TALIJANSKI Udinese je sigurno jedan od najtežih suparnika među momčadima koje nisu nominalno bile postavljene za nositelje, a koje je mogao dobiti zagrebački Dinamo.
Udinese se do Lige UEFA-e provukao tako što je bolje izvodio jedanaesterce od dortmundske Borussije. Čudno, jer su u prvom ogledu na Westfalenu stvorili veliku prednost 2-0, ali su je prosuli u uzvratu na Friuliju primivši pogotke u 45. i 90. minuti.
Ovu sezonu je Udinese otvorio vrlo dobro u talijanskom prvenstvu gdje se nalazi na diobi prvog mjesta zajedno s Lazijom i Interom. Premda su zadnjih sezona bili simbol za odličnog gosta, Udinese je u ovogodišnje četiri domaće utakmice tri puta pobijedio (Torino 2-0, Siena 2-1, Palermo 3-1) i jednom odigrao neodlučeno (Napoli 0-0). Jedini poraz su pretrpjeli na gostovanju kod Juventusa sa minimalnih 1-0.
S obzirom na strašnu konkurenciju koju imaju svake godine u Seriji A, nogometaši Udinesea nikada nisu ponijeli trofej prvaka tamošnje lige, ali su zadnjih godina konstantni, te stalno među osam najboljih momčadi. Od značajnijih pokala pamti se tek osvojeni Intertoto kup 2000. godine.
Najbolji igrač Udinese je reprezentativni napadač Antonio di Natale, koji je ujedno i kapetan momčadi. Od značajnijih igrača treba svakako spomenuti novopečenog reprezentativca Simonea Pepea i Fabia Quagliarellu, jednog od najboljih mladih napadača Italije. Tu su još i Turčin Gokhan Inler, domaći dečko Gaetano D`Agostino, mladi slovenski vratar Hadanović te supertalentirani kolumbijski stoper Zapata.
Trener Udinesea je Franco Soldati, no u aktualnu momčad je osnove postavio Luciano Spalletti, sadašnji trener Rome. Najveća legenda kluba je Brazilac Zico koji je ostavio duboki trag u Udineseu.
Kratka povijest kluba
Udinese je osnovan 1896. godine a igra na stadionu Friuli u Udinama kapaciteta 31 tisuću gledatelja. Do 1950. godine Udinese je igrao po nižim ligama često plivajući između Serie B i Serie C. u sezoni 1949./1950. Udinese je završio na drugom mjestu Serie B. Sljedećih pet godina Udinese je igrao u Serie A, a na pragu povijesnog uspjeha bio je u sezoni 1944./1945, kada je bio drugi u prvenstvu iza Milana. Uskoro se klub iz Udina opet vratio u Serie B.
Kroz 60` i 70.` Udinese se natjecao u Serie C, da bi se onda početkom 80` vrati u prvu ligu pod vodstvom Giacominija. Sljedeće sezone Udinese je osvojio Mitropa kup,(europsko natjecanje za pobjednike drugih liga). U sezoni `82/`83 Udinese je na krilima Zica došao do sjajnog šestog mjesta u Serie A, da bi nekoliko sezona kasnije nakon skandala sa namještanjem rezultata, ponovno ispao u drugu ligu.
Kroz devedesete Udinese je bio tzv. jojo klub, naime, često je ispadao i vraćao se u Serie A. 1996. godine Udinese se napokon stabilizirao kao prvoligaški klub, kada je nakon osvojenog sjajnog trećeg mjesta sezonu kasnije igrao i u Kupu Uefa pod vodstvom Alberta Zaccheronija. Udinese je tada predvodio proslavljeni njemački golgeter Oliver Bierhoff.
Prošlo je skoro osam godina do novog velikog uspjeha kluba sa Friulija. Naime, u sezoni 2004./2005. Udinese se pod vodstvom Luciana Spallettija nakon osvojenog četvrtog mjesta u Serie A po prvi put u svojoj povijesti plasirao u skupine Lige prvaka. Udinese je bio u grupi sa Barcelonom, Werderom i Panathinaikosom, a na kraju se završio vrlo dobar treći sa istim brojem bodova kao drugoplasirani Werder.
U posljednjih nekoliko godina Udinese ne bilježi neke veće uspjehe, a sezonu je redovito završavao u sredini tablici, no, čini se kako bi ova godina mogla biti vrlo uspješna za ovaj talijanski klub, barem prama početku sezone.
Vedran Buble
Foto: AFP