PONOVILO se Europsko prvenstvo U-21 reprezentacija u Slovačkoj, odigrano 2000. godine. Hoće reći da nismo u sve tri odigrane utakmice pobijedili, osvojili smo samo bod, pa se nismo plasirali na Olimpijske igre u Ateni (idu tri prvoplasirana).
Netko će reći da ni u jednoj utakmici nismo igrali podređenu ulogu, no, s druge strane, osvojili smo dno tablice.
Što kaže sam izbornik? Iz intervjua Sportskim novostima: "Da bi imali rezultat, igrači se trebaju pripremati, a nama to nije bilo omogućeno. Mi smo se okupili tek 24. svibnja na prvom zajedničkom treningu, najkasnije od svih reprezentacija (...) Da smo imali Rubila, Tomića i Petrića, drukčije bi to izgledalo (...) Ne, nisam razočaran. Nismo imali produženu klupu i odgovarajuće zamjene. Hrvatska se vrlo dobro predstavila. Osim rezultatski."
Zvuči poput alibija, ali Novoselac je djelomično u pravu. Pogledajmo neke neosporne činjenice:
- on je samo izbornik, a ne trener (treniranje igrača je posao klupskih trenera), što kod mlađih kategorija ima veću važnost nego kod starijih igrača;
- izbor mu je ograničen na igrače rođene poslije 1.1.1981.;
- Tomić, Rubil i Petrić koji su prošli cijele kvalifikacije su se ozlijedili;
- Ljubojević i Kranjčar (vukao ozljedu dobar dio proljeća) nisu prošli zimske pripreme, a proljetni dio sezone su igrali u ritmu srijeda-nedjelja;
- Babić je odlično odigrao sezonu u njemačkom Leverkusenu, a svi znamo koliko je to naporno;
- Vranjić i Lučić su sudjelovali u Cibalijinom propadanju u 2. ligu, što znači i pad motivacije;
- Pranjić je zbog klupske kazne u Osijeku dva mjeseca bio van trenažnog procesa;
- Šarlija je u Dinamu rezervni vratar;
- Carević nije odigrao dovoljno dobru sezonu u Hajduku (samo 1 gol i 7 asistencija);
- izbornik je na kraju odabrao najbolje igrače, pa čak i taktiku, što svaljuje krivicu na trenere u klubovima jer ih nisu dovoljno naučili taktici i fizički pripremili.
Zašto onda neuspjeh?
Tko je gledao, mogao je s velikom sigurnošću zaključiti: da utakmica traje 10-ak minuta kraće, imali bi u prve dvije utakmice četiri boda.
Golovi primljeni u "zoni Ceccharini" (posljednjih 10 minuta nogometne utakmice kada fizička sprema i koncentracija igraju najvažniju ulogu – nap.a.) nisu plod nesreće. Dekoncentracija je posljedica manjka snage, a tko je za to kriv? Velikim dijelom i HNS! Znali su još na jesen da idemo u Njemačku, a nisu bili u stanju pomaknuti termin finala domaćeg kupa kako bi naši odradili duže pripreme. Izgleda da su bili zadovoljni samim nastupom jer malo se tko može pohvaliti da su im obje reprezentacije (stara i mlada) na Euru.
Tu su i već svima poznati "filmovi" u glavama igrača. Boljke iz naše lige. Žele pobjeći iz "Katange" hrvatskog nogometa, i znali su da je Euro idealan izlog. Neki od njih (Carević) su to i javno izjavili. Da su se barem borili više, brojni emisari iz uglednih klubova bi ih možda već i kaparili. Ovako ispada da je najborbeniji bio novopečeni Hrvat Eduardo da Silva.
U prvoj utakmici je vladala prava gužva u veznom redu, a "zlatne" noge se sudaraju na sredini terena. Bjelorusija nastupi bez šestorice standardnih, a mi ubilježimo jedva bod. Protiv Italije smo dobro gradili igru, ali smo kao mačka oko vruće kaše kružili oko šesnaesterca bez prave ideje kako strpati loptu u gol. Nakon isključenja jednog Talijana u 63. minuti, mi i dalje igramo s dva stopera i liberom...Odavno je poznato da želja i talent nisu dovoljni.
Evo i usporedba, doduše financijski gruba, ali slikovita: Kranjčarovi menedžeri skakali bi od sreće da ga uvale za 6-7 milijuna eura, a Talijan De Rossi već vrijedi 14. Gilardino ima 12 puta veću cijenu od Ljubojevića.
Što dalje?
Iskreno, teško je reći. Činjenica je, i to u cijelom sportskom svijetu, da nakon neuspjeha leti trener (tj. izbornik ako je u pitanju nacionalna momčad). Novoselac je predugo s mladima da bi imao dovoljno jak autoritet.
Možda nam treba promjena, osvježenje. Za Novoselca bi se sigurno našlo mjesto u HNS-u na kojem bi kvalitetno radio. U tom slučaju radna knjižica ostaje u istoj firmi. Ako bi Izvršni odbor HNS-a nakon izviješća odlučio zahvaliti Martinu, morao bi ga zamijeniti netko relativno mlad. Stari (Cico, Poklepović, Nadoveza, Katalinić...) bez daljnje rasprave otpadaju.
Tko onda? Prva asocijacija je Ivan Gudelj. Ta legenda Hajduka već dugo dobro radi s kadetima i juniorima Hrvatske. Zoran Vulić stasao je u kvalitetnog trenera, a još je dovoljno mlad. Jurčević pokazuje perspektivu. Tu je i Stanko Mršić.
Možda bi kompromisno rješenje bilo najbolje: novi trener-izbornik sa svim ovlastima, uz najveću i najbližu suradnju Martina Novoselca. Što će biti, najbolje bi reko narod: vrijeme će pokazati.
M.R.