"OSJETIO sam razna iskustva u nogometu prolazeći kroz vrlo teška ozračja. Nikada nisam vidio kanibale na tribinama, samo glasne ljude. Nisam vidio kanibale koji jedu ljude, ali jesam vidio stadione na kojima navijači postižu gol", nevjerojatna je izjava Josea Mourinha kada je u dokumentarcu, koji je radio ITV, govorio o snazi nogometnih stadiona i ozračju kakvo mogu proizvesti navijači na tribinama.
Novi stadion, veći profit
U posljednje vrijeme mnogi klubovi grade nove stadione kako bi se dodatno modernizirali i time povećali profit, ali taj izazov nije nimalo lagan jer izgradnja stadiona je preskupa i ogroman je izazov. Tottenham je za novi stadion izdvojio više od milijardu eura, što je skoro tri puta više od sume koju je izdvojio Atletico Madrid (310 milijuna eura). Mnogo novca potrošio je Arsenal 2006. godine na izgradnju Emiratesa, čak 600 milijuna eura.
Klubovi se na tako rizične poteze odlučuju kad preciznim planiranjem dođu do zaključka da bi dugoročno mogli imati korist. Izgradnjom novog stadiona povećava se kapacitet tribina, otvaraju se prilike za bolja sponzorstva (nekada ime stadiona nosi ime određene tvrtke), marketing i korištenje prostora na cijelom stadionu, klub tako sebi radi bolju reklamu.
Atletico Madrid je prelaskom s Vicentea Calderona (54.000) na Wanda Metropolitano (68.000) povećao kapacitet stadiona za 14.000 sjedišta što se značajno odrazilo na profit od ulaznica. Pored toga, Atletico zarađuje 10 milijuna eura godišnje od kineske tvrtke Wanda koja je otkupila prava na ime stadiona.
Tottenham je napravio sličan potez tako što je White Hart Lane (36.000) zamijenio stadionom koji prima 62.000 navijača. Spursi su napravili korak više tako što stadion ne koriste samo za nogomet, već su s NFL-om potpisali ugovor na 10 godina po kojem će se na njihovom stadionu igrati dva NFL susreta godišnje. Također, na novom stadionu, pored koncerta, Spursi će ugostiti i rugby susrete.
"Ako imate stadion ovakve veličine i kvalitete, onda nije dovoljno da imate samo od 25 do 30 domaćih utakmica godišnje koje igra Tottenham. To nije korištenje kapitala koji smo uložili", kazao je za Financial Times predsjednik Tottenhama Daniel Levy.
No, u tom procesu izgradnje novog stadiona nekada trpi potrošnja na transfere. Recimo, Arsenal je 2003. godine bio blizu dovođenja Cristiana Ronalda, ali navodno ga nisu doveli zbog troškova izgradnje Emiratesa. Tottenham zbog izgradnje novog stadiona u dva prijelazna roka prošle sezone nije dovodio pojačanja.
Novac ne može sve nadomjestiti
Nedostatak novca za pojačanja, međutim, nije jedino što klub gubi. Nekada se izgubi i ono što ni novac ne može nadomjestiti - duša. O tome je nedavno za BeIn pričao Arsene Wenger koji smatra da je Arsenal prelaskom s mitskog Highburyja na Emirates izgubio svoju dušu.
"Na Highburyju ste osjetili da taj stadion posjeduje dušu. Onda smo izgradili novi stadion, ali smo dušu ostavili na Highburyju, jer nikada nismo mogli ponovno imati takvo ozračje. Zbog sigurnosnih razloga udaljenost terena od tribina morala je na Emiratesu biti veća. Nagib tribina morao je biti manji. Sve te stvari utjecale su na to da ne možemo imati isto ozračje", kazao je Wenger.
Utjecaj navijača na nogometnu igru nekada je precijenjen, nekada podcijenjen, ali on definitivno postoji. To nitko ne može poreći. Treneri mogu napraviti genijalan plan, igrači u svojim nogama mogu imati tisuće velikih susreta i trofeja, ali svi oni su na kraju samo ljudi od krvi i mesa tako da nikada ne mogu garantirati da će ostati imuni na događanja tijekom same utakmice.
Jedan pogrešan pas, jedan iznenađujući gol, jedan grublji prekršaj ili samo jedna sudačka pogreška dovoljni su da poremete matricu uz koju je momčad izašla na teren, a kada se sve začini razarajućim hukom s tribina, onda se mirnoća, koncentracija i fokus nalaze pod velikom prijetnjom.
Ono što sportaš može pružiti u momentima kada ima ogromnu podršku i to na stadionu na kojem je navikao igrati mnogo puta je viđeno u nogometnoj Ligi prvaka gdje su najveći povraci u povijesti tog natjecanja zabilježeni upravo na domaćim terenima onih momčadi koje su režirale preokrete. Nije slučajno što i Pep Guardiola, koji je poznat po preciznim taktičkim naredbama i ulasku u najsitnije detalje nogometne igre, ima naviku pozivati navijače Manchester Cityja da svojom podrškom pomognu svojoj momčadi.
"U ovoj fazi bez navijača ne možemo proći dalje. Jedva čekam vidjeti reakciju navijača", kazao je Guardiola nakon što je njegov City prošle sezone poražen u prvom susretu četvrt finala Lige prvaka od Tottenhama u gostima (1:0).
Značaj domaćeg terena
U tom uzvratu Cityja i Tottenhama, koji će ostati upamćen kao jedna od najluđih utakmica u povijesti Lige prvaka, City nije uspio proći dalje, ali bio je jako blizu te je uspio povesti rezultatom 4:2 u uzvratu nakon što je nakon 10 minuta igre gubio s 2:1. Na kraju je Tottenham uspio pogoditi za 4:3, što je bilo dovoljno za prolazak u polufinalu, a City je bio jako blizu jer mu je peti gol poništen tek nakon odluke VAR-a duboko u sudačkoj nadoknadi.
Znao je Guardiola koliko će mu podrška s tribina tada trebati, jer ne računajući finala, najveći povraci u povijesti nokaut-faze Lige prvaka zabilježeni su upravo na domaćim terenima gdje su navijači pružali nezaboravan ambijent.
Jedini povratak nakon poraza od četiri gola razlike u prvom susretu nokaut-faze Lige prvaka zabilježila je Barcelona 2017. godine kada je, nakon poraza u Parizu od PSG-a rezultatom 4:0, na svom Camp Nou stadionu u epskoj završnici slavila rezultatom 6:1 i prošla dalje.
Samo tri momčadi uspjele su nadoknaditi zaostatak od tri gola razlike nakon prvog susreta nokaut-faze Lige prvaka - Deportivo je 2004. godine izgubio od Milana 4:1 pa slavio 4:0, Roma je poražena od Barcelone prije dvije godine rezultatom 4:1, a onda pobijedila 3:0, dok je Liverpool prošle sezone nakon poraza rezultatom 3:0 u Barceloni na svom Anfieldu stigao do trijumfa rezultatom 4:0.
Nije, dakle, slučajno što su četiri najveća povratka u povijesti najjačeg klupskog natjecanja na svijetu stigla upravo na domaćim terenima.
Isto tako, nije slučajno to što su neki klubovi zabilježili znatno slabije rezultate nakon prelazaka na druge, nove stadione. West Ham je pod vodstvom Slavena Bilića 2016. godine sezonu okončao na sedmom mjestu sa 62 osvojena boda, dva boda više od Liverpoola i samo četiri boda manje od četvrtog mjesta koje je vodilo u Ligu prvaka.
Kad promijeniš kuću, ne znači da novu ne voliš, ali...
Potom je klub otvorio novi stadion i sa svog Boleyn Grounda (Upton Park) prešao na Olimpijski stadion u Londonu. Rezultati su bili sve gori i gori.
"Ne želim da izgleda negativno to što smo prešli na novi stadion, ali jednostavno treba vam vremena da se naviknete. To je kao da preselite u novu kuću. Još se nisi navikao, ali je voliš. Mnogi klubovi imaju probleme kada promijene stadion. Recimo, možete biti na istom mjestu na terenu White Hart Lanea, gdje igra Tottenham, i izgleda vam blizu bilo koji drugi dio terena. Također, možete biti na istom dijelu terena na ovom našem stadionu, a da vam taj isti drugi dio terena izgleda predaleko. Treba vam vremena da prijeđete preko toga", govorio je Bilić krajem 2016. godine, skoro šest mjeseci nakon prelaska na novi teren.
U međuvremenu Bilić je dobio otkaz, a momčad se nakon onog odličnog sedmog mjesta nijednom nije uspjela plasirati bolje od 10. mjesta na kraju sezone pri čemu niti jednom nije osvojila više od 52 boda. Nakon 22 odigrana kola u ovoj sezoni, West Ham je 16. na tablici, sa samo jednim bodom iznad zone za ispadanje.
Slična stvar dogodila se i Atletico Madridu koji je od sezone 2013./2014. do kraja sezone 2016./2017. igrao dva finala Lige prvaka, dok je po jednom ispadao u polufinalu i finalu. U te četiri sezone zabilježio je čak 11 pobjeda i samo jedan poraz u susretima odigranim na domaćem terenu u okviru grupne faze natjecanja, dok je u svih 11 domaćih mečeva nokaut-faze Lige prvaka u istom periodu ostao neporažen.
Ipak, prelaskom sa stadiona Vicente Calderon na Wanda Metropolitano na ljeto 2017. godine osjetio se pad, pa je Atletico u sezoni 2017./2018. zabilježio pobjedu, remi i poraz u tri domaća susreta grupne faze Lige prvaka te na kraju i ispao iz te grupe koju su još činili Chelsea, Roma i Qarabag. Momčad Diega Simeonea tada na domaćem terenu nije uspjela savladati ni Qarabag (1:1).
Novi stadioni nastaju kako bi klub dugoročno profitirao i koristio stadion u razne svrhe. Prije ili kasnije, modernizacija postojećeg stadiona ili gradnja novog postaje neophodno rješenje, a klubovi obično profitiraju od toga.
No, ta promjena ne prolazi bezbolno, jer promjena se obično odrazi na rezultate pošto je potrebno vrijeme da se naviknete na novi dom. Tako klub u jednom periodu izgubi "12. igrača", onog koji "postiže gol", kao što je rekao Mourinho, a nekada i ono o čemu je pričao Wenger - dušu.