U INDEXOVOJ rubrici Retrosportiva vraćamo se u prošlost i prisjećamo sportaša, klubova i događaja koji su fascinirali svijet prije 20, 30 ili 50 godina. Kaže se da svijet pamti samo pobjednike, ali Jean van de Velde iznimka je koja potvrđuje pravilo. Kolaps francuskog golfera na posljednjoj rupi jednog od najpoznatijih svjetskih turnira ušao je u povijest sporta, a njemu donio neslavnu titulu ultimativnog "chokera".
SPORTAŠI će često reći da u sportu tragedija nema i da je to preteška riječ jer u životu ima puno važnijih stvari od nekog rezultatskog poraza. Na kraju krajeva - to je samo sport. No bilo je teških poraza od kojih se neke nacije nisu oporavile godinama, poput Brazila nakon poraza 7:1 od Njemačke u polufinalu SP-a 2014. godine, a bilo je i onih komičnih koji i desetljećima kasnije zabavljaju internet.
Jedan od njih, možda i najveći, onaj je malo poznatog francuskoga golfera Jeana van de Veldea, tada 152. igrača svijeta, koji je 1999. godine bio na korak do senzacije i pobjede na jednom od najvećih turnira na svijetu, ali je u nikad prije i poslije viđenom raspadu ostao bez ičega.
Do te 1999. godine Van de Velde je bio prosječan igrač na Touru i ništa više od toga. Bio je sasvim solidan junior, a u profesionalce je ušao 1987. godine i prvu pobjedu dočekao je na Mastersu u Rimu.
Nije to ništa neobično jer Francuzi ionako nisu imali neku preveliku tradiciju golfa. Njihov najveći igrač Arnaud Massy igrao je početkom prošlog stoljeća, a od onda do danas iole važnijeg igrača nisu imali. Najpoznatiji je, bez ikakve konkurencije, Jean van de Velde, ali vidjet ćete zašto. I ne morate se previše razumjeti u golf da biste to shvatili.
Najteži turnir na svijetu vratio se nakon 24 godine
Turnir u škotskom Carnoustieju uvijek je slovio kao najteži na Touru i samim time bio je najprestižniji. U kalendar se vratio nakon duge 24 godine, na užas svih natjecatelja. Staza u Carnoustieju bila je bitno drukčija od svih ostalih. Rupe, odnosno etape, bile su duže, trava sa strane je bila viša, a staze su bile znatno uže nego na drugim turnirima.
Uz sve to, Carnoustie je poznat po groznim i lako promjenjivim vremenskim uvjetima, a tako je bilo i 1999. godine. Francuske medije golf uopće nije zanimao, Van de Velde još i manje, pa su u Škotsku došla samo dva novinara, reda radi.
Svi su patili prvog dana, među njima i Tiger Woods i španjolska senzacija Sergio Garcia. Nije išlo nikome. Jedini igrač koji je prvi dan završio ispod para (broj očekivanih udaraca za savladavanje staze) bio je Australac Rodney Pampling. Najveće zvijezde išle su debelo preko para, a junak naše priče Jean van de Velde bio je na skromnom 24. mjestu, daleko od vrha.
Drugog dana uvjeti su se dodatno pogoršali. Vjetar je konstantno puhao između 30 i 40 kilometara na sat, s povremenim naletima, povremeno je padala i ona dosadna otočka kišica i poredak se počeo drastično mijenjati.
"Pa ovi ljudi nemaju pojma što rade. Nema tu nikakve šminke i preseravanja, ovdje se igra staromodni golf na koji se svi moraju hitno priviknuti", rekao je za BBC John Philip, čovjek koji se brinuo za travu u Carnoustieju.
Favoriti su se mučili, autsajder je briljirao
Jedini koji je izgledao kao da zna što radi, iako to što je radio nije imalo previše smisla, bio je Van de Velde. On se na vremenske uvjete nije previše obazirao te je i dalje igrao iznimno riskantno i to mu se počelo vraćati. I dok su svi favoriti patili u sumaglici Carnoustieja, Van de Velde je nakon drugog dana senzacionalno izbio na prvo mjesto sa šest udaraca prednosti.
Sergio Garcia kukao je nakon što je poslije drugog dana bio na 89 udaraca, debelo preko para. Tiger Woods u nedjelju je ušao na četvrtome mjestu s čak sedam udaraca preko para. Jedini koji je uoči posljednjeg dana bio na paru, odnosno nije bio u minusu, bio je Van de Velde.
Na njegovu presicu nakon završetka dana najednom se natiskalo preko 200 novinara, došlo ih je i iz Francuske, a brojni su ostali izvan dvorane jer nije bilo mjesta za sve. Francuzi su na pobjednika Carnoustieja čekali od 1907. godine i, iako je malo tko vjerovao da će Van de Velde izdržati, ipak su se nadali da bi to mogla biti njihova godina.
Posljednjeg dana igralo se 18 rupa i 300 milijuna ljudi diljem svijeta u nevjerici je gledalo prijenos nadajući se senzacionalnom pobjedniku. Dobar dio njih gledao je jer ih je zanimalo na koji način će Van de Velde prokockati pobjedu.
"Ujutro sam u hotelu sišao na doručak i uzeo novine. Na naslovnici je bila vijest da je nestao avion u kojem je JFK mlađi išao na nečije vjenčanje. Shvatio sam koliko je život relativan i kako ti se u sekundi može dogoditi nešto neplanirano. Ima važnijih stvari od golfa", prisjetio se Van de Velde.
Prokockao prednost do 11. rupe
Iako je imao ogromnu šansu da pobijedi ako igra malo sigurnije, Van de Velde ni posljednjeg dana nije odstupao od riskantnog i agresivnog načina igre i malo tko se iznenadio kad je do 11. rupe prokockao svih šest udaraca prednosti ispred Craiga Parryja. No na sljedećoj rupi povećao je prednost na dva udarca i držao ju je sve do pred kraj, te je na 18. rupu došao s ogromna tri udarca prednosti.
Van de Veldeu je sve išlo na ruku. Na putu do posljednje rupe imao je i puno sreće jer su neki njegovi riskantni udarci završavali nekoliko centimetara od trave, pijeska ili vode. "Ako postoji neki bog u golfu, on je trenutačno uz Van de Veldea", rekao je legendarni BBC-jev komentator golfa Peter Alliss.
Glavni konkurenti su putem kiksali pa su tri Van de Veldeova udarca prednosti narasla na šest i nije bilo praktički nikakve šanse da na rupi na kojoj je par bio 4 Francuz ispusti pobjedu. Nogometnim rječnikom, Van de Velde je vodio 3:0 pet minuta prije kraja, a košarkaškim 20 razlike tri minute prije kraja. Ta bi prednost bila dovoljna za pobjedu i malo boljem amateru.
Ta posljednja, 18. rupa, bila je duga oko 450 metara i, iako nije bila prezahtjevna, imala je nekoliko nezgodnih dijelova. Potok Burn presijecao ju je na dva mjesta, trava je s desne strane bila dosta visoka, ali četiri dobro odmjerena i ne preteška udarca i - titula i 350.000 funti (što je tad bio ogroman novac) su u džepu.
Samo nije smio igrati glupo
"Uoči posljednjeg dana rekao je da želi osvojiti The Open kao D'Artagnan. Kako tipično francuski. Mora sve biti dramatično i s puno buke", rekao je Guardianov novinar Scott Murray, koji je desetljećima pratio golf.
Van de Velde posljednju rupu nije morao čak ni igrati preziheraški. Mogao je čak i malo forsirati svoju riskantnu igru, kojom je oduševljavao gledatelje tog vikenda, mogao je kombinirati. Ma, mogao je što je htio, a jedino što nije smio napraviti jest igrati glupo.
Za prvi udarac Van de Velde je uzeo palicu iron 1, notornu po tome da ju je jako teško kontrolirati. "Ako se nađete u grmljavinskoj oluji, samo dignite u zrak iron 1. Nju ni bog ne može pogoditi", rekao je jednom bivši profesionalac Lee Trevino.
"Nisam baš siguran da je ovo pravi izbor", rekao je potiho Alliss u prijenosu na BBC-ju prije nego što će Van de Velde zamahnuti na prvom udarcu na posljednjoj rupi i onda udariti lopticu. "O-o. Oooooo-o", rekao je Alliss.
Loptica mu pala na krivu rupu
Sto godina letjela je ta loptica i svi uz teren i pred televizijskom ekranima u nevjerici su gledali kako jedva prelijeće potok i slijeće blizu rupe. Ali ne na 18., nego na 17. stazi, daleko od mjesta koje je Van de Velde gađao.
"Ja sam Francuz. Mora biti malo stila i drame", rekao je godinama kasnije prisjećajući se te nedjelje. Moralo je biti više pameti, mislili su mnogi, ali to je bio tek početak Van de Veldeove golgote.
Iako je debelo promašio idealnu poziciju, naš junak i dalje je bio u potpuno komfornoj situaciji. Trebao mu je jedan solidan udarac da se vrati na zeleno, odakle bi rutinski u pet pokušaja utjerao lopticu u rupu. Problema nije trebalo biti.
No Van de Velde je u vandeveldeovskom stilu za udarac koji ga je trebao izvaditi iz problema odabrao drugu najtežu palicu, iron 2. Čim je udario lopticu, Van de Velde je shvatio da bi sve skupa moglo biti puno teže nego što se činilo. Njegov udarac pogodio je letvicu na ogradi tribina debelu par centimetara.
U pola metra visokoj travi
Da se loptica odbila u publiku, imao bi besplatan ponovljeni udarac. Mogla se odbiti na zeleno, a mogla se odbiti i nekoliko metara dalje u malo višu travu. No sva sreća i bogovi golfa, koje je Alliss spomenuo, koji su gurali Van de Veldea prema povijesnoj pobjedi u ključnom trenutku okrenuli su mu leđa. Na njegov užas, loptica se odbila u pola metra visoku i gustu travu pedesetak metara od rupe.
"Ako nekome sad treba dobar savjet, onda je to Van de Velde. Nevjerojatno je ovo što se događa, uopće nije imao sreće", govorio je u nevjerici Alliss dok je Francuz nekoliko trenutaka šokirano gledao u praznu točku i onda krenuo prema visokoj travi.
I dalje ništa nije bilo izgubljeno. Najvažnije je bilo da prebaci zidić koji je stajao uz potok i - dobar je. Loša opcija nije bila ni uzeti kazneni udarac i vratiti lopticu na poziciju na kojoj je bila. No Van de Velde se odlučio za svakako najlošiji izbor, na udarac iz visoke trave. "Mislim da je njegov golferski mozak prestao raditi prije desetak minuta", govorio je u eter šokirani Alliss.
Supruga mu se smijala
Francuz je udarcu dao premalo snage i dogodilo se jedino što se nije smjelo dogoditi. Ravno u - potok. Njegova supruga Brigitte van de Velde smijala se od muke gledajući što se događa, a Van de Velde je poput duha išao prema potoku.
"Meni zaista više nije ništa jasno. Ne znam što bih rekao. Ovo je baš jako, jako, jako tužno", legendarne su Allissove riječi dok je Van de Velde pokušavao smisliti kako da se izvuče iz situacije koja sad više nije bila toliko jednostavna.
"Dok sam prilazio loptici, vidio sam da je voda dosta plitka i da je loptica u biti u pijesku s malo vode. Više od polovice virilo je izvan vode i odlučio sam da ću igrati. Pa to je kao da je u običnom pijesku, mogu to pogoditi", prepričao je Van de Velde uvod u horor koji će uslijediti.
Francuz je nekoliko sekundi poput psa hodao gore-dolje uz rub potoka analizirajući situaciju. Ni s kime nije pričao, odmjeravao je potok i onda napravio nezamislivo. Sjeo je na pod i počeo skidati cipele i čarape s jasnom namjerom da zagazi u potok i pokuša igrati lopticom.
Komentator BBC-ja u očaju gledao što radi Van de Velde
"Jeane, Jeane, Jeane... Ma, što radiš? Pa što radi ovaj čovjek? Može li ga netko zaustaviti? Dajte mu čašu rakije, neka se onesvijesti", preklinjao je Alliss u prijenosu dok je Van de Velde, u najlegendarnijoj sceni u povijesti golfa, podignutih nogavica bos zagazio u potok Barry, a redari su jedva zadržavali ljude koji su nahrlili da to vide vlastitim očima.
"Ovo više nije ni smiješno, Van de Velde je odlutao. Ovo je čisto ludilo. Pa nikad nisam vidio nekoga da uopće pokušava ovakav udarac. Može pogoditi zid, može pogoditi samog sebe, na kraju neće biti ni u prvih 20", šokiran je bio Alliss.
Dok je Van de Velde skidao cipele i čarape, pa onda neko vrijeme analizirao položaj loptice i svoje šanse, opet su se ukazali oni neki bogovi golfa koji su uspjeli Francuza nekako izvesti na pravi put. Barem je tako izgledalo.
"Kroz nekoliko minuta dok sam razmišljao što ću i kako ću, došla je plima i voda je prekrila lopticu. Iz takve pozicije, sa zidom metar od loptice, nije bilo šanse da je pogodim. Nakon malo te eskapade u potoku, odlučio sam uzeti kazneni udarac. Drugog izbora nisam imao", komentirao je Van de Velde.
"Hvala bogu da je konačno prevladao zdravi razum", rekao je Alliss. Van de Velde je vratio lopticu na "mjesto zločina". Još je mogao izravno do titule, ali sad su mu šanse bile drastično manje. Da je idealno pogodio taj udarac, s ukupno tri mogao je do naslova. Van de Velde je udario solidno, ali mu je loptica sletjela nedaleko od loptice Craiga Perryja u pijesak.
Treći udarac bi ponovio
"Bih li nešto drukčije napravio? Da, taj treći udarac bih izveo drukčije. Mogao sam ga pogoditi na zeleno i onda bi bilo gotovo. Ali mozak ti radi sto na sat. Nemaš puno vremena. Razgovarao sam s caddiejem i vidio sam da i on osjeća pritisak. Imaš možda minutu da odlučiš, a ja sam donio krivu odluku", rekao je Van de Velde.
"Nisam mu želio smetati i rekao sam mu da pričeka da ja odigram svoje pa da ima više prostora i mira", prisjetio se Perry koji je dotad bio ostao bez ikakvih šansi za pobjedu i nije želio Francuzu umanjiti šanse.
Kao da mu se sudbina ruga u lice, Van de Velde je gledao kako Perry nevjerojatnim udarcem radi upravo ono što je njemu trebalo - iz prve pogađa rupu. To je udarac koji bi Van de Veldeu donio pobjedu i titulu na najvećem turniru na svijetu. Je li itko očekivao da će Francuz to pogoditi? Naravno da nije.
"Nemam riječi. Vidjeli smo apsolutno sve što smo mogli vidjeti na ovom turniru. Ako Van de Velde sad ovo pogodi iz prve, ne znam, ja idem u mirovinu. Nevjerojatno", rekao je Allis. Van de Velde se namjestio, zamahnuo i... Promašio rupu za dva metra. Sad više nije bilo šanse za pobjedu i trebao mu je pogodak iz prve da se dočepa doigravanja s Paulom Lawriejem i Justinom Leonardom.
"Molim te, jedan dobar udarac. Molim te", kukao je Alliss dok je Van de Velde odmjeravao posljednji, sedmi udarac. I, na sveopće oduševljenje, pogodio ga je bez problema i onda ga proslavio kao da je došao do titule.
Dočepao se doigravanja
Sa sedam udaraca na posljednjoj rupi, Van de Velde se izjednačio s Leonardom i Lawriejem, čija je fantastična igra posljednjeg dana potpuno pala u drugi plan. Lawrie je nadoknadio nevjerojatnih deset udaraca zaostatka, a Leonard je na posljednjoj rupi zaostajao dva udarca za Van der Veldeom, ali se uspio dočepati doigravanja koje se igralo na posljednje četiri rupe.
Sva tri igrača kiksala su na prvoj rupi, ali na preostale tri domaći igrač Paul Lawrie bio je fenomenalan. Leonard i Van de Velde podijelili su drugo mjesto uz jedan interesantni detalj. Van de Velde je u doigravanju kobnu 18. rupu završio u pet udaraca. Da je to napravio sat i pol ranije, osvojio bi naslov u Carnoustieju.
Tako na Openu 1999. godine nitko ne pati senzacionalnog pobjednika Lawrieja, koji je ostvario najveći povratak u povijesti golfa. Svi pamte epski raspad Jeana Van de Veldea, a proglašen je jednim od najvećih "chokera" koje je sport ikad vidio.
"Nemam problem s time da me ljudi tako zovu, ali činjenica je da sam na tom turniru nakon 71 rupe vodio s tri udarca prednosti. Tako da, ako sam trebao 'chokati', mogao sam to napraviti puno ranije. Osim toga, na kraju sam iz dva udarca došao do rupe iz pijeska. Za mene to nije 'choke'.
Sigurno je da sam donio krive odluke, a nisam imao ni sreće. Samo jednom u životu ti se dogodi da se loptica onako odbije od ograde i završi u dubokoj travi. Pogriješio sam, ali što sad?" rekao je Van de Velde i dodao:
"Bio sam ljutit, bijesan, očajan. Bio sam tako blizu, a opet tako daleko. No vjerujem da se stvari uvijek događaju s razlogom. Nakon takvih poraza moraš naći neko racionalno objašnjenje ili živjeti s tim ako ga ne nađeš. Tu vidiš tko si zapravo i od čega si napravljen.
Ne doživljava kao tragediju
Kad sam se vratio u svoj klub nakon tog ljeta, zatekao sam oko 200 djece koja su željela igrati golf. Inače bi ih bilo deset ili 15. Meni je to bilo dovoljno. To je samo sport, a u životu ima puno važnijih stvari."
Danas Van de Velde svoju filmsku priču doživljava s dozom smijeha i ne kao tragediju. Sigurno ne kao Amerikanac Doug Sanders koji je na British Openu 1970. godine promašio rupu s metra udaljenosti i ostao bez naslova. "Nekad prođe i pola sata da se toga ne sjetim", rekao je Sanders jednom prilikom.
Dvije godine nakon Carnoustieja Van de Velde je skoro završio u kolicima nakon što je teško stradao na skijanju. Slomio je nogu na nekoliko mjesta, u dvije godine bio je na tri operacije, ali se izvukao.
Ostao je bez brata koji je iznenada preminuo u 46. godini, a i dvaput se razveo, iako danas ima četvero djece. Što se golfa tiče, osvojio je jedan mali turnir na Madeiri i otvorio je golfersku akademiju u rodnom kraju, stotinjak kilometara od španjolske granice. U Carnoustie se vratio 2018. godine na veteranski turnir.
"Bih li volio da moje ime piše na tom trofeju? Naravno da bih, zato sam i igrao golf. Dvije noći nakon tog poraza bile su jedine u životu u kojima nisam spavao, ali ne proganja me to što se dogodilo niti to vučem za sobom kroz život. Nikad nisam bio takav tip. Ljudi, život je prekratak. Uživajte u njemu", rekao je Van de Velde.