Treba li mijenjati Davis Cup?

Foto: Getty Images/Guliver Image

IZOSTANAK Marina Čilića i Rafaela Nadala iz susreta 1. kola Svjetske skupine Davis Cupa, koji danas počinje u Osijeku, sigurno je ubio draž potencijalno sjajnog dvoboja dviju reprezentacija. Uz svo dužno poštovanje Franku Škugoru, Mati Deliću, Felicianu Lopezu i Robertu Bautisti Agutu, zna se koga su navijači željeli gledati kad su u dva dana razgrabili ulaznice za dvoranu u Gradskom vrtu.

Ostali su razočarani kad su čuli da nema Čilića, čak ni Ćorića i Dodiga, a kad je nekoliko dana prije meča nastup otkazao i finalist Australian Opena ljudi su se vjerojatno osjećali - prevareno.

No, nisu samo Hrvatska i Španjolska u tim problemima. Švicarska će igrati bez Federera i Wawrinke, Japan je bez Nishikorija, a Velika Britanija bez Andyja Murraya ide u goste Kanadi koja pak igra bez Miloša Raonića. Zapravo, jedini “top 10” igrač, koji će ovog vikenda nastupati za svoju reprezentaciju je Novak Đoković.

Drugi tenisač svijeta predvodit će Srbiju u Nišu protiv Rusije. Iako rijetko kad propušta Davis Cup mečeve, upravo je Novak Đoković jedan od glavnih zagovaratelja promjene sustava natjecanja.

“Postojeći format jednostavno nije dobar za najbolje svjetske igrače, a bez njih natjecanje gubi draž. Mislim da je tempiranje mečeva nakon i uoči velikih ATP turnira potpuno pogrešno. Jako puno igrača je u zadnjih pet, šest godina počelo otkazivati nastupe u Davis Cupu, čak i u završnim kolima jer im jednostavno ne odgovara”, rekao je Đoković i predložio novi format natjecanja.

“Mislim da će jedino imati smisla da se igra jednom godišnje, tjedan ili dva. Da imamo pet ili šest skupina u različitim lokacijama, svatko igra sa svakim i onda na jednoj lokaciji igramo završni turnir. Tako nešto. Mislim da je to van svake rasprave i da se to mora napraviti”, rekao je Đoković.

I u pravu je. Ovogodišnje 1. kolo Davis Cupa igra se vikend nakon Australian Opena. Svi igrači koji su otkazali nastup su uglavnom ušli u drugi tjedan Melbournea i razumljivo je da su željeli odmoriti prije dvoranskih turnira u Europi ili zemljaških u Južnoj Americi. Ista je stvar i s polufinalom koje je na rasporedu tjedan dana iza US Opena.

To je postalo neizdrživo osobito zato što ITF i ATP ne izlaze u susret jedni drugima, nego kao da se natječu kako da jedni drugima zagorčaju život. A to je, za igrače i 117 godina staro natjecanje postalo neodrživo.

Promjene nije potencirao samo Novak Đoković, o njima će se raspravljati na velikom ITF-ovom sastanku u kolovozu u Vijetnamu.

Jedna od promjena koja je gotovo sigurna je igranje na dva, a ne na tri dobivena seta, iako nije najjasnije kako bi to potaknulo top igrače da sudjeluju DC vikendima. Razmatrat će se i igranje svake druge godine ili možda čak i “final foura” u nekom od unaprijed određenih gradova. No, to je upravo ono što bi moglo ubiti draž Davis Cupa.

Jer, osim epskih mečeva, najbitniji su navijači. Ovo je jedino tenisko natjecanje u kojem atmosfera zna biti stadionska i upravo mu igranje na domaćem terenu jednog od finalista daje dodatnu draž.

“Apsolutno se slažem da treba promijeniti Davis Cup. Ako najbolji igrači ne igraju za svoje reprezentacije, nešto je krivo. No, smatram da igranje u unaprijed određenim gradovima u finalu ili drugim stadijima natjecanja nema nikakvog smisla. Razgovarao sam s drugim igračima i nijedan se ne slaže s tim”, rekao je Andy Murray tijekom Australian Opena.

Ukratko, želi li više vrhunskih igrača na svojim terenima, ITF mora smanjiti broj Davis Cup tjedana u godini. No ni to nije tako lako kako se čini. ITF se ne želi tako lako odreći “svoja” četiri tjedna godišnje u zamjenu za manje ili odigravanje svake dvije godine. Stvar je, jasno, u novcu.

 

Gotovo mjesec dana svjetske pozornosti oko Davis Cupa u postojećem formatu ITF-u donosi golemu zaradu, a ima prilike uzeti koji cent i u manje teniski atraktivnim zemljama. Primjerice, Pakistan ovog vikenda u Islamabadu igra protiv Irana. Susret je to dvije zemlje s ukupno gotovo 300 milijuna ljudi i potencijalno velikom zaradom, barem od TV prava i reklama.

Čak 117 godina staro natjecanje prošle godine igralo se u 58 zemalja, a nastupalo je 618 igrača iz čak 124 reprezentacije. Iako mu se ne posvećuje toliko pažnje koliko ATP Touru, Davis Cup je i dalje vrlo atraktivan u svijetu, najviše zbog domaćinske atmosfere.

Nešto treba mijenjati, jer teško da će se na kavama u Hrvatskoj u ponedjeljak ujutro pričati o meču Nikole Mektića i Pabla Carrena Buste ili da će Kanađani u metrou sa zanimanjem čitati o dvoboju Kylea Edmunda i Denisa Šapovalova.