Sutra deset godina od smrti Jure Dodiga

PRIJE deset godina, 3. veljače 1996., iznenada nas je napustio Jura Dodig, jedan od najvećih reportera u povijesti hrvatskog sportskog novinarstva.

Zaljubljen u sport i mikrofon, ostao je zapamćen po briljantnim prijenosima osobito nogometnih i košarkaških utakmica, ali i po afirmaciji sporta i sportaša, po ljudskoj toplini i plemenitosti, te po znanju koje je nesebično i sa strašću prenosio na mlađe kolege u sportskoj redakciji Radio Zagreba (Hrvatskog radija, 1965. do 1993.), odnosno Radio Cibone, gdje je, nakon umirovljenja, bio mentor nadarenoj generaciji danas poznatih sportskih novinara i reportera.

Kao vrsni sportski znalac Jura Dodig je vješto, neprimjetno, ispreplitao praćenje lopte i zbivanja na igralištu, fascinirajući slušatelje dinamikom prijenosa, sjajnim zapažanjima i, istovremeno, i jednostavnim i bogatim rječnikom.

Objedinjujući izniman talent, pismenost, novinarsku svestranost, ležernu ozbiljnost i gotovo prirođeni osjećaj za svaki posao s mikrofonom, njegov glas i njegovi prijenosi su znali govoriti i više od slike.

Jura Dodig je doslovno živio sportsko novinarstvo. Otišao je tiho, nečujno, sa sportskog terena, sam se odvezavši na "Hitnu" iz Doma sportova gdje je, gledajući teniski meč, osjetio slabost.

Radijskim novinarstvom neizlječivo je "zarazio" i kćer, a neizbrisiv trag ostavio je i u svojoj "cehovskoj" organizaciji, kao član Izvršnog odbora i organizacijski tajnik Hrvatskog zbora sportskih novinara.