JUNIOR FERNANDES se s 38 godina vratio u SuperSport HNL, i to u Rudeš, također povratnika u hrvatsku elitu. Nekadašnji reprezentativac Čilea od 2013. do 2017. je kao krilni napadač odigrao niz sjajnih utakmica za Dinamo te zabio brojne golove u najvećim utakmicama. U 159 nastupa postigao je 51 gol i namjestio 20.
U Indexovom Intervjuu tjedna sumirao nam je svoju burnu karijeru, prisjetio se najvažnijih golova, otkrio kako mu je bilo pod braćom Mamić te kako se iz pustinje probio do statusa igrača čiji se golovi prepričavaju od Čilea do Hrvatske desetljeće i pol nakon što ih je zabio.
Prošlo je devet godina otkako smo se zadnji put vidjeli, ali i dalje izgledate jednako dobro. Fizikalije, muskulatura, sve je kao u najboljim danima, a ne opasno blizu 40. godine. Ipak, prva asocijacija na vas mi je velika brzina iz vremena dok ste igrali za Dinamo. Jeste li još uvijek tako brzi?
Jesam brz, ali ne baš kao prije. Hvala na komplimentima za izgled, ali godine ipak čine svoje. Meni su učinile što se tiče brzine, ali i dalje mogu pretrčati mlađe braniče, hahaha.
U Dinamu ste većinom igrali na krilima, prije svega lijevom. Jeste li se u posljednje vrijeme prebacili na drugu poziciju?
Da, sad sam klasična devetka, središnji napadač.
Otkako ste otišli iz Dinama, napravili ste pravu svjetsku turneju. Bili ste posvuda po Turskoj, pa u Emiratima, a skoknuli ste i do rodnog Čilea. Kako ste se odlučili na povratak u Hrvatsku?
Puno sam putovao, selio se, ne znam ni sam koliko sam adresa promijenio. Osjetio sam ovog ljeta kako mi je vrijeme da učinim ono što sam i napravio – da sjednem i upitam se: "Gdje ću provesti kraj karijere?" Razgovarao sam s djevojkom, prijateljima i bivšim suigračima. Za ovakav rasplet najvažniji je razgovor s jednim od njih iz Dinama - Luchom Ibanezom.
Pitao me je zašto ne pokušam u Hrvatskoj. Odgovorio sam mu kako nisam siguran u to iz nekoliko razloga - svjestan sam svoje dobi, toga da je SHNL pun mladih igrača željnih dokazivanja, a i pitanje je želi li me itko.
Tako sam završio razgovor s Luchom i onda me on nazvao za dvije minute i rekao mi da me Rudeš želi. Bio sam presretan kada sam to čuo. Imam prekrasne uspomene na Hrvatsku, moja djeca žive ovdje i sve se poklopilo.
Ističete djecu?
Naravno. Tako želim biti bliže njima i sada mi se to ovako sjajno ispunilo. Konačno ću ostvariti ono o čemu sam maštao - da me moja djeca gledaju kako treniram i igram. Do sada nisu imali priliku za to jer sam od njihovog rođenja u Hrvatskoj igrao po svijetu.
Je li vam se isplatila ta svjetska turneja koja traje desetljeće i pol?
Ovako ću odgovoriti na ovo pitanje: Zaradio sam dovoljno da svojoj djeci osiguram sjajan život i najbolje školovanje.
Koji su vam prvi dojmovi o Rudešu?
Sve je onako kako su mi govorili Lucho i predsjednik Joe Šimunić, moj bivši suigrač iz Dinama. Rudeš je novi klub u prvoj ligi ili povratnik u nju, ali nije tu od jučer. To je posložen, uredan klub, koji raste iz godine u godinu, u kojem i sada, dok pričamo, na terenima oko nas treniraju deseci dječaka, u kojem se sjajno i sustavno radi s mladim kategorijama. Moji prvi dojmovi su da je Rudeš savršen.
Sve ste to pohvatali u jedva par dana ovdje?
Čuj, karijera mi traje gotovo 20 godina. Igrao sam na tri kontinenta i Rudeš mi je 15. klub. Tako da itekako znam prepoznati valja li neki klub ili ne u smislu odnosa i ponašanja. U Rudešu me od početka osvojila atmosfera. Ugođaj je obiteljski, ali se istovremeno i jako ozbiljno radi. Osoblje je jako kvalitetno i predano i mislim da ćemo ove sezone raditi fantastične stvari.
Svjetski putnik je nakon 20 godina, tri kontinenta i 14 klubova duševni mir pronašao u Rudešu?
Upravo tako. Puno mi znači što je ovdje atmosfera tako ugodna i prisna. Konkretno, svaki put kada dođem u klub izgrlim se sa svakim koga vidim. Kada se ujutro probudim, nije mi prva pomisao da moram odraditi trening, nego jedva čekam vježbati. U Rudešu je nevjerojatno dobar vibe.
Njemu sigurno doprinosi i trener Alen Peternac. Osim što je jako ljubazan i pristupačan, legenda je Valladolida pa sigurno s njim malo i "hablate espanjol"?
Kako ne. Trener je vrhunski i krasno me primio. Prijatelj mi je u Valladolidu i kada sam ga nazvao da mu kažem tko mi je novi trener, lik je zamalo pao sa stolice i izderao se: "Pa znaš li ti tko ti je trener?! Ikona Valladolida!"
Sada ste domaći u Hrvatskoj, ali kako vam je bilo doći ovamo prvi put, u proljeće 2013., kada ste stigli u Dinamo?
Uf, moram priznati da tada nisam znao ništa o Hrvatskoj, Zagrebu ili Dinamu. Načinu života, podneblju, kulturi. Priznao sam to Zoranu Mamiću, sportskom direktoru Dinama koji mi je pristupio dok sam bio u Bayer Leverkusenu. On mi je odgovorio da dođem na tri dana u Zagreb kako bi mi pokazao grad i upoznao me s klubom. Već prvog dana sam se oduševio.
Odmah sam rekao agentu da je Zagreb odličan grad, a Dinamo veliki klub. Samo par treninga bilo mi je dovoljno da vidim kakvim igračinama raspolaže i kako nije čudno da redovno igra u Ligi prvaka. Naravno, kao i prilikom svakog početka u potpuno novoj sredini, bilo je poteškoća. Tada nisam govorio ni hrvatski ni engleski, i Lucho mi je enormno puno pomagao oko svega.
Usporedite Zagreb prije 13 godina i danas.
Odmah se primijeti da je u gradu sada neusporedivo više stranaca. Iznenađuje me vidjeti u Zagrebu toliko puno Latinoamerikanaca. Svako malo mi se porukom javi neki Čileanac da je tu i možemo li se vidjeti. Imponira mi da me nakon toliko godina prepoznaju Hrvati, navijači Dinama, i kada me ugledaju na cesti pozdravljaju me: "Hej, bok, Junior Fernandes!"
Istaknuli ste da je SHNL liga mladih igrača, ali postoje primjeri i dosta starijih koji su se u nju vratili kao zreli nogometaši i toliko se preporodili da su postali legende. Možete li vi tragom Petkovića i Livaje?
Nadam se, to mi je plan. Nisam došao ovamo kako bih samo odradio ugovor, nego kako bih naporno radio da ostvarim cilj svog kluba. Borit ću se kao luđak i ako trebam uzeti dres od 18-godišnjaka, to ću i učiniti.
Imali ste sjajnu uvertiru jer ste prošle sezone u drugoj turskoj ligi zabili 14 i namjestili devet golova. Odlične brojke za veterana. Kako je igrati ondje?
Turska prva i druga liga su internacionalne. Ima puno Južnoamerikanaca, Afrikanaca, čak i Francuza. Konkurencija je strašna i nemilosrdna je borba za svaku poziciju.
Proveli ste skoro osam godina u Turskoj. Očito vam je bilo dobro ondje.
Jako dobro. Upoznao sam lige, nogomet. Treneri su me znali, publika me znala. Odgovarala mi je kompetitivnost o kojoj sam govorio. Toliko da sam se vraćao u Tursku i nakon odlazaka u Emirate i Čile.
Može li Rudeš izboriti opstanak u kompetitivnom SHNL-u?
Naravno. Imamo sjajnu momčad. Sve je stvar motivacije, a na kraju je na terenu uvijek 11 protiv 11.
Rođeni ste u čileanskoj provinciji, a odrasli u pustinji na sjeveru zemlje. Sigurno je bilo vraški teško iz takvog okruženja probiti se do toga da zabijete hat-trickove u najvećem derbiju u državi i Copi Libertadores te izborite transfer od pet milijuna eura u Bayer Leverkusen.
Kada sam počinjao igrati nogomet jedina želja bila mi je probiti se do prve čileanske lige. Počeo sam u Cobreloi, u pustinji koju ste spomenuli. Alexis Sanchez mi je bio suigrač i cimer. Zatim sam kao 13-godišnjak, još uvijek dijete, otišao iz tog gradića u glavni grad Santiago, megapolis od 6 milijuna stanovnika.
Prošao sam svašta, posudbe u trećoj ligi, pa to da sam ujutro radio kao zaštitar, popodne trenirao i navečer igrao utakmice. Tako da je za mene, s takvim backgroundom, proboj do čileanskog velikana Universidada, Leverkusena, Dinama i Lige prvaka ogroman pothvat.
Proslavili ste se hat-trickom za Universidad protiv Colo-Coloa u čileanskom superderbiju.
Da mi je netko tada ponudio jedan gol na takvom derbiju, bio bih oduševljen, ali ja sam ih zabio tri. Iskreno, nije mi bilo jasno tijekom utakmice što sam učinio. Tek nakon završetka sam u svlačionici sjeo i shvatio kakav je to podvig.
To sam uspio prije 14 godina, a dan-danas se u Čileu priča o tom hat-tricku, puštaju ga prije derbija, zovu me da ga se prisjetim i komentiram... Krasno postignuće i uspomena.
Slijedio je hat-trick i u Copi Libertadores, južnoameričkoj Ligi prvaka.
Zabio sam ga argentinskom Godoy Cruzu. Znaš li tko je igrao za njih u obrani i zabio jedini njihov gol na toj utakmici? Leonardo Sigali, s kojim sam kasnije tri godine igrao u Dinamu.
U Dinamu ste igrali s nizom odličnih nogometaša. Možete li navesti trojicu najboljih po vašem izboru?
Halilović je bio nevjerojatan. Nikada nisam vidio tako mladog igrača da je toliko talentiran i moćan. Brozović je također bio čudesno talentiran. Kao trećeg ću izdvojiti Roga, ali moram navesti i Pjacu.
Došli ste u Dinamo kada je Zdravko Mamić bio na vrhuncu moći, usred njegove vladavine Dinamom, HNS-om i hrvatskim nogometom. Kako vam je bilo u njegovom Dinamu?
Prema meni je kao osoba i kao predsjednik bio fantastičan. Ne mogu govoriti o tome kakav je bio prije ili o onome što je činio osim toga, ali za momčad i klub je napravio toliko toga.
Što se tiče toga kakav je bio prema meni, moram istaknuti da mi je, nakon što sam slomio nogu, ponudio novi ugovor. Nisam mogao vjerovati kada je to učinio u takvoj situaciji, ali on mi je rekao: "Ti si naš igrač i mi brinemo za tebe." Nikad mu to neću zaboraviti.
Nismo zaboravili kako vas je njegov mlađi brat Zoran izbacio iz momčadi i poslao u rezervnu ekipu. Zašto je to učinio?
Zato što sam mu se usprotivio. Davao mi je upute, ali ja sam mislio da to čini pogrešno, što sam mu i rekao. Završilo je mojom degradacijom. Međutim, ne zamjeram to Zoranu. Pod njim sam igrao najbolji nogomet u Dinamu.
U Dinamu ste bili igrač za najveće utakmice. Zabili ste za nezaboravnu pobjedu protiv Arsenala u Ligi prvaka, a postigli ste gol i u dramatičnoj pobjedi u play-offu za Ligu prvaka kod Salzburga. Protiv Hajduka ste redovito zabijali i namještali golove na Maksimiru i Poljudu...
Ah, taj gol protiv Arsenala u ljeto 2016... Paulo Machado je centrirao iz kornera, ja sam skočio i zabio glavom. Tada sam bio najsretniji, a dodatnu draž svemu dalo je to što je s druge strane bio moj najbolji prijatelj Alexis Sánchez.
Godinu kasnije, u uzvratu zadnjeg pretkola Lige prvaka, Salzburg je tri minute prije kraja vodio na svom terenu i prolazio u Ligu prvaka, a mi ispadali. I tada sam zabio.
Što se tiče najvećeg hrvatskog derbija, igrao sam pred krcatim stadionima u najvećem čileanskom derbiju, u Copi Libertadores i Bundesligi, ali utakmice Dinama i Hajduka su nešto posebno po ugođaju, atmosferi i spektaklu na tribinama. Bio sam posebno motiviran za Hajduk i na tim utakmicama sam davao sve od sebe.
Usprkos svemu tome, početkom 2017. otpisani ste iz Dinama i poslani na posudbu u Alanyaspor. Kako je do toga došlo?
Trener Ivajlo Petev mi je na početku priprema rekao da me ne želi.
Što vam je rekao legendarni Alexis Sanchez nakon što ste zabili za pobjedu protiv njegova Arsenala u Ligi prvaka?
"Svaka ti čast, ali nemoj se sada umisliti jer moraš doći k meni na uzvrat." Tamo smo izgubili 3:0, ali ovu pobjedu i gol mi nitko ne može uzeti. Bilo mi je posebno emotivno zabiti protiv Alexisa jer smo zajedno počeli igrati nogomet, odrastali, družili se i onda je on eksplodirao u Colo-Colu, River Plateu, reprezentaciji, pa poslije u Udineseu, Barceloni...
Posjećivao sam ga i divio mu se, a on me hrabrio. Govorio mi je da se samo žestoko trudim i da ne odustajem te da ću tako i ja doći do nivoa na kojem je on. Te večeri protiv Arsenala na Maksimiru doista je bilo tako.
Je li vam taj gol najdraži u karijeri?
Jako je poseban, ali najdraži mi je ipak gol koji sam postigao prije četiri godine za Universidad, kada sam se vratio u klub. Zabio sam u zadnjoj minuti i tako velikana spasio od ispadanja iz lige.
Čovjeka s takvom karijerom moram pitati da složi idealnu momčad od nogometaša s kojima je igrao?
Claudio Bravo - Dani Carvajal, Gary Medel, Joe Šimunić (kapetan), Eugenio Mena - Marcelo Brozović, Arturo Vidal - Alexis Sanchez, Renato Augusto, ja - Vagner Love.
Kad ga već spominjete, je li istina da si je Love dodao imenu jer ima senzacionalne uspjehe kod žena?
Ja sam također to mislio te sam mu postavio isto ovo pitanje. Odgovorio mi je da to nije istina, ali s obzirom na to da ima petero djece s pet različitih žena... Hahaha!