U Berlinu je za naše krenulo sjajno. Otvorili smo susret bez imalo respekta prema peterostrukim svjetskim prvacima i odlično pokrivali svaki milimetar terena. Srna i Šimić otklonili su sve opasnosti s lijeve strane, Pršo je odolijevao paski Ze Roberta, a Stipe Pletikosa pokazao zbog čega je u ovom trenutku zaista nacionalni golman broj jedan.
Zlatko Kranjčar odstupio je od klasične formacije 3-4-1-2, izveo nešto prilagođeniju varijantu 4-4-1-1 s Klasnićem kao jedinom isturenom špicom i očigledno pogodio. Niko Kranjčar, naime, nije bio klasičan playmaker, Dado Pršo povučen je u liniju veznog reda i sve je funkcioniralo kao na traci.
Babić je u sredini pokušavao gurnuti za Klasnića, no Lucio je odradio lavovski dio posla. Prvi udarac prema golu Brazila uputio je Niko Kranjčar, ali nedostajalo je preciznosti. Pletikosu je sjajno istegnuo Roberto Carlos udarcem sa 35 metara, no bio je to tek početak.
Nakon pola sata igre Hrvatska je ostala bitno oslabljena zbog ozljede kapetana Nike Kovača. Nakon nekolicine uzastopnih padova Kovač, kao glavna karika našeg veznog reda, natukao rebra i nije mogao nastaviti igru. Cico se odlučio za Jerka Leku, a kapetansku vrpcu preuzeo je Igor Tudor.
I onda se dogodio taj nesretni trenutak, bolje rečeno sekunda nepažnje koji je Kaka majstorski pretvorio u vodstvo.
Najveću priliku za Hrvatsku izborio je Dado Pršo u 50 minuti. Robert Kovač s naše polovice nevjerojatnom dijagonalom pronašao je Pršu koji ulazi u 16-erac, odlično puca ali iskusni Dida još bolje intervenira.
Hrvatska je nastavila nizati prigode i u drugom dijelu bila je definitivno bolja ekipa na terenu. No, sve što se uspjelo izboriti završavalo je u Didinim rukama. I pokušaj Babića, i Klasnićev udarac iz okreta, i sjajni udarci Prše, sve je hvatao veteran "Rossonera". Milanove uzdanicem, eto, pokazale su se kobnima, ali o tome naši već sutra neće voditi brigu.
Iako Cico uvođenjem Olića nije dobio što je htio (slično kao i Parreira koji se odlučio za Robinha), posljednja, treća izmjena ostala je neiskorištena. Očito je izbornik i sam bio zadovoljan činjenicom da su njegovi momci pritisnuli po mnogima najjaču momčad Brazila u njihovoj prebogatoj nogometnoj povijesti.
Zadovoljstvo je bilo vidljivo i na licima hrvatskih navijača koji su do zadnje sekunde trošili svoje grla i pridonijeli sjajnoj atmosferi na prepunom Olimpijskom stadionu. Istina, jedan navijač neshvatljivo je prošao pokraj osiguranja i ušao na teren, na tribinama su se palile bengalke, no tješimo se kako smo navikli i na puno gore.
Idemo dalje! Hrvatsku čeka težak, vjerojatno i odlučujući susret s Japanom i bude li igra barem upola upečatljiva kao sinoć, svijet će još čuti za vatrenu generaciju Zlatka Kranjčara.
Dea Redžić