Tri mušketira iz sjene: Oni su srce Juventusa

 

Iako je kao klinac, pa i malo stariji igrao veznog igrača ili krilo, njegova primarna pozicija postala je lijevi bek. Juventusov toranj rođen je u gradu Kosog tornja, a nakon kratkih seniorskih epizoda u Livornu u kojem je započeo nogometno školovanje i Fiorentini, stigao je u Juventus u kojemu je već 12 godina. Capello je inzistirao na njegovom dovođenju, a izrazita statura uskoro je zabetonirala njegovu ulogu na markiranje najboljih suparničkih igrača, što je značilo da će se preseliti u srce obrane. Učio je od Kovača, Andradea, Legrottagliea i Boumsonga (što iz ove perspektive zvuči vrlo smiješno) i vrlo brzo je postao sjajan. Britak, beskompromisan, s nužnom dozom talijanštine koja mu služi da profinjeno mlatara suparnika cijelu utakmicu, da bi na najmanju reakciju sa suprotne strane reagirao podignutim prstima, kako samo Talijani znaju, i traženjem zaštite od sudaca. Danas prekaljeni internacionalac vjerojatno je najbolji „flaster“ na svijetu, što zbog iznimne snage, što zbog sposobnosti da sjajno čita igru i bude dovoljno blizu napadaču da tu snagu iskoristi. Uvijek je „tu“, ali je i dalje neopjevani junak velike Juventusove generacije. Činjenica je da ne postoji trener u zadnjih 10 godina koji zamišlja ekipu bez njega u bitnoj ulozi. S 33 godine ne izgleda kao da mu je kraj blizu, ali europski trofej bi vjerojatno bio najljepši trenutak velike karijere.

 

 

Vrlo jednostavno, Bonucci je danas najbolji branič na svijetu. Čovjek koji je ujedinio lukavost, inteligenciju, snagu, staturu i stabilnost tradicionalnih halfova s besprijekornim osjećajem za igru i sposobnošću organiziranja napada koji moderan nogomet nosi sa sobom. Rođen u malom gradiću nadomak Rimu, svoju sreću nije pronašao u Interu za kojeg je čak i debitirao, preko Serije B, Pise, Trevisa i Barija stigao je u Staru damu. Već 7 godina nezaobilazni je član prve postave i upisao je preko 300 nastupa u dresu s uzorkom zebre. Najveće individualno priznanje stiglo mu je u vidu uvrštenja u idealnu momčad sezone za 2016. godinu, ali i dalje su njegove vrline podcijenjene u odnosu na španjolske pandane čiji klubovi su glamurozniji (Ramos, Pique), ili engleske stopere koji su prekasno shvatili da njihova vrsta izumire (Terry). Bonucci je sve što je jedan branič uvijek trebao biti, a u sebi je savršeno utjelovio tranziciju nogometnih tekovina prema igri u kojoj svih 11 igrača moraju biti dobri na lopti jer danas tek braniči imaju nešto više vremena za donijeti odluku i uposliti suigrača. I dok je Chiellini bully koji zlostavlja suparničke igrače, a Barzagli njegova sušta suprotnost i profinjenost, Bonucci je najbolje od obojice, idejni vođa jedne od najboljih obrambenih postava u modernoj nogometnoj povijesti.

 

 

 

Nijemac tuniških korijena godinama je u Realu bio 11. igrač, tip kojeg bi se sjetili tek kad bi pobrojali sve vedete koji su od njega vještiji s loptom u nogama, netko čija se uloga nije doimala naočito bitnom. Kada je Real protutnjao Ligom prvaka s Alonsom i Di Marijom na centralnim pozicijama, takav dojam samo se dodatno potvrdio. Ipak, Bask je suspendiran za finale protiv Atletico Madrida i Sami je uskočio u njegove cipele, a Real je osvojio mitsku Decimu. Što zbog ozljeda, što zbog razilaženja s Ancelottijem, Khedira se u idućoj sezoni nije naigrao i došao je u redove Stare dame. Tu je naišao na već poznatu ulogu – zamijeniti Vidala koji je trkom i mišićima štitio Pirla, odnosno Marchisia kao playmakera od naleta suparničkih veznjaka. Vrlo brzo njegova igra počela je donositi velike plodove, i dok su kod Contea veliku vrijednost imali bekovi koji su u 3-5-2 sustavu iz drugog plana napadali dubinu, u novijim i fleksibilnijim sustavima, ta uloga pripala je Khediri. Neumorna radilica u fazi obrane nije vrhunski organizator igre, ali sjajno osjeća prostor i vrlo često suigračima otvara opcije tako što pridodavanjem napadu odvlači suparničke veznjake za sobom. Balans i kvaliteta istoga, koji danas daje u kombinaciji s Pjanićem teoretski je teško pojmljiva, ali ključna osovina Juventusove defenzive.