DINAMO je izgubio od Sheriffa u Moldaviji s 3:0 u jednoj od najgorih utakmica svoje europske povijesti.
Plavi mogu biti sretni što kući idu sa samo tri komada u mreži protiv suparnika koji je dvije klase lošija ekipa. Do debakla je dovela grozna priprema utakmice Damira Krznara, ali i totalni izostanak logike Dinamove Uprave u slaganju i selektiranju kadra za novu sezonu. Činjenica je da je Dinamo igrao bez Ademija i Lauritsena koji su nositelji igre, ali klub Dinamovog budžeta i bazena talenta ne smije se dovesti u situaciju da nema rješenja za takvu situaciju.
Krznar je grozno skautirao protivnika. Sheriff je pretrčavao Dinamovu obranu kao da je na pisti
Dinamo je u prvom poluvremenu odigrao najslabijih 45 minuta u protekle dvije europske sezone. Sheriff je imao 1:0, promašeni zicer, vrlo sumnjivu situaciju koja je vrlo lagano mogla završiti penalom i nekoliko jako opasnih situacija ispred Livakovićevog gola.
Veliku odgovornost snosi Krznar koji je sasvim krivo snimio suparnika. Sheriff je sustavno nastojao kazniti visoko postavljenu liniju Dinamove obrane. Hrvatski prvak je prečesto gubio loptu u situacijama u kojima bi previše igrača ostalo ispred nje. Zbog toga su Jakić i Mišić bili na vjetrometini te nisu mogli na vrijeme izaći i pomoći osvojiti drugu loptu. To je ostavilo Dinamo jako ranjivim na kontre, a posebno je nelogičan potez Krznara da sporijeg Perića gurne na Henriquea koji je brzinom stalno radio probleme.
Sheriff je u napadu igrao jednostavno, ali vrlo efikasno. Centralnog napadača i tri najbliža ofenzivca gurao je u sredinu pa su ih stoperi tražili dugim loptama. To je natjeralo Dinamovu obranu da se skupi, što je Sheriffovim bekovima ostavljalo jako puno prostora uz liniju da probiju i centriraju.
I tu se vidjelo da je Krznar sasvim krivo snimio ili predvidio način na koji će domaćin igrati. Mišić i Majer su prečesto ostajali visoko u odnosu na Jakića, što je ostavilo Dinamovu šesticu samu u jako teškoj situaciji da pokupi odbijenu loptu. Sheriff je momčad koja je kvalitetom inferiorna Dinamu, ali organizacija je napravila svu razliku ovog svijeta. Kod oba gola su napadači Sheriffa lažnom kretnjom oslobodili prostor suigraču za napad iz drugog plana, a Dinamo je u tim zonama imao premalo igrača i lošu komunikaciju u preuzimanju da bi iskontrolirao te situacije.
Grafika: Sofascore za IndexSport
U drugom dijelu su svi problemi postali još gori. Dinamova zadnja linija stajala je visoko, a ispred sebe nije imala nikakvu zaštitu. Sredina terena je gubila lopte, a napadačima Sheriffa otvarale su se piste kroz koje su jurili do Livakovićevog gola. Nakon 70 minuta realan rezultat je trebao biti 4:0 za domaćina. Kompaktnost je jedna od najbitnijih odlika modernog nogometa, a Dinamo je u Tiraspolu izgledao kao razbijena vojska između svih linija. Treba napomenuti i da je domaći trener Yuri Vernydub od 52. minute hitrog Cristiana prebacio s desnog na lijevi bok jer je vidio da tamo ima više prostora, a da Krznar nikako nije reagirao.
Bez ideje i energije, Dinamo je besplatno dijelio lopte Sheriffu za zicere
Već smo pisali o tome koliko je Dinamo umoran i koliko često je Krznar bespotrebno forsirao najbitnije igrače. U fazi napada Dinamo je bio podjednako loš kao u obrani. Oršić i Ivanušec su bili predaleko od igre, a između trojke Jakić-Mišić-Majer nije bilo nikakve dinamike. Jedan dio uzroka sigurno leži u umoru, ali potrebno je naglasiti koliko je impotentna Dinamova igra u napadu. Do 70. minute imao je jednu šansu i ravno nula centaršuteva.
Petković je dobio većinu duela, ali svaki napad gurati loptu njemu u noge je predvidljivo rješenje. Sheriff je to skautirao i u svakom trenutku je blokirao Dinamovu devetku i sa zadnje i s prednje strane. A kada Petković ne može iz međuprostora kreirati, Dinamo nema rješenja. Izuzmemo li ozljedu Perića u 20. minuti, Krznar je u ovakvoj utakmici prvog izvadio Lovru Majera, najkreativnijeg i najefikasnijeg igrača ove sezone. Čini se da ne postoje te okolnosti u igri koje bi Krznara natjerale da Majera zadrži u igri dulje od 60 ili 65 minuta.
Na kraju, potrebno je postaviti i pitanje sportskog plana u Dinamu. Teško je razumljivo kako klub s tolikim budžetom, koji dovede deset igrača, povuče toliko nelogičnih poteza u slaganju ekipe. Prije nekoliko dana prodao je jednog od najboljih napadača u modernoj povijesti kluba, da bi umornog Petkovića zamijenio igrač koji je u prošle dvije sezone odigrao ukupno 22 ligaške utakmice. Bartol Franjić svoje dužnosti na lijevom beku odrađuje i više nego pristojno s obzirom na to da mu to nije primarna pozicija, ali Dinamo je u jednom trenutku u kadru imao četiri klasična lijeva beka. Činjenica da tamo igra baš Franjić navodi na zaključak da se ondje našao sasvim slučajno, a slučajnost je riječ koja savršeno opisuje Dinamovu struku prilikom selekcije, uigravanja i odmaranja momčadi.
Treba jasno reći da je ovo velika sramota
Dinamo je, koliko god takva tvrdnja pretenciozno zvučala nakon ovakvog razbijanja, za tri klase bolja momčad od Sheriffa. Ali svaka momčad je opasna i vrhunska kada ima 50 metara prostora, kada joj se pokloni 20-ak lopti u sredini terena i kada trener grozno pripremi igrače i utakmicu. Dinamo je u Moldaviji imao lude sreće da nije popio pet komada, a ovo je bila njegova daleko najgora utakmica u Europi još od ispadanja protiv Skenderbeua. Šerif je danas zahvaljujući Dinamu izgledao kao Barcelona iz najboljih dana.
Odgovornost je primarno trenerova, ali ne smije ispod radara proći sve krivo i nelogično što je Uprava napravila proteklog ljeta. Imala je fantastičnu kralježnicu momčadi i pokupovala pola lige, a na kraju se u ključnim utakmicama mora krpati na nekoliko pozicija, iako je imala čitavu polusezonu da se kadrovski i taktički pripremi za Gvardiolov odlazak koji je davno dogovoren.
Utakmica u Tiraspolu jedna je od najvećih sramota Dinamove europske povijesti, a Damir Krznar se može iskupiti samo čudom u uzvratnoj utakmici.