DINAMO je propustio ogromnu sportsku i financijsku priliku da se nakon godinu dana pauze vrati u Ligu prvaka. Porazom u Norveškoj od Vikinga otišao je u ligašku fazu Europa lige. Kao i nakon svakog neuspjeha, prvi na tapeti je Mario Kovačević. Njegove greške su jasne i ponavljaju se, ali ni najmanje mu nije pomogao ovaj prijelazni rok Dinama.
Krajem prošle sezone počeli su se nazirati planovi Dinama za trenutni prijelazni rok, a tijekom ljeta iz kluba su dolazile iste i dosljedne informacije. Dinamu je prioritet bio dovođenje Dominika Livakovića. Nakon višemjesečne sapunice u trokutu Livaković-Dinamo-Fenerbahče, Plavi nisu samo ostali bez Livakovića, nego su ostali bez ikakvog golmana.
Ivan Filipović zamalo je poklonio prolaz Thunu već u drugom pretkolu. Kada je zaradio crveni karton u rezultatski mrtvoj situaciji protiv Kauna u Litvi, na gol je stao odavno otpisani Ivan Nevistić. Kod drugog gola neprisiljenom tehničkom greškom doveo je suparnika u zonu udarca i kola su krenula nizbrdo.
Nikad nećemo saznati bi li Dinamo zaigrao u Ligi prvaka da je na golu bio neki drugi golman. Ono što znamo jest da je Dinamo predugo čekao s rješavanjem Livakovića, da mu je to oduzelo šansu da na vrijeme reagira i dovede nekoga kome trener, svlačionica i svi u klubu vjeruju.
Odlasci bez pokrića
Druga ključna stvar koju su u Dinamu naglašavali jest kako neće biti prodaje prije kraja europskih kvalifikacija. Izvana je nemoguće reći radi li se o krivoj procjeni tržišta ili precjenjivanju vlastite financijske situacije, ali jasno je da je Dinamo i po ovom pitanju odstupio od zacrtanog plana.
Drugi najbolji strijelac iz prošle sezone, Monsef Bakrar, prodan je prije nego što je odigrao ijednu europsku utakmicu. Isto se dogodilo i s Markom Soldom, a uoči play-offa za Ligu prvaka klub je napustio i Gabriel Vidović. Nijedan od te trojice nije neizostavan dio prve momčadi, ali Vidović i Bakrar bili su važni igrači iz uže rotacije, a Soldo je često ulazio pokrpati rupe u veznom redu.
Koliko god navijači kritizirali Kovačevića, činjenica je da je protiv Vikinga u obje utakmice pogledao prema klupi i nije imao puno toga za vidjeti. U veznom redu imao je dva rješenja.
Jedan je davno otpisani Robert Mudražija, koji je po navikama u igri puno više drugi napadač. Drugi je Lukas Kačavenda, koji igra sjajnu sezonu, ali je do jučer bio na transfer listi. Kompetitivno igrati Ligu prvaka nemoguće je bez ikakvog impulsa s klupe i s jednim i pol veznjakom na njoj.
Teško objašnjivo kašnjenje
Prošle sezone Zvonimira Bobana dočekao je veliki posao. Morao je reformirati cijelu momčad. Klub je prošlog ljeta napravio 40 transfera. Za razliku od prethodnih frustrirajućih prijelaznih rokova, posebno je osvježavajuće bilo koliko je Dinamo radio stvari na vrijeme. Maknemo li Bennacera, koji je stigao na kraju roka kao desert, i Mihu Zajca, oko kojeg se dugo lomilo s Fenerbahčeom, Kovačević je od starta priprema imao na okupu praktički cijelu momčad.
Na polusezoni je napravljena doselekcija. Ključnom se pokazala prodaja igrača nezadovoljnih statusom, poput Gonzala Villara i Sandra Kulenovića. Momčad je promarširala prvenstvom i plasirala se u nokaut fazu Europa lige.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, u najvažnijim utakmicama sezone, Kovačević je imao tanji i slabiji roster, golmansko pitanje nije riješeno, a jedini igrač koji je doveden i odmah uskočio u momčad jest Mislav Oršić. To nije krivica trenera, nego Bobana.
Dinamo nije izgubio Ligu prvaka zbog prijelaznog roka
Reći da je Dinamo izgubio Ligu prvaka zbog prijelaznog roka primamljivo je, ali nepošteno. S ovom ekipom stvorio je sasvim dovoljno šansi i bio bolja momčad veliku većinu dvomeča u kojem je ispao. Izbacio ga je klub koji je potrošio tek 1.3 milijuna eura i nije jači nego što je bio prošle sezone, ali Dinamo ovim rokom nije optimizirao svoje šanse.
Klub se nalazi u tranzicijskom periodu u kojem istovremeno treba odraditi selidbu na novu Kranjču pa preživjeti sve do novog Maksimira, na kojem će, smatra Uprava, moći imati znatno veće stalne prihode. U međuvremenu mora svake godine zatvoriti budžet od 70 milijuna eura i prištedjeti sredstva za kamp koji je najvažniji infrastrukturni projekt u povijesti kluba.
U tim okvirima, dovođenje Noaha Nsokija, Danija Rodrigueza i Kirila Kravtsova kao "low risk - high reward" igrača politika je koju se može razumjeti, ali većina drugih poteza ostaje nejasna i djeluje kao potpuna improvizacija.
S pravom na vrijeme dolazi i obveza
Ispadanje od Vikinga i igranje Europa lige nije nikakva katastrofa ni sramota, ali ono što brine jest to što se ne vidi jasan plan po kojem se slaže momčad niti se po tom pitanju itko iz kluba izjašnjava. Proljećari i Boban ne grade klub od danas do sutra i ne trebaju reagirati na svaki vapaj šizofrenog navijačkog puka, ali ključna pitanja ne mogu biti samo interna stvar nekoliko ljudi u klubu.
Navijači mogu razumjeti da se odluke ne donose preko noći i da klub ne može svaki problem rješavati milijunskim transferima. Uprava ima pravo tražiti vrijeme. Ima pravo reći da se klub ne može preko noći vratiti na zdrave temelje i da se neke odluke moraju donositi dugoročno. Ali uz pravo na vrijeme dolazi i obveza komunikacije. Jer ako navijači ne vide plan, onda ne mogu ni procijeniti one koji vode klub.