije glasanja o rezanju proračuna za obrazovanje, trudio se kako bi postigao konsenzus o tome je li VAR trebao poništiti izjednačujući pogodak Švicarske.
Nakon što se uvjerio da bi Wright i Neville poništili gol, Pougatch se okrenuo prema Biliću koji je vrlo suptilno ispustio uzdah čovjeka na čijem je ramenu problem cijelog svijeta.
"To je jedan od onih golova. Kad bih bio izbornik Brazila, tražio bih prekršaj s razlogom. Kad bih bio izbornik Švicarske, rekao bih da nije bilo prekršaja", rekao je hrvatski trener.
Šest legendarnih riječi
Nakon što ga je Pougatch bocnuo ("Zvučiš vrlo neutralno, Slavene"), završni sloj Bilićeve uljudnosti puknuo je poput grančice. Nakon velikog udaha prožetog frustracijom zbog njegove ograničene okoline, došao je besmrtni odgovor: "Da budem iskren, nije me briga."
Wright i Neville, potonji noseći košulju kakvu će Michael Owen kasnije reklamirati za Peacocks, prasnuli su u kompulzivni smijeh. Wrightova stolica morala je biti čvrsta kako bi obuzdala mlatarajuće udove i čisto poskakivanje svog sjedišta.
Sjedeći s Bilićeve desne strane, Keane je dopustio da njegova profesionalna čangrizava osobnost bude narušena osmijehom tankih usana. Legenda kaže da se Irac nakon toga u zelenoj sobi rukovao s Bilićem, zahvalivši kolegi što mu je omogućio da javno iskaže sreću.
Keaneova supruga kasnije je tražila Bilića da otkrije svoju tajnu. Ali malo ih je moglo kombinirati prkošenje zahtjevima posla s mudrim izgledom stručnjaka za ITV.
"Zar ima smisla ljutiti se? Zašto bih to trebao? Radije bih govorio o golu Coutinha", nastavio je Bilić usred kaosa.
U doba u kojem sudačke odluke dominiraju diskursom nogometnih stručnjaka, s pojedinačnim kontroverzama preplavljenim ozbiljnošću ukrajinskog rata, Bilić se obraćao velikoj većini gledatelja i iskazao svoju želju da se usredotoči na akciju.
I po cijenu podsjećanja gledatelja na urođenu ljepotu nogometa, Bilićeva rečenica bila je vrijedna gaženja društvenih konvencija.