Foto: BK Dinamo facebook
ODUVIJEK sam volio borilačke filmove, iako su manje-više svi na istu shemu. Mladi, neafirmirani idealist, najčešće iz disfunkcionalne obitelji probija se kroz surovi sustav koji zanemaruje znoj, krv i suze potrebne da bi se uspjelo, a valorizira ih samo u funkciji konačne pobjede. Koja, barem u filmu, uvijek stigne. Jedino što mi je oduvijek izgledalo usiljeno su one početne scene u kojima naivni i nadobudni borac dolazi u hardcore underground dvoranu i svoju početnu sreću traži u ilegalnim mečevima pred nekoliko stotina teških zaljubljenika koji oduševljeno plješću svakom udarcu, daleko od svjetala Las Vegasa i glamura kojeg takve borbe nose sa sobom. Jednostavno, nikad ih nisam smatrao dovoljno autentičnima – dok mi je lako percipirati kako ekipa na školskom igralištu igra nogomet ili košarku koji povlače za sobom vojsku lokalpatriotski nastrojenih navijača, baš nikada nisam vidio ništa slično u boksu. Sve do jučer.
Ulazim u malenu dvoranu nadomak Črnomerca, a već na ulazu zaplahuje me miris znoja, pive i suza, ultimativne sportske sinestezije. U srcu dvorane u malenom ringu dva tipa daju sve od sebe, a 300-ak ljudi oko njih glasno navija za svojeg favorita. O čemu se zapravo radilo?
Boksački klub Dinamo održao je veliki sparing, na kojem je bilo prijavljeno 40 boraca koji su odradili čak 19 sparinga, što ga čini jednim od najvećih događanja takvog tipa u glavnom gradu Hrvatske. Na „podiju“ su se izmjenjivali boksači iz Zagreba, Rijeke i Slavonije. Je li stvarno moguće da boks ima toliko poklonika?
Tajnik kluba, Danko Karabelj, jasno je rekao svrhu ovakvog događaja: „Glavni razlog zbog čega smo se odlučili na organizaciju sparinga za rekreativce jest popularizacija boksa, sporta kojim se kod nas na rekreativnoj razini bavi sve više ljudi. Htjeli smo tim dečkima, koji naporno treniraju u svojim klubovima, pružiti priliku da iskuse osjećaj ulaska u ring i sportskog nadmetanja sa sebi ravnima, jer rekreativci kod nas do sada nisu baš za to imali previše prilika. Želja nam je da iz te mase rekreativaca odskoče najbolji i krenu u pravu sportsku boksačku karijeru i jednog dana pokažu svoj talent i na službenim natjecanjima. Jer masovnost, u bilo kojem sportu, je glavni preduvjet za vrhunski rezultat. Nastupilo je i 6 boraca rekreativaca iz BK Dinamo koji su pokazali izvrstan boks, jako smo zadovoljni njihovim nastupom i ti dečki nam pružaju nadu da bi možda i kroz nekoliko mjeseci, ako riješimo papirologiju primanja u Zagrebački boksački savez, mogli nastupati i na službenim natjecanjima.
Atmosfera je, a s ocjenom se slažu i organizator i borci i klubovi, bila fantastična. Stadionsko navijanje izvlačilo je iz boraca i zadnje atome snage, a svaki od njih je po završetku svojeg nastupa dobio zasluženi aplauz. Jer boksačke tri minute traju mnogo duže od nogometnih, rukometnih ili odbojkaških. Pitajte bilo kojeg borca na svijetu.
Predsjednik kluba, Tomo Kadić, dodao je: „Srce mi je puno, ovo je fantastično! Nadali smo se dobrom odazivu, ali premašilo je sva očekivanja da ima ovoliko zainteresiranih za boks. Borbe nisu bile ulične, mi entuzijaste pretvaramo u sportaše, a ne nekoga tko uči udarati kako bi nekome naudio. Ovo nam je dodatni motiv da nastavimo rasti i mislim da nema više dileme oko toga jesu li ljudi prepoznali ovaj projekt kao nešto novo, zdravo i pozitivno.“
Podsjetimo, Boksački klub Dinamo ustrojen je po modelu „jedan član – jedan glas“ i svojevrsni je „mlađi brat“ Futsal Dinama. Zasad broji oko 150 članova, a svojim aktivnostima, poput navedene, kontinuirano radi na podizanju svijesti o važnosti sporta i njegove povezanosti s lokalnom zajednicom. Promovirati boks, ime Dinamo i Zagreb ključni su motivi ovog projekta koji polagano poprima obrise pokreta koji bi pomogao uzdići status plemenitog sporta na sasvim nove razine. Sve više ljudi to prepoznaje. I onih koji žele naučiti boksati, i onih koji vole takve gledati, i onih koji smatraju kako je demokratsko i transparentno funkcioniranje kluba jedini ispravan model za gradnju velikog kolektiva.
Možda se baš na zapadu Zagreba javlja neka romantična priča, slična Rockyu ili kakvom drugom slavnom junaku iz drugog plana. A onda možda nećemo kao društvo slaviti Filipa Hrgovića ili nekog drugog borca tek kada nam donese olimpijsku medalju – unatoč, a ne zahvaljujući tretmanu boksa u našem društvu. Veliki spektakl boksačkog Dinama najbolji je dokaz da ima ljudi itekako spremnih biti u tom filmu, sve dok ne postane stvarnost.